Priča o jednoj od najpoznatijih ljetnih pjesama: Na morskom plavom žalu

Poznata numera iz filma 'Sjećaš li se Dolly Bell' danas važi za jednu od najpoznatijih 'ljetnih' pjesama. Svojim je mjestom u antologiji bh. pop muzike uveliko nadmašila značaj koji imaju njeni glavni tvorci.

Njen autor je Dragan Jokić, prijeratni sarajevski rock muzičar, a tekst i muziku napisao je za potrebe filma. Kao soundtrack našla se na singl ploči koju je 1981. objavio Sarajevodisk. Aranžman ove balade, pisane u stilu šlagera šezdesetih, potpisao je Džemal Novaković. Na B strani singlice našlča se pjesma Juli '65. 

Autor pjesme Dragan Jokić je 1993. napisao tekst za legendarnu pjesmu 'Grbavica', koju je uglazbio njegov prijatelj Mustafa Čizmić. I ova pjesma takođe postaje hit, a Dragan Jokić nekoliko dana nakon što je papir s tekstom dao kolegi, odlazi iz opkoljenog Sarajeva.  

Izvođač pjesme 'na morskome plavom žalu' bio je Saša Zurovac, naturščik kojeg je Emir Kusturica odabrao da odglumi nezaboravnu epizodnu ulogu Vlade Klikera, tinejdžera s blagim autizmom. 

Štrkljavi momak plave kose nezaboravno je tugujućim glasom izveo ovu pjesmu, koja je odmah postala hit. 

Nakon Saše Zurovca pjevali su je mnogi – Jura Stublić, Bajaga, Bora Čorba, Kraljevi ulice... ali niko nije uspio prenijeti čežnju i sjetu originalne izvedbe. 

Na morskom e plavom žalu i danas važi za najpopularniju ljetnu pjesmu u regiji. 

U javnosti nije poznato šta se danas događa s Draganom Jokićem i Sašom Zurovcem. Ovako je o Saši Zurovcu pisao bloger Levijatan: 

 „Tako je meni u tužnom sjećanju ostao jedan Saša, i svaki put me preplavi sjeta kad ga se sjetim. Radi se o čovjeku koji je imao tu sreću da je komšija, nažalost najvećeg bosanskohercegovačkog režisera Emira Kusturice. Kada je ovaj po Sidranovom scenariju snimao film "Sjećaš li se Dolly Bell" za sporednu ulogu hvalisavog, blago autističnog dječaka odabrali su lokalnog naturščika Aleksandra Sašu Zurovca (Vlado Kliker) koji je izgovorio, meni najdraži citat u kinematografije uopće:

(Saša u filmu kao Vlado Kliker se hvali djeci, a jedan od njih svira usnu harmoniku)

Saša: "E ljudi moji, kakva je ona Ljubica kurava, to vi to ne bi vjerovali. Taman ona kiša prestala, sklonimo se mi u mrak pod onu stre'u, a ja za gaće. Kad - Bog te mazo - nema gaća. Ufatim je ja odozada - gologuza. A tu smo - mislim se. Ma nemam ti ja puno šta više pričat. Staka ne prekidaj me kad pricam da ti ne bi sljagu opalio"

Drugi dječak: "Niko te ne prekida, vidiš da sviram"

Saša: "Ma sviraš ti k*rcu, bolje bi ti bilo da slušaš" 

Drugi dječak: "Slušo bi ja kad b' znao lagat ko' ti" 

Saša: "Misliš kad bi mogo s nogu ko ja… Guslam ti ja guslam, noge mi se tresu. Kad odozgo s oluka jedna kaplja. Tu ! Pravo ovdje za vrat, konda me je neko kandžijom ošinuo. Spade čuna u sekundi. Ispuše se ko dušica. Pita rospija šta ti bi bolan? 

Drugi dječak: " Šta joj reče matere ti ?" 

Saša: "Na morskome plavom žalu, gdje ćarlija vjetrić mio, plavušu sam bajnu snio o kako sam sretan bio."

Saša u tom filmu nije morao puno glumiti, igrao je - sebe. U sklopu uloge, kao glavni vokal dječačkog banda otpjevao je pjesmu "Na morskome plavom žalu". Film je doživio veliki uspjeh i Kusturicu katapultirao kao velikog redatelja; Saša je poslije snimio singlicu s pjesmom koja je postala vrlo popularna. Naravno da znate o kojoj se pjesmi radi i siguran sam da ste je već negdje čuli, pa ako ne cijelu onda barem refren. Kao i veliki Amadeus, taj Saša je našao mjesto u našem uhu. Poslije sam ga vidio u još jednom filmu, glumio je sporednu ulogu vojnika na nekakvoj rampi, u filmu "Otac na službenom putu". I tako je taj sarajevski dječak, od rođenja predodređen za anonimnost, uzdignut u visine. Teško da je tko od komšija mogao predvidjeti da će štrkljavi Sale postat tako popularan i poznatiji od svih koji su ga poznavali. Saša je okusio slavu kao pjevač i kao glumac i tako ušao u povijest. Jest da nije tamo dugo ostao ali je barem jednom i nakratko dotaknuo zvijezde i izbliza vidio njihov sjaj. Čitao sam poslije kako je za vrijeme rata, dok je Bosna tonula u ludilo i on potonuo u ludilo, samo za razliku od Bosne ne u ovo nacionalističko već u vlastito ljudsko ludilo i bolest pomračenja uma. Trenutno se nalazi u nekakvoj mentalnoj instituciji...