Semezdin Mehmedinović reagirao na izbor 100 romana: Gdje je nestala "pripovjedačka Bosna"?

Veliki bosanskohercegovački književnik Semezdin Mehmedinović reagirao je povodom izbora 100 romana koji je objavio magazin "Velike priče", postavljajući pitanje gdje je nestala "pripovjedačka Bosna" i zašto na listi nema nekih od najznačajnijih autora bosanskohercegovačke književnosti.

Mehmedinović je u svom osvrtu naveo da je prije nekoliko godina dobio poziv da sarađuje s magazinom "Velike priče", koji je tada bio u osnivanju. Urednik mu je, kako navodi, predstavio ambiciju da se pokrene magazin čiji bi sadržaj podsjećao na američke časopise "The Atlantic Magazine" i "Harper’s Magazine".

Iako je načelno pristao na saradnju, Mehmedinović je kasnije, nakon što je vidio ko piše za magazin i na koji način, odustao od tog angažmana. Isto je učinio i s kasnijim pozivima, uključujući onaj da predloži deset romana koji su, prema njegovom mišljenju, obilježili njihovo govorno područje.

Međutim, upravo pitanje tog govornog područja za njega je sporno.

"Ali šta je naše govorno područje? Prostor pseudoimperijalnog djelovanja u zemljama koje su susjedi Bosni, i koje već desetljećima podcjenjuju ono što iz nje dolazi", napisao je Semezdin Mehmedinović.

"Na listi Bosne nema"

Književnik posebno problematizira izostanak bosanskohercegovačkih pisaca s objavljene liste, navodeći da se ona otvara Andrićem i Selimovićem, ali da se pritom zanemaruje pitanje njihovog bosanskog književnog identiteta.

"Pa, bosanski, po svome identitetu i identitetima svojih djela, čak i ako se oni sami ne bi složili s tim", smatra Mehmedinović, dodajući da bi se i s takvim stavom mnogi mogli ne složiti.

"Na listi Bosne nema. I sad se postavlja pitanje: gdje je nestala pripovjedačka Bosna?", pita Mehmedinović.

Kao autore koji nedostaju na listi navodi Nedžada Ibrišimovića, Irfana Horozovića, Tvrtka Kulenovića, Dževada Karahasana i Vitomira Lukića.

"Kako je moguće da na listi nema: Nedžada Ibrišimovića, Irfana Horozovića, Tvrtka Kulenovića, Dževada Karahasana, Vitomira Lukića, da nabrojim samo nekolicinu. Nema velikog stiliste Ibrišimovića, ali ima stilističar Dobrica Ćosić", ističe Mehmedinović.

Osvrnuo se i na vlastitu poziciju na listi, na kojoj je zauzeo 99. mjesto.

"Mene ima negdje na kraju (ugurali su me na 99. mjesto, tu je do mene i divna Daša Drndić, u magarećoj klupi)", napisao je.

"Iza ovog ne stoje ozbiljni izbori, nego ideološke predrasude"

Mehmedinović smatra da izostanak niza značajnih autora nije slučajan, već da ukazuje na problem kriterija prema kojima je lista sastavljena.

"I da se ovdje zaustavim. Kako je to moguće? Pa moguće je, jer iza ovog ne stoje ozbiljni izbori, nego ideološke predrasude. Daleko je, nažalost, ‘The Atlantic’, daleko je ‘Harper’s Magazine’", naveo je.

U nastavku osvrta govori i o položaju pisca, odnosu književnosti i čitalačke publike te utjecaju ekonomskih i društvenih okolnosti na književnu scenu.

"Posao pisca je bavljenje sobom, iz odgovornosti prema primarnim pitanjima koja postavlja sebi", napisao je Mehmedinović.

Iako među mlađim autorima prepoznaje zanimljive pisce, smatra da se u izboru miješaju različite kategorije, uključujući književnost, feljtonistiku i novinarstvo.

Posebno kritizira autora kojeg ne imenuje, a za kojeg smatra da se iz književnog stvaralaštva okrenuo podilaženju čitaocima i vlasti.

"Jedan talentiran pisac pretvorio se u ulagivača čitaocima, sliziguz, a ovdje je na listi zapremio važnu poziciju", navodi Mehmedinović.

Kao primjer spominje priču u kojoj se pripovjedač iz perspektive djetinjstva obraća noni pitanjem: "Piške li anđeli?"

"(Čuj, piške li anđeli?)", komentira Mehmedinović, objašnjavajući da je nakon čitanja te priče prestao pratiti tog autora.

Svoj osvrt završava ironičnom opaskom o djeci, književnosti i sastavljanju književnih lista.

"Mislim se: Djeca su u svojoj ranoj fazi anđeli, sve dok ne postanu ljudi, i onda počnu sklapati liste od 100 romana za ‘Velike priče’", zaključio je Mehmedinović.