Od NDH do Sarajeva: Kada politika počne ljude pretvarati u "guje"

Prvo su nas pretvorili u problem, zatim u prijetnju. A kada nekoga predstavite kao trajnu opasnost, njegovo fizičko uklanjanje počinje se predstavljati kao legitimno političko rješenje (Emir Suljagić)

U vremenu porasta islamofobnih narativa u Bosni i Hercegovini, otvorenog govora mržnje, fašističkih pokliča i veličanja nacističkih simbola, eskalacija nasilja na Bliskom istoku pokušava se instrumentalizirati i u domaćem javnom prostoru. Cilj je jasan: proizvesti nove opasne narative koji bi dodatno destabilizirali bosanskohercegovačko društvo.

U tom kontekstu treba promatrati i pokušaje Radio-televizije Herceg-Bosne, medija pod političkom kontrolom Hrvatske demokratske zajednice BiH i Dragana Čovića – paradoksalno finansiranog novcem Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona i, navodno, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine – da u javnost plasira tvrdnje o nekakvoj osovini "Sarajevo – Teheran". Prema toj konstrukciji, riječ je navodno o "islamističkoj guji u srcu Europe".

Guje u političkom jeziku

Formulacija nije slučajna. Ona je pažljivo birana.

"Osovina političko Sarajevo – Teheran više ne pokušava graditi militarističko uporište Irana u BiH. Ne, oni sada grade – sve su prilike – političko-sigurnosnu guju u njedrima Europe. To je politika koja nosi gujina jaja i, pošto je tako pokvarena, opasnija je nego ikad", tvrdi izvjesni Robert Kolobara, predstavljen kao "stručnjak za sigurnosne i informacijske znanosti iz Mostara".

Riječ je, međutim, o klasičnom "atletskom zecu" – liku koji se povremeno pušta u javni prostor kako bi zaoštrio političku retoriku ili skrenuo pažnju s nekog drugog problema. Po potrebi.

Na sličan način Kolobara je ranije korišten protiv "hrvatske oporbe", ali i za pokušaj dramatiziranja jednog airsoft susreta u Bugojnu, koji je pokušao predstaviti kao sigurnosnu prijetnju. Toliko uvjerljivo da je čak i Hrvatski airsoft savez morao javno reagirati i podržati svoje sportske kolege u Bosni i Hercegovini.

Prije samo dva mjeseca ista je osoba dramatično objavila kako je suživot u Bosni i Hercegovini završen. U tom narativu, Hrvatima je – prema njegovim riječima – ugrožen čak i biološki opstanak.

"Je li više uopće moguć politički suživot i vrijedi li po stoti put pružati ruku i spašavati BiH?" – pita Kolobara, dok u istom dahu tvrdi da se Hrvatima "četvrti put nameće član Predsjedništva". Prema toj logici, iza ideje građanske države navodno stoji proces dehumanizacije jednog naroda, a nakon političkih prava, tvrdi on, na red dolazi i biološki opstanak.

Otuda i "logično pitanje": treba li obnoviti hrvatsku teritorijalnu jedinicu.

"Zmija koju treba uništiti"

Dok Vlada Federacije BiH izdvaja milione za RTV Herceg-Bosne – medij putem kojeg se takve teze šire – Kolobara pokušava Dodikovim narativom o Sarajevu i Teheranu dokazati da Hrvatima prijeti nestanak iz Sarajeva. Istovremeno, zapadna Hercegovina i Republika Hrvatska godišnje plasiraju milijarde maraka robe upravo na tržište Sarajeva i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, ali to je neka druga tema.

Činjenice su, dakle, prilično tvrdoglave.

Ali ovdje činjenice i nisu najvažnije.

Budući da Dragan Čović i njegovi politički saveznici često vole upozoravati na antisemitizam, vrijedi se prisjetiti koliko je opasno kada se čitavi narodi i zajednice počnu opisivati metaforama poput – guja.

Godine 1942. u Zagrebu, glavnom gradu tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, organizirana je velika antisemitska izložba.

Njen službeni naziv bio je:
"Židovi: Izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. IV. 1941."

Plakat izložbe prikazivao je golog arijskog ratnika kako se bori s ogromnom zmijom ukrašenom židovskim simbolima – Davidovom zvijezdom. U ruci je držao mač, a na štitu hrvatski grb!

Poruka je bila jasna: neprijatelj nije pojedinac nego čitav narod, predstavljen kao opasna zmija koju treba uništiti.

Rezultat takve politike bio je strašan. Između 1941. i 1945. godine na teritoriju NDH ubijeno je oko 80 posto pripadnika jevrejske zajednice.

"Neprijatelji su muslimani"

Italijanski historičar Enzo Traverso, jedan od najpoznatijih istraživača fašizma i političkog nasilja u Evropi, nedavno je upozorio na važnu paralelu između antisemitizma nekada i islamofobije danas.

"Historijski gledano, antisemitizam je bio jedan od stubova evropskih nacionalizama. Bio je ključan za izgradnju modernih nacionalnih identiteta i gotovo svi radikalni nacionalistički i fašistički pokreti bili su duboko antisemitski", objašnjava Traverso.

No danas se, dodaje on, meta promijenila.

"Meta krajnje desnice danas više nisu Jevreji nego muslimani, kao i migranti i izbjeglice koji dolaze iz islamskih zemalja. To predstavlja ideološku reviziju unutar savremenog postfašističkog diskursa."

Drugim riječima – neprijatelj je isti, samo je etiketa promijenjena.

Zato se u trenutku kada se u Širokom Brijegu uzvikuje ustaški "Za dom spremni", a mladići u deliriju dižu nacistički pozdrav, teško ne zapitati kamo zapravo vode Kolobarine konstrukcije o "islamističkoj guji u srcu Europe".

Historija nas je već naučila kako završavaju politike koje čitave narode pretvaraju u zmije.