Održavanje zgrada u Sarajevu: 'Alifakovcem padaju cigle. Fekalije plivaju marindvorskim podrumom'

Ekipa portala Radiosarajevo.ba sprovela je istraživanje među građankama i građanima Sarajeva kako bi saznala njihova iskustva u vezi s radom upravitelja zgrada. Pitali smo ih koliko su zadovoljni dostupnošću, transparentnošću i kvalitetom usluga koje pružaju upravitelji. Također, istraživali smo kako Sarajlije ocjenjuju njihovu spremnost i sposobnost u rješavanju hitnih intervencija, kao i u održavanju zajedničkih prostora u zgradama. Kroz ovaj tekst pružamo uvid u stvarnu sliku situacije na terenu, baziranu na iskustvima i mišljenjima stanovnika Sarajeva.

Loše održavanje fasada, nedovoljno čišćenje zajedničkih prostorija, zapušeni odvodni sistemi, problemi s krovom, loše održavanje liftova i poteškoće u komunikaciji s upraviteljima samo su neki od problema s kojima se suočavaju naši sagovornici i sagovornice.

"'Za popravku krova koji inače prokišnjava izađu na intervenciju, uredno naplate krpljenje rupa, a za zamjenu krova samo kažu da se sve treba mijenjati i da mi stanari skupimo novac. I tako svake godine samo zakrpe silikonom rupe i uredno naplate.' 'Godinama se vozimo u tehnički neispravnim liftovima na vlastitu odgovornost, a danima ili sedmicama ne radi osvjetljenje u njima. Nekada i sedmicama ne radi jedan lift u 12-spratnoj zgradi u kojoj živim.' 'Fekalije plivaju danima u haustoru.' 'Fasada nije popravljana od prestanka rata. Zgrada se nalazila na prvoj liniji. Tužno i ružno.' 'Tri mjeseca je trebalo da se odazovu na problem infestacije žohara. Zgrada se čisti jednom u dva mjeseca.' 'Mi konkretno nemamo higijeničarku od januara 2024. godine.' 'Dijelovi fasade padaju na pločnik, smetlarnik je leglo zaraze jer je stalno zapušen, brave su pokvarene, a čistačica nikada ne dolazi,'" samo su dio priča naših ispitanika i ispitanica.

Čak 80 posto ispitanih izjavilo je da su imali poteškoće u komunikaciji s upraviteljima. Da građanke i građani Sarajeva nisu zadovoljni radom upravitelja pokazuju i odgovori oko 110 sudionika i sudionica iz devet općina Kantona Sarajevo.

Štakori i žohari 'stanovnici' zgrade u centru Sarajeva

Zada Muminović je suvlasnica stana u ulici Dolina u sarajevskom naselju Marijin Dvor od 2001. godine, a kako sama kaže, zgrada je u zapuštenom stanju.

"Haustor je u potpuno lošem stanju, što je vidljivo već pri ulasku. Smeća i otpada ima na svakom koraku. Podrumske prostorije su stalno poplavljene, bilo fekalijama ili vodom, zbog čega niko ne smije sići u te prostorije, osim štakora, koji su njihovi stalni stanovnici. Krov je u izuzetno lošem stanju i prokišnjava na više mjesta. Ljeti je situacija s žoharima posebno nesnošljiva, evidentno je da se ni deratizacija ni dezinsekcija ne obavljaju kako treba", opisuje naša sagovornica.

Problem s kojim se suočava suvlasnica stana u centru Sarajeva traje više od 10 godina. Kako kaže, njene molbe stigle su čak i do Ureda ombudsmena za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine.

