Stara imena mjesta u BiH: Mostar – Martar, Široki – Ćemer, Titov Drvar - Drvar

Brojni su gradovi, općine, sela i naselja u Bosni i Hercegovini kroz historiju mijenjali svoje nazive. Na to su najviše utjecale historijske i društvene prilike i neprilike.

To se posebno dogodilo u novijoj historiji, a, kako stvari stoje, tako će se nastaviti i ubuduće. Duvanjski je kraj po tome posebna priča za sebe.

Tomislavgrad spada među općine koje su više puta mijenjale svoj naziv. U vrijeme socijalističke Jugoslavije Tomislavgrad se zvao Duvno. No, 1990. godine građani ove općine svome su mjestu vratili ime Tomislavgrad, kako se općina zvala od 1928. do 1945. Godine, piše Večernji list.

U srednjem vijeku Tomislavgrad se zvao Županjac, u vrijeme Osmanlija Županj Potok i Sedžidedid, a za vrijeme Austro-Ugarske ponovo Županjac.

Najraširenija je pretpostavka da naziv Duvno potječe od ilirske riječi delme, što znači ovca, a ima i mišljenje da se u korijenu del- ili dal- krije indoeuropska osnova za pojam dol, dolinu.

I Široki Brijeg vratio je svoje ime. Radoslav Dodig pisao je kako je naziv Široki Brijeg dobio najprostraniji od triju brjegova koji se uzdižu iznad ovoga grada – bili su to Burića brig, brig Stražnica i Široki brig.

Dolaskom franjevaca na taj brig, na kojem podižu crkvu i samostan 1846. godine, ovo mjesto postaje Široki Brijeg.

No, 1952. godine prošlog stoljeće komunističke vlasti Široki Brijeg preimenuju u Lišticu po istoimenoj rijeci, koja je dobila ime po naselju Lise.

Sadašnje urbano područje širokobriješkog kraja zvalo se Lise, a jedno vrijeme dio Širokog Brijega u blizini mlinice s ćemerom (ćemer na turskom znači svod) zvao se Ćemer. Postoji i mišljenje da za taj naziv ne postoje dovoljno relevantni dokazi.

S demokratskim promjenama 1991. godine općina Lištica preimenuje se u Široki Brijeg koji 2014. godine dobiva status grada.

Središnji dio današnje općine Grude nekada se zvao Bostan. Grude su postale općinom 1955. godine od dijelova općina Široki Brijeg, Posušje i Ljubuški, a naziv su dobile po naselju iznad sadašnje grudske crkve.

Neum je do 1978. godine pripadao općini Čapljina, a naziv je dobio po dva kilometra udaljenom selu u unutrašnjosti. Ovo mjesto 533. godine spominje se pod nazivom Neumene.

I općina Čitluk mogla bi uskoro promijeniti ime. Naime, u tijeku je inicijativa da općina Čitluk promijeni naziv u Brotnjo, a Čitlukom bi se trebao zvati samo uži, središnji, urbani dio ove općine. Brotnjo (ili Broćno) dobilo je ime po biljci broć, kojom se u starija vremena bojalo sukno.

Čitluk je dobio naziv po riječi čitluk (čifluk), a označava spahijsko imanje u doba osmanlijske vlasti.

Tu je i inicijativa da mjesto Svinjarevo kod Kiseljaka u središnjoj Bosni promijeni ime u Mahala Polje jer u tom mjestu uglavnom žive Bošnjaci muslimani.

Livno se nekada zvalo Lijevno, a za vrijeme Osmanlija do Berlinskog kongresa 1878. zvalo se Hlivno. Porfirogenet ovo mjesto naziva Hlevena, a naziv vjerojatno potječe od staroslavenskoga xlev’b, u značenju kuće, staje, najvjerojatnije kao posuđenica iz pragermanske rječi hlaiva, a znači jama, rupa.

Radoslav Dodig u svom “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu” pisao je kako se Ljubuški prvi put spominje 1435. pod imenom Glibussa.

Postoje dvije narodne predaje o nastanku imena Ljubuški. Prva kaže da je herceg Stjepan Vukčić Kosača sagradio ženi tvrdi grad iznad hladne vode Ljube (danas vjerojatno vrelo Gožulj), a druga pučka predaja spominje Kosačinu ženu Ljubušu ili Libušu, u čiju je čast podignut grad.

Socijalistička BiH imala je 109 općina, a sada BiH ima 143 općine, 79 u Federaciji BiH, a 64 u Republici Srpskoj, a tu je i Distrikt Brčko. U RS-u u nizu općina i gradova izbrisan je prefiks “bosanski”. Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Bosanska Dubica sad u RS-u imaju naziv Brod, Šamac, Gradiška, Novi Grad, Krupa na Uni i Kozarska Dubica.

No, na nekim aktualnim popisima općina na Wikipediji i dalje stoji devet općina s prefiksom “bosanski” – Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Bosanka Krupa, Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bosansko Grahovo i Bosansko Petrovo Selo.

Nazivi Srpski Brod, Srpska Kostajnica i Srpsko Sarajevo 2004. izgubili su prefiks “srpski”. Dio Sarajeva koji je pripao Republici Srpskoj dobio je naziv Istočno Sarajevo. Također je i dio Mostara koji je pripao RS-u umjesto Srpski Mostar dobio naziv Istočni Mostar, a Srpsko Goražde danas nosi naziv Novo Goražde.

