Smrt fašizmu, sloboda narodu - ovdje Radio Sarajevo!

"Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu - sloboda narodu" bile su prve riječi spikera i tehničara Đorđa Lukića Cige koji je i uspio osposobiti opremu. Studio je bio u Njegoševoj ulici broj 8 (danas ul. Alekse Šantića). Taj historijski događaj desio se 10. aprila 1945. tačno u 16 sati. Svoj prvi direktni prijenos Radio Sarajevo realizira već 26. aprila 1945, a prenošeno je Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sarajevu.

Radio Sarajevo emitirao je program na srednjim valovima na frekvenciji pd 612 kHz, a kasnije je formirana i mreža predajnika na UKW valovima. Godine 1969. s radom počinje i Televizija Sarajevo.

Zemlja se gradila iz pepela, a tako i radioprogram. Kao što je to bio običaj, svaki viđeniji radio imao je svoj orkestar narodne muzike, pa tako i Radio Sarajevo. Nekoliko manjih honorarnih ansambala djelovalo je prije formiranja narodnog orkestra 1947. godine. No okosnica svega bio je tamburaški orkestar koji je osovan 1945. godine kao stalno izvođačko tijelo zaduženo za snimanje tradicionalne narodne muzike te nastupe unutar javnog i kulturnog života BiH. Njegovi legendarni članovi bili su Zaim Imamović, Ismet Alajbegović Šerbo, Mustafa Krilić, Milorad Todorović, Jovica Petković, Ratomir Petković, Svetozar Kajtazović i Jozo Penava. Tamburaški orkestar zaslužan je za brojne vokalne i instrumentalne snimke narodne muzike, ne samo u BiH već i van njenih granica.

U sastavu RTV Sarajevo bio je i zabavni orkestar kao stalni ansambl, a činili su ga uglavnom ljudi iz tada popularnih grupa Indexi, Ambasadori, Pro Artei Cod (Tomislav Karača, Edin Pandur, Đorđe Kisić, Slobodan-Bodo Kovačević, Ivica Vinković, Fadil Redžić, Ranko Rihtman, Sinan Alimanović, itd.).

Naravno, bio je tu i legendarni Omladinski program II programa Radija Sarajevo, a Boro Kontić bio je autor emisije Primus – priča i muzika subotom, kroz koju su se afirmirali članovi Top liste nadrealista.

Radioemisija Primus išla je subotom od 8-11 sati u periodu otprilike od 1981. do 1984. godine, a popularnost je naročito stekla kada je dio emisije bio rezerviran za skupinu tada anonimnih koševskih gimnazijalaca koji su priređivali urnebesne skečeve. Među biserima izdvajaju se Bata brani u Sarajevu (parodija na Valtera), Felš dens (karikiranje tadašnjeg muzičkog blockbustera Flashdance), kao i mega hit Čaršija at night i mnogi drugi.

Evo šta o Omladinskom programu piše Blob:

„Poslijepodne je bilo nezamislivo bez histerisanja ponedjeljkom sa Zokom, razvijanja ideja sa Sašom, ženskih problema sa Lidom, muzike u Bafti sljezove boje i smjelih izjava u Brifingu u pola pet. Radio Fanzin je puštao najbolju alternativu, Teddy Wilson je puštao (i pričao) rockabilly. Bilo je to vrijeme jedne stranke - Ribolovne demokratske - na čelu s ministrom za vodoprivredu i poribljavanje. Da su samo znali, mogli su patentirati i prvi reality show jer je Full Contact prvi put na radiotalasima spojio momka i djevojku, a Radio Žur nam je javljao gdje se derneči u gradu...

Bili su ozbiljni i zezali su se u isto vrijeme. Znali su, mogli su. Povrh svega – smjeli su! Oni su bili majstori dobrih vibracija: Anđelić, Pećanin, Stevanović, Savić, Sančanin, Hadžifejzović, Hujić, Bralo, Rakonjac, Šuvalija, Kukavica, Baftić i ostali pod dirigentskom palicom Bore Kontića. Svakim radnim danom od 14 do 20 sati.“

Tradicija Radija Sarajevo je i bila razlog da naša (privatna) radiostanica (Radio Zid) uzme ovo ime, i sačuva ga od zaborava. Naravno, uz odgovarajuću dozvolu. Nekako je bilo nelogično da Sarajevo više nema Radio Sarajevo, iako su njegovi pravni nasljednici Radio Federacije i BH radio 1. Ako vam treba neki arhivski snimak, ili broj telefona dalekog rođaka koji je '60-ih bio tonac na radiju, zovite njih.