"Prema evidenciji prijava moje porodice, naša priča i pokušaji da se riješi problem održavanja haustora započeli su još 2012. godine, s ciljem da se barem postigne nivo održavanja poput onog u zgradi Dolina 3. Sve prijave mogu dokumentovati elektronskom poštom, uključujući komunikaciju putem mobilnih aplikacija, dok je veliki broj prijava upućen i telefonskim putem. Krajem 2023. godine, na moju molbu, oglasio se Ured ombudsmena za zaštitu potrošača Bosne i Hercegovine, koji su uspjeli pokrenuti inspekcijske organe. Međutim, inspekcija je svojim nalazima konstatovala da problem nije u njihovoj nadležnosti, čime smo se opet vratili na početak. Upiti Federalnoj inspekciji također nisu dali pozitivne rezultate," naglašava Muminović.

Za održavanje zgrade, koja je tema našeg razgovora, zadužen je Sarajevostan. Muminović se obraćala na više adresa, a u nastavku nam opisuje kako izgleda proces komunikacije s upraviteljem i povjerenikom.

"Posjedujem dokumentaciju sa fotografijama, a u nekim slučajevima i snimcima, kao i prijavama putem e-maila, koja je značajna i obimna. Tu dokumentaciju smo dostavljali na brojne adrese. Sarajevostanu smo se obraćali prvenstveno, i to putem povjerenika, ali i direktno u situacijama kada povjerenik nije odgovarao, što je, nažalost, bio slučaj u većini situacija. Ponekad smo morali pribjegavati komunikaciji preko poznanika, uz molbe za intervenciju, naročito u hitnim slučajevima. Generalno, ne mogu reći da se nisu odazvali na hitne intervencije, poput izljeva fekalija i vode u podrumu, ali posljedice tih intervencija nisu bile adekvatno sanirane, zbog čega se stanje neprestano pogoršavalo.

"Što se tiče povjerenika koji stanuje u ulazu broj 3, gospodin je uglavnom odgovarao porukama na telefon, pri čemu je objašnjavao nemogućnost intervencija, i to najčešće nakon što stanari na neki način uspiju izmoliti intervenciju. Trenutno stanje ulaza, kao i činjenica da se borimo za njegovo poboljšanje najmanje od 2012. godine, najbolje govori samo za sebe," objašnjava naša sagovornica.

Žohari i štakori ozbiljno ugrožavaju zdravstveno stanje stanovnika haustora u Dolinoj, a dodatni problem predstavlja činjenica da su u istoj zgradi registrovani i proizvođači hrane.

"Otpad, žohari i štakori redovni su 'stanovnici' našeg haustora, i to u svakom periodu godine. Nalazili smo pacove, miševe i žohare, od podruma do potkrovlja. Posebno je opasno što su u ulazu registrirani i proizvođači hrane. Moja kćerka je više puta, vlastitim sredstvima, kupovala zamke i otrove za ove štetočine, a iste su trenutno raspoređene po haustoru. Zamislite samo sebe – svaki dan izlazite i ulazite iz svog stana, a na brzinu zatvarate ulazna vrata, bojeći se da vam kojim slučajem ne uleti pacov ili žohar... Prije dvije godine moj suprug je penzionisan, a mi smo se prošle godine preselili u vikendicu. To vam dovoljno govori," podvlači naša sagovornica.

Zada Muminović pokušala je organizovati zajedničko čišćenje, a stanari su sakupljali potpise i za smjenu povjerenika.

"U dva navrata pokušala sam organizovati zajedničko čišćenje. Za proteklih, recimo, 15-ak godina, uspjela sam dogovoriti sa Sarajevostanom iznošenje ratnog šuta s potkrovlja, jedno krečenje u potkrovlju, jedno 'generalno' čišćenje koje je trajalo 2 sata, i angažovanje 2 čistačice koje su se potrudile koliko su mogle. Povremeno čistim i sama. Prije par godina, dva stanara su uspjela sakupiti potpise za smjenu povjerenika, ali je spisak 'proglašen nevažećim' jer je neko na listi korektorom pogrešno ispravio broj lične karte?! (taj podatak se mogao jednostavno proglasiti nevažećim, a ne cijeli spisak). Nedavna poplava u podrumu rezultirala je računima za vodu u iznosu od preko 980 KM po stanu. Inicijativa stanara da se ovo prizna kao kvar na koji stanari nisu utjecali više od 2 mjeseca, te da se računi anuliraju, još uvijek stoji neriješena. Gdje stoji? U Sarajevostanu, naravno," veli suvlasnica stana u ulici Dolina.

Zgrada u ulici Dolina je pod zaštitom države kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a naša sagovornica dala je konkretan prijedlog koji bi eventualno mogao riješiti problem.

"Možda bi bilo korisno pozvati predstavnike Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kao i kantonalne i općinske nadležne organe, da u skladu sa svojim nadležnostima naprave višegodišnji plan uređenja svih oštećenih dijelova zgrade, uključujući i podrumske prostorije. Sigurna sam da bi se našli i dobri projekti od međunarodnih donatora, naročito s obzirom na to da je zgrada pod zaštitom kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ocjena rada Sarajevostana i povjerenika svakako je preduvjet za daljnje aktivnosti," zaključuje Zada Muminović.

Povodom ove teme kontaktirali smo i Sarajevostan, ali do objave ovog teksta nismo dobili njihov odgovor, a ukoliko ga dobijemo objavit ćemo ga na ovom mjestu.

Starim Gradom 'padaju' cigle

Sarajka Sabina Nikšić Trhulj stanuje u sarajevskom naselju Alifakovac već 30 godina, a i ona, kao i naša prethodna sagovornica, ima problem s upraviteljem koji je zadužen za održavanje njene zgrade.

"U našoj zgradi je uvijek bio problem. Stanari redovno ne plaćaju i mali su prinosi, ali bez obzira na to nismo zadovoljni sa Sarajevostanom jer se ne odazivaju na naše pozive. Haustor je bio zapušten, ali smo ga mi stanari uredili, ali je zgradu vrlo ružno za vidjeti. Sarajevostanu smo podnijeli zahtjev 17. jula da dođu i naprave predračun opšava zgradi jer nam curi voda, opada fasada, to je stara zgrada... Pod zaštitom je države i nikad još nisu došli da urade predračun", počinje svoju priču naša sagovornica.

Nikšić Trhulj opisuje nam kako izgleda održavanje zgrade u kojoj stanuje i s kakvim se sve problemima suočava.

"Uvijek imamo nekih sredstava na računu jer nas šest stanara redovno plaćamo i uvijek imamo nešto novca, ali nemamo dovoljno za veća ulaganja, primjerice za popravku krova. Sve smo radili na rate: oluke smo popravili po fazama – prvo jednu stranu, pa drugu, pa treću, pa četvrtu – sve smo radili onoliko koliko smo imali sredstava. Zgrada je stara, pod zaštitom je države, a ponekad se začepi vertikala. Moramo imati novac za čišćenje, ne možemo živjeti u fekalijama, pa uvijek ostavljamo nešto sredstava u slučaju hitnih intervencija.

Mnogo smo uradili s našim sredstvima – farbali smo, krečili, varili ogradu, napravili ulazna vrata. Imali smo dovoljno sredstava da ugradimo interfon i održavamo zgradu, ali nam Sarajevostan ne nudi ništa više od onoga što mi tražimo. Kako ćemo pronaći način da se fasada popravi u toj zgradi, da saniramo nešto? Skoro nam je pao komad fasade, nisu nam izlijepili jedan kvadratni metar, a uzeli su nam 550 KM s računa," veli naša sagovornica.

Nikšić Trhulj podvlači problem starih fasada u naselju Alifakovac, ističući da su stanarke i stanari u strahu od obrušavanja fasada.

"Na Alifakovcu su na pojedinim zgradama postavljeni samo natpisi da se fasada obrušava, ali ništa se ne rješava. Prođete i strahujete hoće li vam nešto pasti na glavu, cigle ispadaju", zaključuje naša sagovornica.