Donji Vakuf u vrijeme agresije i ratnih sukoba zvao se Srpski Donji Vakuf, a od 1994. do Daytonskog sporazuma zvao se Srbobran. Dio općine Ključ, koji je pripao RS-u, zvao se Srpski Ključ, a kasnije Ribnik. Odlukom Skupštine općine Skender Vakuf ova je općina 1994. dobila ime Kneževo. Foča je 1994. godine dobila ime Srbinje, a staro ime vraćeno joj je 2004. godine. Dio Odžaka koji je pripao RS-u dobio je ime Vukosavlje.

Dio Sanskog Mosta pod nadzorom srpskih snaga dobio je naziv Srpski Sanski Most, a 2004. godine ta općina u RS-u dobila je naziv Oštra Luka. Status grada u BiH imaju Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Široki Brijeg, Livno, Tuzla, Zenica, Istočno Sarajevo, Prijedor, Bijeljina, Trebinje, Doboj, Bihać, Zvornik, Cazin i Goražde.

Šest općina u BiH ima prefiks “istočni” – Istočna Ilidža (od agresije do 2004. Srpska Ilidža), Istočni Drvar (dio Drvara koji je pripao RS-u), Istočni Mostar (dio Mostara koji je pripao RS-u), Istočni Stari Grad (od agresije do 2004. bio Srpski Stari Grad), Istočno Novo Sarajevo (dio Sarajeva koji je pripao RS-u), Istočno Sarajevo (od ratnih sukoba do 2004. imao naziv Srpsko Sarajevo). Dio Goražda 1994. godine dobio je ime Srpsko Goražde, potom postaje Ustiprača, a 2005. Novo Goražde.

Titov Drvar postao je “samo” Drvar. Ova općina od 1981. do 1991. godine nosila je ime Titov Drvar. Pucarevu (koji je 1980. godine dobio ime po komunističkom moćniku Đuri Pucaru) 1991. godine vraćeno je ime Novi Travnik.

Uskoplje ima ime od srednjeg vijeka, a u osmanlijsko doba nazvan je Gornji Vakuf. Sad ovu općinu jedni zovu Uskoplje, drugi Gornji Vakuf, a najčešće se koriste oba naziva skupa: Gornji Vakuf–Uskoplje. Zanimljivo je kako su se kroz historiju zvali neki veći gradovi i kako su nastali njihovi nazivi.

Sarajevo je dobilo ime po turskoj riječi saray, a znači dvor, utvrda, a riječ ovasi znači polje. Pa bi Sarajevo “u prijevodu” značilo Polje oko Dvora! Prije se Sarajevo zvalo Vrhbosna. Prvi put Vrhbosna spominje se 1244. godine u Povelji kralja Bele IV. Imenom Saraj Ovasi prvi put spominje se 1477. godine u spisima Ajas-bega.

Mostar je po jednim autorima dobio ime po mostarima, čuvarima mostova na obalama Neretve, a po drugima po dvjema kulama koje su se u narodu zvalemostare. Radoslav Dodig u svom “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu” navodi da postoji mišljenje da se u nazivu Mostar krije slavenska preoblika ilirskog naziva Martar.

Po nekim izvorima, Mostar se u rimsko doba zvao Martar. Mostar se u pisanim dokumentima spominje 1452. godine. Dubrovčani ga u svojim spisima zovu malim naseljem s dvjema kulama oko drvenog mosta, učvršćenog lancima.

Banja Luka u 15. stoljeću pripadala je bosanskim plemićima i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. Tada se javlja naziv Banja Luka. Po filolozima pridjev banj znači banov (potječe od arapske riječi bajan, a znači bogat). Imenica luka znači zaravan, livada uz rijeku.

Zanimljivo je da se područje Banje Luke u vrijeme Rimljana zvalo Ad Fines.

Ime Tuzle veže se uz riječ sol. Rijeka Jala koja protječe kroz Tuzlu dobila je ime po grčkoj riječi jalos, a znači sol. Grad se zvao Castron de Salenes (na grčkom),Salenos, Ad Salines (na latinskom), Soli (na južnoslavenskom), Memlehatejn (na arapskom), Memleha i Zir (na perzijskom) te Tuzla. Turska riječ tuz znači sa solju, posoljen, solana.

Bihać ili Bišće prvi put spominje se 1260. godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV. pod nazivom Wyhygh. Bio je slobodni kraljevski grad i zvao se Otok Svetog Ladislava. Riječ bihać pojavljuje se u oblicima bišće, bijač, bihak i bihag, a označava kraljevsko dobro.

Bihaćko područje nekad je zauzimalo središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj. Naziv Zenica, po nekim mišljenjima, izvodi se od riječi bazenica, bazga, zova. Postoji i legenda po kojoj je Katarina Kosača prilikom odlaska rekla: “Osta zenica oka moga!”. Srebrenica je dobila ime po rudniku srebra.

Trebinje se prvi put spominje u 10. stoljeću pod nazivom Tribunia, kasnije kao Travunija. Današnji naziv datira od 16. stoljeća.

Brčko se od 1878. godine zvalo Brčka, a od 1912. godine Brčko. Brčko je dobilo ime po turskoj utvrdi Beroska. Zanimljivi su latinski nazivi mjesta na području današnje BiH u rimsko doba.

Prema dostupnim podacima, Zenica se zvala Bisteu, Zvornik Addrium, Srebrenica Argentaria, Mostar Martar, Jajce Leusaba, Travnik Admetrice… Postoje različita ideološka, politička, društvena i kulturološka gledanja na nazive gradova, općina i naselja u BiH. Pojedini autoriteti spominji i pojam toponomicid, ali ima i onih koji tvrde kako je u novim nazivljima brojnih gradova i općina ispravljena povijesna nepravda.

Bilo kako bilo, nazivlja gradova i općina u Bosni i Hercegovini zaslužuju ozbiljnu historijsku, političku i kulturološku analizu. Jer ime je znak!