Posjetili smo Krajinu i Grad cvijeća: Bajkoviti prizori s rijeke Une pokrivene snježnim pokrivačem

Bosna i Hercegovina je jedna od posljednjih Evropskih zemalja koja može biti ponosna na svoje divlje i prirodne rijeke. Više od četvrtine svih ugroženih evropskih ribljih vrsta koje žive u tekućim vodama svoje posljednje utočište pronalaze u našoj zemlji.

Dobrodošli u Krajinu, mjesto gdje protiču najljepše rijeke u BiH i gdje žive srdačni ljudi.

Nakon pet sati vožnje iz Sarajeva stižemo u Sanski Most, Grad cvijeća, kako su ga nekada zvali, koji leži na Sani i još osam rijeka. Već zvuči nevjerovatno, grad koji leži na devet rijeka, zamislite samo tu ljepotu.

Kako smo ograničeni s vremenom, a vani je mećava i zimski dani su jako kratki, odmah smo se uputili ka našoj prvoj odrednici, vodopadu Blihe.

Visok skoro 60 metara, vodopad Blihe spada među najveće vodopade na ovom području. Zanimljivo je da rijeka Bliha čija je dužina svega 24 kilometra pravi ovako fascinantan vodopad. O čistoći ove rijeke svjedoče riječni rakovi, kojih ovdje ima jako mnogo.

Legenda o Blihi

Inače u narodu postoji i legenda o tome kako su postale rijeka Bliha i druga obližnja rijeka Zdena, obje pritoke Sane.

Legenda kaže da su nekada davno na ovom području živjele dvije sestre bliznakinje: Bliha i Zdena. Kažu da su nadaleko bile poznate po svojoj ljepoti. Imale su i dva brata blizanca.

Njihova porodica je bila mnogo imućna. Braća, da bi zadržala svoje bogatstvo i da bi uživali u ljepoti sestara, odlučiše da se ožene baš njima. Sestre nisu mogle da podnesu takav grijeh i donijele su odluku da okončaju svoje mlade živote.

Po predanju, jedna je skočila s jedne strane planine, a druga s druge strane. Na tim mjestima su potekle dvije rijeke, lijepe, kao što su i one bile: Bliha i Zdena.

Do vodopada Blihe možete doći uređenom stazom koja do vodopada vodi s puta Sanski Most - Lušci Palanka, ali i jedinstvenom planinarskom stazom koju nazivaju i "Cvjetnom". Staza je duga petnaestak kilometara i povezuje prostor srednjovjekovnog grada Kamengrada s vodopadom Blihe i izletištem Jasice.

Kako snijeg sve jače pada, mokri i smrznuti napuštamo ovo područje. Naša sljedeća destinacija je Nacionalni park Una. Odlučili smo se na posjetu najvećem i najljepšem slapu na Uni, kako bismo pokušali da vam prenesemo svu ljepotu i raskoš prelijepe rijeke Une, posebno kada je prekrije snježni prekrivač.

Već smo uveliko na području Nacionalnog parka Una, snijeg je prilično zatrpao šumski put do Štrbačkog buka, pa nam je druga i posljednja opcija put kroz selo Orašac. Ukoliko se odlučite doći tokom zimskih dana, uvijek provjerite s rendžerima Nacionalnog parka da li je put prohodan, ako nije, uvijek možete pješačiti sedam kilometara uz samu rijeku i uživati u divljini i prelijepom čistom zraku.

O Uni su pisane pjesme, njenoj ljepoti divili su se i znani i neznani. Jedni smatraju da joj ime potječe od latinske imenice unda, što znači "uzburkana voda", drugi vole reći da su Rimljani oduševljeni ljepotom rijeke povikali: "Una!" i tako je nazvali – jedna, jedina.

Rijeka Una duga je 210 kilometara, a svoj put počinje u slabo naseljenom dijelu Hrvatske blizu Martin Broda, podno planine Čemernice. Italijanski speleoronilac Luigi Casati je 2016. godine zaronio u Vrelo Une i došao do dubine od 248 m. Izvor Une tada je postao najdublji istraženi krški izvor u području Dinarida.

Od izvora do Martin Broda kvaliteta vode je prve kategorije, pa se može koristiti i za piće. Kada se približavate kanjonu kojim Una teče, huk koji stvara podiže adrenalin u žilama, i već se poželite upustiti u avanturu istraživanja ove predivne rijeke.

Njeni slapovi su njeni najljepši ukrasi, a jedan od najvećih je Štrbački buk. Visok 24 metra, budi strahopoštovanje, i rijetki će se usuditi spuštati niz njeg ili možda skočiti. Regata je jako popularna zadnjih godina, i okuplja avanturiste iz cijelog svijeta.

Una u svom toku prati i nekadašnji put AVNOJ-a i poznatu, decenijama zamrlu unsku prugu, najbolju i najkraću željezničku trasu koja povezuje Bihać i Split. Priča kaže da onaj ko nije prošao vozom unskom prugom prema moru, taj ništa nije vidio u životu. I to je zaista tako.

Ono što najviše fascinira kada dođete u Krajinu jesu ljudi koji žive na ovom području. Upravo oni su sačuvali Unu od raznih projekata koji su mogli da je ugroze. Dobrodošlicu koju su Krajišnici spremni ukazati svakom putniku koji pohodi njihove krajeve, ne možete ni zamisliti. Otvoriće vam vrata svojih domova, i svog srca čak iako vas prvi put vide.

Ekologija im je način života

Ekološko udruženje iz Bihaća "Unski smaragdi" osnovao je pokojni Boško Marjanović u cilju ekološke edukacije mladih i podizanja nivoa ekološke svijesti kod budućih generacija. Njihovo ulaganje truda posebno se odnosilo na rijeku Unu. Udruženje je osnovano još 1985. godine, i izrodilo je generacije mladih ljudi koji su naučili da žive u skladu s prirodom i da štite svoju rijeku.

Inače poznata filozofija Boška Marjanovića glasi ovako: "Za život u 21. vijeku će biti spreman samo onaj koji rijeku učini još bistrijom, vazduh još čistijim, a tlo zdravijim i plodnijim". To smo svi mi koji smo odrastali na postulatima "Unskih smaragda" znali napamet. Zbog te filozofije danas je Una jedna od posljednjih rijeka u Evropi koja na svom toku nema brane. 

Divljina, netaknuta priroda, kraj izuzetno bogat šumom stanište je mrkom medvjedu koji je ovdje izuzetno zaštićen. Tako ćete na lokalitetu Nacionalnog parka naići i na saobraćajni znak sa siluetom medvjeda, koji se ovdje slobodno kreće, a čak je viđen i da pliva i da se kupa u smaragdnoj Uni.