Lift je u kvaru

Islam Borovac je predstavnik etažnih vlasnika na adresi Aleja Lipa 50/51. Ispričao nam je kako izgleda svakodnevna borba za održavanje zgrade, kakva je uloga upravitelja i šta se može učiniti kako bi život stanara bio kvalitetniji.

"Postoje objektivni i subjektivni problemi. Evo, recimo, objektivni problem je starost zgrade. Ova zgrada je useljena još negdje 1970. godine. Zgrada je stara i nikada nije bilo značajnijih sanacija. Sve je dotrajalo, i to je realni problem.

"Drugi objektivni problem je visina, odnosno način određivanja naknade. On ne može biti isti za zgradu koja je useljena prije 50 ili 55 godina i za zgradu koja je useljena prije 20, 25 godina. Stalno me zovu: 'Curi mi voda, kanalizacija je popustila, cijev je popustila.' Zove me susjeda i kaže: 'Nemam nikako struje,' a ispostavi se da je neki kabel potpuno izgorio tamo iza brojila. Znači, sve je staro u toj zgradi i to su ta dva objektivna problema...

"Sad dolazimo do nečega što ja zovem subjektivnim problemom, a to je odnos upravitelja i etažnih vlasnika. Upravitelj se postavlja iznad etažnih vlasnika, što je potpuno nelogično. To su ta tri, po meni, najvažnija problema," objašnjava naš sagovornik.

U nastavku nam Borovac otkriva kakvo je stanje s liftovima u njegovoj zgradi i dolazimo do novih zabrinjavajućih saznanja.

"U zgradi imamo u svakom ulazu po dva lifta. To su stari liftovi još od firme David Pajić. Liftovi su mali i namijenjeni su samo za transport osoba. Prvi objektivni problem s liftovima je starost. To je prvi problem. Drugi, saznao sam da je zadnji servis koji je utvrđivao sigurnost upotrebe liftova obavljen 2001. godine.

Promijenili smo upravitelja, došao je Sarajevostan. Uslov da potpišem ugovor sa Sarajevostanom bio je taj da smo dobili jako, jako povoljnu ponudu za sanaciju sva četiri lifta, i ta sanacija je trebala obezbijediti sigurnost upotrebe liftova. Mi smo dobili ponudu od nekih 11.000 KM za sanaciju.

"Kad je Sarajevostan ušao, oni su napravili sanaciju na dva lifta, a odmah su zaustavili jedan lift u jednom ulazu jer je šef servisera za liftove rekao: 'Korištenje ovog lifta je opasno po život.' Od tada mi u ovom ulazu imamo samo jedan lift", priča Borovac.

Naš sagovornik ističe kako uspijeva balansirati između zahtjeva stanara i nedovoljnih informacija ili sporih reakcija od strane Sarajevostana.

"Mislim da sam našao najbolji način za komunikaciju. Mi imamo jednu Viber grupu za zgradu, u kojoj je sigurno 80 % stanara, i moj način komunikacije je taj da ih konstantno obavještavam o onome što se dešava i o mojoj komunikaciji sa Sarajevostanom, bez ikakvog uljepšavanja i skrivanja. Govorim im činjenice onakve kakve jesu. Zgrada je velika, ima 117 stanova. Ima tu i nezgodnih primjedbi, i možda neke kritike, ali uvijek pokušavam, kako bih rekao, ući u razumnu diskusiju kako bi se problem riješio," objašnjava Borovac.

Pitamo Borovca šta misli, na osnovu vlastitog iskustva, šta bi se trebalo promijeniti u sistemu održavanja stambenih zgrada i zajedničke infrastrukture.

"Ovakav zakon (Zakon o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrada KS, op.a.) mora se potpuno ukinuti. On nije pravljen s ciljem da se rješava problem održavanja zajedničkih dijelova zgrada, nego je pravljen s ciljem da se pogoduje određenim interesnim skupinama. Treba nam zakon koji će mjesto odlučivanja prepustiti etažnim vlasnicima. To je prvi uslov da uredimo ovu oblast. Drugi uslov je da se na neki način iznivelira visina uplata za održavanje. Recimo, penzioneri koji žive samo od penzije, njima je jako teško da stignu sve; to se može subvencionirati s nivoa političke zajednice, s nivoa općina i kantona. Ova naknada mora pratiti inflaciju jer su stvari u posljednjih 15-20 godina, koliko vrijedi ova stopa, sigurno otišle četiri, pet puta gore," zaključuje Islam Borovac.

Sanacija krova i podruma iz džepa stanara

Valida Repovac Nikšić, građanka i stanarka u ulici Musala, i osoba koja se aktivno interesira za pitanja koja se tiču upravljanja stambenim objektima podijelila je svoja iskustva, mišljenja i prijedloge o tome kako bi upravljanje zgradama moglo biti efikasnije i transparentnije.

Na početku razgovora, naša sagovornica ističe da zgrada u kojoj živi, skoro 20 godina nakon ratnih razaranja, nikad nije obnovljena.

"Zgrada nikada nakon rata nije obnovljena i sanirana u kontekstu ratne štete koja je bila na ovoj zgradi, ali i na susjednim zgradama. I bez obzira na to koliko smo puta pisali i obraćali se općini i upravitelju, uvijek dobijemo onu poznatu rečenicu: 'Nije njihova nadležnost.' Niste pogodili pravu nadležnost institucije kojoj se obraćate, i cijelo to pismo ignorišu, a na kraju uvijek dobijete neki negativan odgovor. To smo dobili kad smo pisali o stanju krova i ideji da možda ipak dobijemo neku vrstu odštete. Moram naglasiti, nikad nije sanirana ta ratna šteta na krovu.

Činjenica je da ima dosta općinskih prostora, da nisu samo privatni ljudi koji žive u ovoj zgradi. Međutim, u svim odgovorima uvijek su zapravo stavljali svu odgovornost na one koji tu žive, ili imaju nevladine organizacije ili biznis u zgradi. S upraviteljima je odnos, u usporedbi s onima u općini, još složeniji i imamo još lošiju situaciju, jer od njih ni ne dobijemo odgovor", kaže Repovac Nikšić.

U nastavku saznajemo više o procesu komunikacije između stanara i upravitelja.

"Dakle, svaka vrsta njihove intervencije uslijedila je nakon velikog pritiska, puno potrošenog vremena, mnogih poziva, neodgovorenih e-mailova i dopisa. To nije dolazilo samo od mene i moje porodice, nego i od ostalih komšija i komšinica. Imali smo takve slučajeve, na primjer, u vezi s podrumom. Na kraju smo odlučili sami sanirati podrum koji je bio u vrlo lošem stanju, a tek kad smo htjeli pokrenuti tu akciju, upravitelji su reagirali i rekli nam da ne smijemo to raditi na svoju ruku, već da moramo poštovati zakon, procedure i tako dalje.

A, kad se poštuju te procedure i zakon, obično ponuda koja stigne nakon mjeseci i mjeseci molbi bude najmanje dvostruko skuplja od one koju ste privatno dobili. I tada, naravno, shvatite da su cifre takve da morate odustati od rekonstrukcije krova, odustati od čišćenja podruma i slično. Što se tiče upravitelja, jedino što je kontinuirano i što je minimalno tokom svih ovih godina to je čišćenje koje se dešava jednom, možda dva puta, ali ako ne pratite, ni to se ne dešava. Dakle, mora se stalno vršiti monitoring i kontrolirati", ističe naša sagovornica.

Nerijetko građanke i građani Sarajeva na zgradama u općinama Stari Grad i Centar mogu pročitati natpis "Oprez, otpada fasada". U jednoj od takvih zgrada stanuje i Repovac Nikšić.

