Ekskluzivno | Srđa Trifković i Srebrenica: Od sastanka s Karadžićem do negiranja genocida

Tekst Srđe Trifkovića objavljen u švicarskom listu Die Weltwoche, u kojem on negira genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, a Ratka Mladića, komandanta Glavnog štaba Vojske "Republike Srpske", predstavlja kao "sposobnog vojnog komandanta" kojeg su zapadni mediji nepravedno demonizirali, nije nikakva novost.

Piše: Dr. sc. Muamer Džananović*, za portal Radiosarajevo.ba

Riječ je o starim Trifkovićevim tezama prilagođenim današnjem kontekstu.

Važno je i istaknuti da se Trifković odavno afirmisao kao ekstremni negator genocida. Na opasnost takvog revizionizma s pravom je već upozoreno. 

Kad je Srebrenica bila "gotova" 

Međutim, potrebno je podsjetiti i na jednu činjenicu koja njegovom današnjem pisanju o genocidu nad Bošnjacima daje poseban kontekst: Srđa Trifković bio je prisutan na sastanku s Radovanom Karadžićem, predsjednikom "Republike Srpske", 13. jula 1995. godine tokom počinjenja genocida!

Prema prvostepenoj presudi Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Radovanu Karadžiću, izrečenoj 24. marta 2016. godine, Karadžić se 13. jula 1995. sastao s troje predstavnika srpske dijaspore: Srđom Trifkovićem, Tomislavom Premovićem i Slavicom Ristić.

Sastanku je, između ostalih, povremeno prisustvovao i Momčilo Krajišnik, predsjednik Narodne skupštine "Republike Srpske".

Kako je navedeno u paragrafu 5768. presude, Slavica Ristić posvjedočila je da je Karadžić pokušavao uspostaviti vanjsku telefonsku vezu s "nekim", dok je ona razgovarala s Krajišnikom. Kada je veza uspostavljena, Karadžić je približno sat vremena razgovarao, dijelom preko zvučnika, uz česte prekide veze. Nakon tog razgovora prisutni su, prema njenom svjedočenju, razumjeli da je Srebrenica "gotova".

Karadžić se na kraju lično zahvalio osobi s kojom je razgovarao.

U narednom paragrafu presude navodi se da je Slavica Ristić izjavila kako se Karadžić osobi na drugom kraju linije obraćao riječima "generale Mladiću". Tomislav Premović također je posvjedočio da je Radovan Karadžić razgovarao s Ratkom Mladićem. Srđa Trifković, s druge strane, tvrdio je da Karadžić nije razgovarao s Mladićem.

Pretresno vijeće nije prihvatilo njegovu verziju događaja te je podsjetilo na svoju ocjenu njegove vjerodostojnosti:

"Po mišljenju Vijeća, Trifkovićevo svjedočenje bilo je u toj mjeri zajedljivo i pristrasno da mu je Vijeće pristupilo s krajnjim oprezom i sumnjom. Vijeće se stoga oslonilo na njegovo svjedočenje samo tamo gdje je ono bilo potkrijepljeno svjedočenjem Slavice Ristić i Premovića."

S Radovanom u vrijeme genocidne operacije

Ta ocjena navedena je u fusnoti 19573 prvostepene presude Karadžiću.

Ovaj događaj ne može se odvojiti od onoga što se istovremeno dešavalo na području Srebrenice. Sastanak je održan 13. jula 1995. godine, upravo u vrijeme kada su snage srpske vojske i policije odvajale zarobljene bošnjačke muškarce i dječake, prevozile ih na mjesta zatočenja i pogubljenja te već vršile masovna ubistva. Dakle, Trifković je svjedočio komunikaciji Karadžića i Mladića u vrijeme provođenja genocidne operacije.

Osamnaest godina kasnije, 2013. godine, Trifković se pred Haškim tribunalom pojavio kao svjedok Karadžićeve odbrane i pokušao osporiti dokaze o kontaktu Karadžića i Mladića tokom genocidne operacije u Srebrenici. Njegovu verziju događaja nije osporavalo samo Tužilaštvo tokom unakrsnog ispitivanja. Odbacilo ju je i Vijeće, koje je njegovo svjedočenje ocijenilo toliko pristrasnim da ga je prihvatalo samo u onim dijelovima koji su bili potvrđeni iskazima drugih svjedoka.

Slavica Ristić je kao svjedok Tužilaštva dostavila i fotografije snimljene 13. jula 1995. godine, koje potvrđuju da su ona i Trifković toga dana bili s Karadžićem. Fotografije su u sudski spis uvedene kao dokazni predmeti P04557 i P04560. Prema tome, Trifkovićevo prisustvo nije naknadna pretpostavka niti proizvoljna optužba, nego činjenica dokumentirana svjedočenjima i fotografijama u sudskom spisu.

Danas isti čovjek posredstvom Die Weltwochea evropskoj javnosti objašnjava da u Srebrenici nije počinjen genocid i da je Ratko Mladić nepravedno predstavljen kao genocidni komandant.

Zbog toga njegov novi tekst nije moguće posmatrati kao izdvojeno historiografsko mišljenje. On predstavlja nastavak nastojanja da se ospore činjenice utvrđene u sudskom postupku u kojem je Trifković i sam učestvovao kao svjedok odbrane, a čiju je vjerodostojnost kao svjedoka sud izričito doveo u pitanje.

Prijava protiv Trifkovića i medija

Ključne tvrdnje iznesene u Die Weltwocheu međunarodni sudovi odavno su razmotrili i odbacili. Teza prema kojoj je većina srebreničkih žrtava poginula u borbi tokom proboja ne odgovara sudski utvrđenim činjenicama o sistematskom zarobljavanju i pogubljenju hiljada bošnjačkih žrtava. O tim činjenicama govore brojne presude, uključujući predmete Krstić, Popović i drugi, Karadžić i Mladić.

Radovan Karadžić i Ratko Mladić pravosnažno su osuđeni na kazne doživotnog zatvora, između ostalog i za genocid počinjen u Srebrenici i oko nje 1995. godine.

Osporavanje pravosnažno utvrđenog genocida, uz zanemarivanje obimnog dokaznog materijala na kojem su te presude zasnovane, ne predstavlja ništa drugo nego oblik historijskog revizionizma i negiranja genocida. Zato se postavlja pitanje: koliko su vjerodostojne njegove tvrdnje kada su u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama, a sud je i njegovo svjedočenje ocijenio izrazito pristrasnim?

O ovom slučaju kontaktirao sam Institut Mémoire & Justice iz Švicarske, s kojim naš Institut sarađuje. Direktor te institucije ukazao mi je na odredbe švicarskog zakonodavstva koje, pod propisanim uslovima, sankcionišu javno negiranje genocida.

Najavio je da će razmotriti raspoložive pravne mogućnosti za podnošenje prijave protiv autora spornog teksta i medija koji ga je objavio. 

*Autor je direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu