Senadin Lavić: Novi slučaj – "Christian Schmidt protiv dr. Kovačević"

Na početku, treba podsjetiti na scenu iz prve epizode filmske trilogije Matrix, u kojoj se glavnom akteru (Neo) nudi izbor između “crvene pilule” (red pill), koja predstavlja istinu i samospoznaju, ili “plave pilule” (blue pill) koja predstavlja povratak u blaženo neznanje, u slijepo slijeđenje iluzije. Neo u filmu bira “crvenu pilulu” koja mu omogućava da shvati šta se zapravo događa izvan iluzije koju stvara Matrix i time se okreće protiv iskustva te iluzije. Budući da je odabrao crvenu pilulu, Neo je po prvi put postao svjestan opresivne, parazitske prirode Matrixa.

Piše: Senadin Lavić za portal Radiosarajevo.ba

Mnogi građani Bosne i Hercegovine su odabrali “red pill” i primjećuju “preskakanje” matrix. Tako je građanin Bosne i Hercegovine dr. Slaven Kovačević uputio je apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava koji je na nju odgovorio Presudom 29. avgusta 2023. godine. U Presudi Evropskog suda je utvrđeno da je aktivno biračko pravo podnositelja tužbe dr. Kovačevića potpuno povrijeđeno u izborima za članove Predsjedništva i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presuda otklanja teritorijalnu i etničku diskriminaciju svakog građanina u BiH i državu posmatra kao jednu izbornu jedinicu. Na taj način, Presuda otvara veliki put u ostvarenje građanskih sloboda u BiH.

Onda su, 19. septembra 2023. godine, Monike Mijić i Jelene Cvijetić uputili žalbu na Presudu Evropskom sudu (iza  su stajali ljudi iz etničko-religijske političke organizacije HDZ). Slučaj “dr. Kovačević v. Bosna i Hercegovina” je nakon toga prebačen pred Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava. Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, gos. Milan Dunović je 21. 12. 2023. godine uputio poslaničko pitanje ministru za ljudska prava i izbjeglice BiH, pitajući o vršiteljici dužnosti Moniki Mijić koja je više puta imenovana za vršitelja dužnosti agenta Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, odgovarajućim rješenjima Vijeća ministara, što je u suprotnosti s članom 55a Zakona o upravi u Bosni i Hercegovini koji eksplicitno i nedvojbeno utvrđuje da se isto lice može imenovati za vršitelja dužnosti na period od tri mjeseca, sa mogućim samo jednim produženjem na dodatna tri mjeseca? Milan Dunović je dobio odgovor Ureda za zakonodavstvo da je Monika Mijić, čak sedam puta zaredom, imenovana za vršiteljicu dužnosti agenta... Dakle, pitanje je: šta radi i s kojim pravom je radila Monika Mijić? Ona je nezakonito imenovano lice! Koja vlast joj to dopušta i u ime koga se krše zakoni BiH?

U Strasbourgu će se 20. novembra 2024. godine raspravljati o ovoj žalbi. Posebna činjenica u ovome procesu je to da će HR Christian Schmidt na vlastitu inicijativu (sam sebe predložio), da se pojavi na sudu u Strasbourgu kao “Treća strana u postupku”. Tako u ovome važnom procesu za BiH i njezino oslobađanje od etničkog fašizma nastaje novi proces “Ch. Schmidt protiv dr. Kovačevića”. Mi pretpostavljamo da će Ch. Schmidt pokušati zaustaviti promjenu izbornog zakona i ustava zemlje prema presudama Evropskog suda za ljudska prava, kojim se potpuno odbacuju svaka ideje HDZ i još nekih o etničkom cementiranju strukture države po kojem bi se oblikovale etničko-religijske izborne jedinice i zadržao diskriminatorni sadržaj Ustava koji dijeli ljude po teritorijalnoj i etničkoj osnovi, te ih tako onemogućava u ostvarivanju aktivnog biračkog prava. HDZ hoće izborni  sistem u kojem jedna etnička grupa može glasati samo za svoje pripadnike (samo Hrvat može glasati za Hrvata). Schmidt, nažalost, radi sve suprotno paradigmi demokratije u Bosni i Hercegovini.

Plan etno-nacionalista iz BiH, na čelu s politikom HDZ-a, i podrška Schmidta tome da se obesnaže i obesmisle presude Evropskog suda za ljudska prava, napravio bi neprocjenljivu štetu građanima BiH, te ih dalje držao u konfuziji morbidne antibosanske etničke politike i nepredviđenih konflikata. To je etno-fašistička matrica u kojoj se ruši demokratski poredak i građansko društvo.

Otkud Christianu Schmidtu uopće ideja da on ide samopozvan na Evropski sud za ljudska prava i govori? Ko mu je dao tu ideju ili ko mu je dao taj zadatak? Da li je on svjestan da na taj način podržava iredentizam i separatističke namjere antibosanskih snaga iz beogradskog i zagrebačkog režima? Na taj način, Schmidt je upropastio svoju ulogu visokog predstavnika internacionalne zajednice u BiH i pretvorio se u visokog predstavnika jedne političke orijentacije u BiH. Suštinski on žrtvuje Bosnu za planove susjeda i još nekih mračnih projektanata iz internacionalne zajednice.

Schmidt je svojim postupcima pretvorio OHR u kaznionicu Bošnjaka i potpuno zanemario tranziciju države iz Dejtonskog u Briselski aranžman i pristupanje EU. On se posvetio ispunjavanju želja iz arsenala politike HDZ-a – nedemokratske etnopolitičke ideje  tzv. “legitimno predstavljanje” i “etnički izborni zakona”. Ne tako davno, Plenković je usput poručio da su presude Evropskog suda za ljudska prava potpuno “fabricirane presude”! To je vrlo bahato i skaredno držanje jednog premijera članice EU.

U demokratskom poretku je nezamislivo kršenje zakona, pravila i procedura. Schmidt je, međutim, u izbornoj noći 2022. godine nametnuo svojevoljno odluke kojima HDZ ostaje vječno u vlasti i dobija ulogu jedinog “legitimnog predstavnika” bosanskohercegovačkih Hrvata. To znači da se isto postulira i za Bošnjake i za Srbe. On na taj način ovjekovječuje etnopolitičku matricu u BiH ili uspostavlja “etnički ključ” (etničko-religijsku nadređenost pravnom i političkom poretku) od dna do vrha političkog sistema i okončava postojanje pluralnog društva u kojem se živi zajednički život. Schmidt i etnopolitika ekskluzivizma nameću konsoscijacijska geta za tri odvojena svijeta. Internacionalna zajednica je dovršila podjelu Bosne na dva entiteta i poslije rata organizirala politički sistem u kojem antibosanske snage imaju u svojim rukama državne institucije preko kojih mogu iznutra rušiti državu i daviti je. Schmidt se pokazuje kao odani čuvar takve matrice.

Schmidt cinično i licemjerno izražava zabrinutost da će provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava dovesti do konflikta i rata, što je u dosluhu s narativima HDZ-a. Time indirektno predlaže da u Bosni ostaje trajni aparthejd i diskriminacija, odnosno da jedna politička oligarhija koja navodno predstavlja Hrvate vlada nad većinom ljudi u Federaciji BiH i nameće razornu etnokratiju. S druge strane, Schmidt u entitetu “Rs” nikada ne boravi niti ga iko prima u bilo kakve posjete. Niko u Banjoj Luci ne želi da ga primi u svoju kancelariju. On je potpuno zapostavio brigu oko državnih interesa u manjem bh entitetu i čini se da je tiho pristao da je to dio Bosne kojim slobodno upravlja  beogradski totalitarni režim A. Vučića.

Pitanje je u osnovi ko je Schmidtu dao zadatak da preko londonske advokatske kancelarije Blackstone traži da učestvuje u postupku “dr. Kovačević v. BiH”. Nikome nije jasno što se onda lažno predstavlja kao “amicus curiae” kad ga sud nije pozvao u tom svojstvu. On se sam pozvao u Strasbourg kao zainteresirana strane u postupku (Die Drittbeteiligung im Verfahren vor dem EGMR). Otkud se finansira ova Schmidtova aktivnost i šta je s njegovim pravnim timom iz OHR-a?