"Imamo problem fasade koja otpada i na koju mi već godinama skrećemo pažnju i općini iz razloga što su škola i sportski centar za djecu preko puta, bitne državne institucije su u blizini, delegacije prolaze... Toliko smo dugo molili samo da se to sanira i ogradi, da se slučajno ne bi nekome nešto desilo i da se ne bi napravila neka materijalna šteta na automobilima koji su parkirani ispod. Vjerujte da još nismo uspjeli to da riješimo. To je jedan opasan problem", naglašava naša sagovornica.

Stanovnica Musale našla se i u situaciji da, zajedno s komšijama, mora snositi troškove popravka, bez obzira na činjenicu da redovno plaća usluge upravitelja.

"Podrum je očišćen, saniran i sređen u potpunosti od novca ljudi koji žive i rade u zgradi, svi smo učestvovali, i na kraju je to bilo vrlo efikasno. Dakle, to nije bilo pitanje više da li se može čekati i koji je pravi put, jer se radilo o tome da je to bio izvor zaraze.

Krov smo isto tako sami sanirali. Ponude su preko upravitelja bile nevjerojatno visoke. Ne smije se, naravno, raditi ništa na svoju ruku, obzirom da se radi o užoj jezgri grada. Dakle, nemate baš slobodu, iako imate dovoljno novca, da radite fasadu ili krov po svom nahođenju.

Znamo da ćemo snositi odgovornost ako padne dio krova ili fasade na nekog, ako bude neka materijalna šteta ili u nekom lošem scenariju neko bude povrijeđen. Jednostavno, ne možete sebi dopustiti da čekate da reaguju upravitelji ili bilo ko drugi, morate jednostavno sve ono što imate u sredstvima dati na sanaciju. To smo uspjeli kao zgrada da uradimo sa sanacijom krova i podruma, a fasadu ćemo, izgleda, isto morati sami rješavati, barem saniranje, da se ti dijelovi koji su opasni uklone i da se na adekvatan način spriječi obrušavanje", zaključuje Repovac Nikšić.

Koristimo zgrade koje su preživjele tri rata

Haris Bradić, docent na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, predsjednik Nadzornog odbora Asocijacije arhitekata te osnivač arhitektonskog ureda HB Atelijer u Sarajevu priča nam kako vidi trenutno stanje stambenih zgrada u Sarajevu.

"Sarajevo je grad koji je kroz povijest imao velike historijske epohe graditeljstva koje su pratile društvene promjene, civilizacije i još mnogo toga. Mi smo možda jedini grad u Europi koji posjeduje objekte i koristi ih, na primjer, koji su preživjeli tri velika rata. To je prvi problem. Drugi je način korištenja tih objekata i kultura življenja unutar samih tih objekata, što je dovelo do toga da danas imamo probleme, gdje dijelovi fasade, na primjer, počnu otpadati, posebno u zonama s velikom frekvencijom pješaka i ljudi", veli naš sagovornik.

Zanimalo nas je koji su ključni uzroci trenutnog stanja. Da li je veći problem loša gradnja, manjak održavanja ili kombinacija oba faktora?

"Ne bih govorio o lošoj gradnji. Kad pogledate zgradu Predsjedništva i usporedite je s drugim palatama, na primjer, iz austrougarskog doba, vidjet ćete da ona sjaji, renovira se i sanira na vrijeme, dok drugi objekti, nažalost, propadaju. Tu je problem održavanja objekta, kulture življenja i tako dalje. To je jednostavno. Uzmite primjer bilo kojeg europskog grada, prvi koji možemo spomenuti je, pa reći ćemo, poluorganizirani, ali vrlo dobro organizirani Grad Zagreb. Da ne idemo dalje, Ljubljana, Beč, Budimpešta i tako dalje, vidjet ćete sjajne primjere arhitekture. Samo govorimo o jednom periodu koji je bio značajan za naš grad, to je austrougarski period. Tako da bih detektirao dva ključna problema: održavanje i kultura življenja," ističe naš sagovornik.

