Šta su respiratori, kako rade i kad se koriste?

O respiratorima se intenzivno priča proteklih par mjeseci, kako je počela globalna pandemija uzrokovana COVID-19 virusom. Pomama država i zdravstvenih sistema za istim je uporediva sa ratova u supermarketima za brašnom, ali šira javnost nije dobila previše prilika da sazna šta su respiratori i kako uopće rade.

Samo u najtežim slučajevima

Respiratori su instrumenti koji dišu umjesto pacijenta i koriste se u situacijama kad pluća nisu u stanju da obavljaju svoj posao - obogaćuju krv kisikom. Pacijent se uz pomoć tube povezuje sa respiratorom, koji potom upumpava ovlaženi kisik u pluća, te izvlači CO2 koji proizvodi pacijent. Količina kisika u smjesi zraka, vlaga, volumen i drugi parametri ove procedure se podešavaju na respiratoru, te njihove idealne vrijednosti ovise od pacijenta do pacijenta. Respiratori se koriste samo u najtežim slučajevima, gdje pluća nisu u stanju da rade na dovoljnom nivou da bi održala tijelo u životu. Za osobe koje nemaju teške simptome se može koristiti neinvazivna ventilacija, gdje se ne vrši intubacija. Jedan vid neinvazivne mehaničke ventilacije je CPAP - continuous positive airway pressure koji drži disajne puteve pacijenta otvorenima, piše Balkans media.

Ovo nije hitna procedura i CPAP mašine se jeftino mogu kupiti za kućnu upotrebu, te ih često koriste ljudi koji pate od apneje za vrijeme spavanja, stanja gdje se disajni putevi zatvore tokom sna, te dovode do manjka kisika tokom noći, te se ne bi smijeli miješati sa respiratorima, mada se to jeste dešavalo. Kompanija Elona Muska, Tesla, je tako obećala da će proizvesti veliki broj respiratora, a ustvari su dostavili CPAP aparate.

Prema podacima SZO 80% oboljelih od COVID19 se oporave bez potrebe za bolničkim tretmanom, a podacima CDC (Center for Disease Control) 5%-10% svih hospitaliziranih slučajeva COVID19 zahtijevaju intenzivnu njegu, a prema podacima iz New Yorka od 5700 hospitaliziranih lica oko 12% je završilo na respiratorima. Prema tim ciframa to bi značilo da oko 1-2% svih zaraženih COVID19 će zahtijevati intenzivnu njegu, što se podudara sa podacima iz Italije, gdje je ta cifra izmjerena na oko 2%. 

Koliko su respiratori efikasni?

Jedna od nedoumica javnosti u vezi respiratora se tiče njihove efikasnosti. Kao što smo pomenuli u uvodu, respiratori se koriste u najtežim slučajevima gdje pluća prestaju da funkcionišu i oni su zadnja nada te osobe za preživljavanjem. Nažalost u najboljim uvjetima 50% tih pacijenata ne preživi. Trenutni izvještaji iz New Yorka i Kine ovu cifru stavljaju na 80%, dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu taj broj nešto niži, na 66%. Ovo su podaci iz manjih studija koji naravno ne daju punu sliku te će te cifre vjerovatno s vremenom opadati, ali ne mnogo.

Jedan od razloga za ovako visok mortalitet na respiratorima može biti i do prevelikog oslanjanja na njih. Grupa Europskih medicinara je poslala pismo američkom časopisu respiratorne i kritične njege, u kojima pozivaju doktore da izbjegavaju korištenje bespotrebne mehaničke ventilacije zato što COVID19 uzrokuje atipičnu vrstu ARDS (Acute Respiratory Distress Syndrome). Atipičnu po tome što, iako dovodi do jako niskog nivoa kisika u krvi, pacijenti i dalje budu u stanju da normalno dišu, tako da mnogi nemaju potrebu za mehaničkim upumpavanjem kisika, koje potencijalno može biti i opasno po njih, piše Balkans media.

Šteta od respiratora nastaje na više načina, zbog niskog nivoa kisika u krvi pacijenata kisik se dostavlja pod visokim pritiskom, što može dovesti do oštećenja plućnog tkiva. Potom kako se intubacija vrši ubacivanjem duge plastične cijevi kroz dušnik i glasne žice to stvara put kojim opasne bakterije mogu ući u pluća, dovodeći do upale.
Dodatno objašnjenje za visok mortalitet bi moglo biti da je jednostavno do preopterećenosti zdravstveni sistema, jer nema dovoljno specijalista koji bi bili u stanju da podese parametre na respiratorima za svakog pacijenta, ili probaju manje invazivne metode i pređu na respiratore samo kad to situacija iziskuje.

Naravno postoji i mogućnost da su ove cifre sa mortalitetom samo rezultat lošeg tumačenja, jer većina ljudi koji se nađu u situaciji da završe na respiratoru su starije životne dobi i posjeduju dodatne komorbiditete, te samim time su upravo populacija koja ima najmanje šanse da izvuče korist od bivanja na respiratoru, što se može potvrditi izvještajima CDC-a, te Španskog ministarstva zdravlja.

Dakle, respiratori nisu magični lijek za koronavirus, već opasan i kompleksan instrument koji se koristi samo kao zadnja nada za najteže slučajeve. Njegov uspjeh zavisi ne toliko od respiratora, koliko od znanja doktora i komorbiditeta pacijenta. Čak i u slučajevima uspješnog tretmana putem respiratora šteta na plućima može biti nepovratna, tako da je samim time prevencija i dalje najbolji taktika u ova pandemična vremena.