On se fiksirao na slučaj “dr. Kovačević” iz nekoliko razlog. Prvo, prvostepena Presuda u slučaju “dr. Kovačević” vrlo jasno odbacuje bilo kakvu priču o tzv. legitimnom predstavljanju i konstitutivnim narodima i zaštićuje aktivno biračko pravo građana koji su bili diskriminirani teritorijalno i etnički. Drugo, uvodi jednu izbornu jedinicu BiH i tako dovodi do besmisla Plenković-Čovićevu hadezeovsku zamisao da se instalira hrvatska izborna jedinica koja je put do “hrvatske teortorije u BiH” ili “trećeg entiteta”.

Mi još ne znamo šta će sve Schmidt pričati na očitovanju pred Evropskim sudom u Strasbourgu. On nema pravo da govori o meritumu Presude i to je jasno. Ali, on može govoriti o kvalitetu zraka na igmanskom Velikom polju koji može biti “ugrožen” ako se pokuša provesti ili implementirati Presudu u pravni sistem BiH. To mora voditi promjeni Ustava (Anex IV) što je trebalo već odavno uraditi da bi se država približila evropskim standardima. Schmidt misli, u svojim javnim istupima, da ne treba mijenjati Ustav iz vojne baze u Daytonu jer bi to moglo izazvati rat ili isprovocirati politike “šta je ko jamio, jamio” na tlu Bosne. On predlaže da se čuva status quo u kojemu ratna dostignuća ostaju neupitna.

Schmidt još uvijek nije svjestan da je njegova karijera u BiH završena i da za to treba pitati zagrebačke instruktore koji su ga od početka koristili kao vlastiti projektil za razbijanje bilo kakve ideje BiH koja neće polaziti od etničko-religijskih prevara i tuđmanovske politike mržnje prema Drugom. On u Bosni nije maharadža, a Bosna nije kolonija kojom on upravlja. Poslije Strasbourga, u slučaju da doprinese gušenju ideje o pravu građanina da glasa slobodno i neovisno od teritorijalne i etničke pripadnosti, Schmidt može slobodno spakovati svoje kofere i kao građanin Bundesrepublik Deutschland otići svojoj kući i stupiti u mirovinu ili “in Ruhestand gehen, treten”.

Schmidt je trebao pomoći da se implementiraju presude ECHR u BiH. Schmidt, međutim zadovoljava interese ekstremnih desničara koji u ratu nisu ostvarili sve svoje planove o okupaciji bosanske teritorije. U entitet “Rs” ne smije ni gledati, jer tamo je Srbija preko Dodika već uspostavila svoju punu kontrolu. Sasvim je evidentno da Schmidt čuva i podržava ratne projekte etno-fašista i velikodržavnih planera iz susjedstva i komšiluka. Schmidt se pokazuje kao čuvar matrice koju je neko negdje pripremio za Bosnu! On nema namjeru raditi na ostvarivanju pet prethodnih Presuda Evropskog suda za ljudska prava u vezi s kršenjem ljudskih i građanskih prava u BiH.

Većina Bosanaca moraju reagirati jer je sasvim jasno da je cjelokupan paket internacionalne zajednice i dva susjedna režima potpuno sporan u odnosu na budućnost BiH. Analizirajući šta se dešava s dogovorenim mirovnim sadržajem za BiH iz Daytona pokazuje se da je on napušten i da se poredak koji on nameće raspao. Ali, utjeha za naivne, raspao se i internacionalni poredak, na kraju 20. stoljeća u Bosni je nestala Evropa i više ne predstavlja bitan internacionalni faktor.

Treba podsjetiti Schmidta da se Bosanci neće pomiriti s pokušajem i projektom da se pola Bosne pretvori u “srpski svet”, a da drugi dio Bosne bude pod kontrolom Tuđmanovih nasljednika. Ali, Schmidt je izuzetno milostiv, on kazuje: “I Bošnjaci imaju pravo ovdje živjeti”. Eto, i Bošnjaci mogu životariti u Bosni, ali se neće pitati ništa! It's a horrible matrix.