Pitamo i koliko su trenutni zakoni i regulative o održavanju zgrada u Kantonu Sarajevo efikasni.

"Mislim da nisu efikasni, ali ono što je žalosno, meni kao arhitektu i nekome ko se bavi pedagoškim radom, jeste to što kada pogledate zgrade, svako, na primjer, radi šta god želi sa svojim balkonima, terasama… Možemo navesti i jedan primjer – pogledajte kako Ciglane danas izgledaju. To zaista strašno izgleda, a kada bi to analizirali pravno, svaki objekat je autorsko djelo. Ja bih napravio usporedbu, na primjer, da uzmete Merlinovu pjesmu, izmijenite stihove i pustite je u eter – na šta bi to ličilo…", objašnjava profesor.

Pitamo profesora Bradića i koji su hitni koraci za spriječavanje konstantnih obrušavanja fasada u Sarajevu.

"Hitni koraci su analiza svih zgrada. Kritične zgrade su one iz perioda austrougarske imperije, perioda između dva svjetska rata, to je period moderne, i treći period su zgrade do sedamdesetih godina. Ti objekti su već prilično potrošeni.

Problematično je i to da su navedeni objekti samo djelomično energetski sanirani. Ljudi su zamijenili samo prozore, stavili su drugu vrstu sistema i materijala u otvore, poput PVC prozora ili aluminijskih, koji su hermetički zatvorili prozore. Sav višak vlage, koji filtracijom prolazi kroz te prozore, sada ostaje unutar prostora ili napada netransparentni dio, odnosno fasadu, te se u zimskom periodu pretvara u led. Takvih pojava će biti sve više. To je složen izazov.

Mislim da se struka mora aktivno uključiti, napraviti plan detekcije problema, napraviti mape tih objekata, vidjeti njihovo stanje fasada. To je složen jedan put kojim se mora odmah krenuti", zaključio je profesor Haris Bradić.

Šta kaže Zakon?

Zakonom o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrada propisan je čitav niz aktivnosti za koje su odgovorni upravitelji.

U okviru njihove nadležnosti je redovno održavanje, koje se obavlja kako bi se održalo osnovno funkcionalno stanje zgrade, kaže član 29.

Među aktivnostima redovnog održavanja je i popravka fasade.

U članu 36. spominju se poslovi vanrednog upravljanja ili poboljšanja zajedničkih dijelova zgrade koji se opisuju kao poslovi koji prelaze okvire redovnog upravljanja, dok član 37. govori o hitnoj popravci i obrazlaže je kao aktivnost koja se javlja nenadano i kojom se sprečavaju i otklanjaju uzroci neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi koji se zateknu u objektu ili pored objekta u dometu opasnosti, kao i neposredne opasnosti za oštećenje imovine.

Među tim aktivnostima su radovi na dijelovima zgrade u slučaju oštećenja, na balkonu, terasi, lođi i stepeništu zgrade za koje se utvrdi da ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine.

Dalje se u istom članu navodi kako je etažni vlasnik ovlašten i dužan da bez odgađanja prijavi upravniku štetu za koju je saznao da je nastala na zajedničkim dijelovima zgrade, i štetu na onim posebnim dijelovima zgrade, na kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo, ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima zgrade.

Član 39. se odnosi na nužnu popravku, koja je opisana kao poduzimanje radova na zajedničkim dijelovima zgrade, kad zbog njihovog oštećenja postoji opasnost za život i zdravlje ljudi.

Radovi nužne popravke podrazumijevaju sanaciju krovne konstrukcije, nosivih zidova, stubova, međuspratne konstrukcije i temelja, kao i sanaciju fasade zgrade.

Kompletan zakon možete pogledati OVDJE.