Problem kažnjavanja maloljetnih prestupnika

Ahmed Burić je novinar i književnik iz Sarajeva. Objavljivao je u većini važnijih listova i publikacija na području Jugoistočne Evrope. Ovaj članak, koji ekskluzivno objavljujemo u tri nastavka, napisan je kao dio Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, inicijative Robert Bosch Stiftung i ERSTE Foundation, u saradnji s Balkan Investigative Reporting Network.

Piše: Ahmed Burić, Sarajevo i Budimpešta

Oni, kritički nastrojeni žale se da su kazne izrečene mladima koji se ne upućuju u disciplinske ili vaspitne centre preslabe, posebno kada se od roditelja traži da pooštre nadzor nad svojom djecom.

“Postoje mnoge nelogičnosti u vezi s mjerom kada se od roditelja traži da nadgledaju svoju djecu, jer su upravo roditelji često uzrok problema... Najčešća sudska mjera je traženje izvinjenja, što je zapravo najmanje efikasno i strašno neozbiljno”, kaže Samir Suljagić, direktor Disciplinskog centra “Vogošća” u okolini Sarajeva.

Većina mladih koji se smještaju u vaspitne ili disciplinske centre pohađa dnevne programe u otvorenim ustanovama. Relativno mali broj njih upućuje se da živi u tim institucijama, a još manji broj osuđuje se na zatvorske kazne sa strogim režimom.

Centar “Vogošća” jedan je od dvaju disciplinskih centara za maloljetnike u Federaciji i može primiti 18 maloljetnika – osam za stalno i deset kao polaznike dnevne nastave. Prema zakonu, maloljetnici mogu ostati u Centru maksimalno 20 noći ili pohađati 30 dnevnih nastava.

Suljagić kaže da sudovi uglavnom više vole poslati maloljetnike samo na dnevni boravak, i dodaje: “Ovaj kratkoročni postupak nije dovoljan.”

S njegovim stavovima slaže se Nikola Bender, pomoćnik direktora Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine “Hum”, također u okolini Sarajeva.

“Hum” je otvorena institucija, ali tamo maloljetnici borave duže nego u disciplinskim centrima. Može primiti 30 mladih koje ovdje upute sudovi ili socijalni radnici.

Bender kaže da se oko 60 posto polaznika uspješno rehabilitira, a ta bi stopa bila i veća da se maloljetnici brže smještaju u te centre.

Predloženi zakoni za maloljetnički kriminal

Drugi entitet u Bosni i Hercegovini – Republika Srpska – usvojio je 2009. godine novi zakon o maloljetničkom prestupništvu u skladu sa standardima EU. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine tek treba usvojiti takav zakon.

Sutkinja Kosović, koja je sastavila prijedlog zakona o maloljetničkom kriminalu, kaže da će nove mjere popraviti “prevenciju i reformiranje”.

“Postojat će specijalizirani i obučeni tužitelji, sudije i socijalni radnici. Bilo bi lijepo kada bi i advokati i drugi znali sve o pravima djece. Bar jedan član Sudskog vijeća morat će poznavati međunarodne standarde. Nismo bogata država da bismo mogli ulagati u zatvore, mi moramo ulagati u prevenciju”, kaže ona.

Ne slažu se svi s tim.

Suljagić, direktor Centra “Vogošća”, poziva se na član 89 nacrta zakona, poznatiji kao “načelo oportuniteta”, koji tužiteljima dozvoljava da odustanu od slučajeva, čak i kada postoje dokazi, a počinjeni zločin podliježe novčanoj ili zatvorskoj kazni do pet godina.

Sudije u Federaciji Bosne i Hercegovine ovlaštene su da izriču sljedeće mjere i kazne mladim prestupnicima:
- Izvinjenje
- Pooštreni nadzor roditelja
- Pooštreni nadzor socijalnog radnika 
- Dnevni boravak ili stalni boravak u jednom od dvaju disciplinskih centara u Sarajevu i Tuzli
- Stalni boravak u otvorenoj ustanovi za vaspitavanje u Humu kraj Sarajeva 
- Jedna do pet godina u popravnom domu nalik zatvoru u Tuzli
- Zatvorska kazna u jedinom zatvoru za maloljetnike u Federaciji, u Zenici

Mirza Ustamujić, poslanik u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, također je kritički nastrojen: “Nema krivičnih gonjenja za tako ozbiljne prekršaje kao što su ubistvo, pokušaj ubistva ili seksualno zlostavljanje... Ne možemo prihvatiti predložene metode u društvu kojim već vladaju nasilje i očaj.”

Sanin Pačariz, pravni savjetnik pri Ministarstvu pravde, priznaje da se trenutno “maloljetničkoj delinkvenciji ne pristupa na odgovarajući način”, i dodaje: “Možemo se samo nadati da će novi zakon, prilagođen načelima Evropske unije, donijeti nekakve rezultate.”

U pisanoj izjavi, pravni odjel Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju  ističe da predloženi novi zakon “predstavlja značajan korak” u usaglašavanju maloljetničkog pravosuđa s međunarodnim standardima i napredak u pridruživanju Evropskoj uniji.

Međutim, OSCE upozorava: “Nadležna vladina tijela na nivou Federacije i kantona moraju izdvojiti neophodna finansijska i ljudska sredstva… bez iskrene posvećenosti sprovođenju zakona, on ne može ostvariti svoje ciljeve.”

I dok se različite vlasti prepiru oko zakona, žrtve zločina žive u strahu da će ponovo biti opljačkane ili napadnute.

Kata Nikolić (78) još čeka da vidi hoće li policija sudski goniti bilo kojeg od mladića što su je napali – strgnuvši joj zlatnu ogrlicu s vrata – u junu ove godine.

“Jedan od napadača bio je veoma mlad, imao je možda 15 godina”, prisjeća se ona. U međuvremenu, ona rijetko napušta svoj stan, a čak se plaši i otvoriti vrata kada joj neko kuca.

Prvi dio