Ostalo je samo da utvrdimo čiji je ćevap?

Piše: Nađa Diklić, Al Jazeera

Cijena obroka u Parlamentu Bosne i Hercegovine, kada bi ista ponuda postojala u studentskoj menzi, vjerojatno bi bila mnogo niža za parlamentarce koji zarađuju od 3.500 do 7.500 konvertibilnih maraka nego za „fakultetlije“ koji mahom žicaju za sendvič i parizer.

No, da spekulacije ostavimo po strani.

Činjenica je da je cijena telećih mišića 4,5 maraka (približno 2,25 eura). Prosječan roditelj starijeg osnovca ili srednjoškolca, koji u BiH, prema zvaničnoj statistici, zarađuje 800 maraka (400 eura) mjesečno i ima samo jednu platu na raspolaganju za cijeli mjesec, ovoliko mora da izdvoji za bolju užinu djetetu.

A tek student koji nema povlasticu da ima fakultet u mjestu u kojem živi, već putuje, plaća tu menzu, plaća kiriju, plaća pranje garderobe ili nosi kući, već je „veliki problem“. Ako išta i izdvaja opština, to je barem u entitetu RS između 100 i 150 maraka (50 i 75 eura) stipendije i to samo onima s visokim prosjekom od najčešće 9,0, a i to „usitno“ kasni nekada mjesecima jer opštine nemaju para.

Pa da se više prestanemo čuditi zašto nam je prosjek onih sa VSS samo tri posto.

Za sve to vrijeme bosanskohercegovački parlamentarci, koji se od 2007. godine nisu pomaknuli ni „mrvu“ od pregovaračkog poglavlja 23 s Evropskom unijom, s platama koje su odmah iza plata europoslanika, uživaju u doručku, ručku i večeri, a u vrijeme dokonosti raspravljaju koje je jelo „srpsko“, „hrvatsko“ ili „bošnjačko“.

Tako su se ovih dana predstavnici Srba pobunili da nema „srpske salate“ i da je „premalo jela sa svinjetinom“. Znači, ustvrdili su da je manje svinjetine na meniju - klasična majorizacija Srba u državi BiH. Ne, ovo nije satira, ovo nije ni ironija, ovo su izjave parlamentaraca za koje su glasali građani entiteta Republika Srpska Drage Kalabića i Slavka Jovičića za banjalučke medije.

Plate njih dvojice kreću se od spomenutih 3.500 do 7.000 konvertibilnih maraka (1.750 i 3.500 eura), što bi, ako usporedimo zvaničnu statistiku njihovih birača i Zavoda za statistiku ovog bh. entiteta, bilo negdje između 30 mjesečnih penzija ili osam do deset prosječnih plata!

I umjesto da neko kaže u državnom parlamentu ono što se „stidljivo“ pojavljuje kao vijest na marginama između uspjeha „zaduživanja“ od milijardu i po maraka, koje će opet njihovi birači plaćati decenijama, niko ni da spomene da svaka druga marka iz BiH odlazi na otplatu dugovanja!!!

Vijest koja se pojavila na marginama ostala je tamo gdje je valjda i trebala biti, negdje između rubrika: šou-biznis i filmski program. No, da ne bude da se u državnom parlamentu ne radi baš ništa te da se niko ne bori za „svoja prava“, sada se nakon teške i iscrpljujuće bitke zvane „svinjetinom za prava Srba u BiH“ treba otvoriti pitanje i „bošnjačke halve i baklave“, da se napokon pobune i hrvatski predstavnici jer su uvijek „majorizirani“!

I tako ukrug.

To što je u BiH na birou više od 40 posto stanovnika, što je rijetka porodica u kojoj dvoje zarađuju, što je potrošačka korpa više od 1.890 maraka (945 eura, više od dvije prosječne plate), što nas „dijaspora“ i hrani i oblači, šaljući nam svake godine gotovo 2,5 milijardi maraka - valjda nije toliko ni bitno.

Ostalo je samo da utvrdimo čiji je ćevap?

Banjalučki bi trebao biti srpski i karakterišu ga četiri retka, sarajevski i travnički su po prirodi stvari – bošnjački, samo jedan ćevapčić, a mostarski su sporni jer se mogu naručiti i u istočnom i zapadnom dijelu grada!

Ipak, uprkos svim statistikama koje su BiH svrstale, prema pisanju The Guardiana, u deset najjadnijih zemalja svijeta, glasači su i ovaj put rekli svoje, sada prije dvije sedmice.

Doviđenja i prijatno!