O saobraćaju u Sarajevu
Radiosarajevo.ba
Foto: radiosarajevo.ba
Stalna gužva, česti kolapsi, vozni otpad sa evropskih cesta, gradski prijevoz opasan po život i vozila parkirana kojekuda samo su neke od odlika saobraćaja u Sarajevu.
Sarajevo boluje od viška vozila na svojim ulicama. Kada se tome pridoda ogroman broj vozila koja jedva da bi mogla proći tehnički pregled (a ipak ga prođu na kojekakve načine), situacija postaje još gora. Veliki broj vozila je, umjesto da završi na nekom otpadu u državama EU, svoje mjesto pronašao na bosanskohercegovačkim ulicama. Također, znatan broj vozila je krajnje sumnjivog porijekla, stoga se voze samo unutar granica BiH.
Vozačka (ne)kultura
Druga odlika saobraćaja u Sarajevu je vozačka (ne)kultura. Ogroman broj vozača jedva da se pridržava saobraćajnih propisa. Ukoliko i budu zaustavljeni od strane organa reda, nekako se već „dogovore“. Biti vozač u Sarajevu znači i biti hronično nervozan – ukoliko onaj ispred vas ne krene čim se upali žuto svjetlo to je znak da treba leći na sirenu i probiti svima oko sebe bubne opne. Svaki vozač u Sarajevu misli da on i samo on vozi onako kako zapravo i treba. Svi oni koji voze brže od njega su manijaci, a oni koji su sporiji su budale. Kako se u Sarajevu dolazi do vozačkih dozvola je posebna priča. Pored standardnih troškova obuke i izlaska na polaganje, obavezno se mora računati i na troškove janjetine za komisiju ukoliko ne želite da budete čest gost na polaganju. Pored ovih „običnih“ vozača, tu su i vozači službenih vozila, vozači sa diplomatskim tablicama, trkači i motoristi za koje saobraćajni propisi uopće ne važe.
Noćni trkači sa „nabrijanim“ olupinama i motoristi česti su gosti crnih hronika. Trkačima policija nekako i stane u kraj, dok motoristima gotovo da i ne može ništa. Česte su situacije da motoristi samo mahnu policijskoj patroli i produže vratolomnom brzinom. Poražavajuća je činjenica da saobraćajni propisi očito važe samo za običan narod. Za određene grupacije ljudi ih jednostavno nema, uz, naravno, obavezni „dogovor“.
Veliki problem saobraćaja u Sarajevu je i sveprisutni nedostatak parking mjesta. Vozačka čast ne dopušta plaćanje parkinga, te kao mjesto za odmor limenog ljubimca može poslužiti i svaka zelena površina koja se nađe u blizini, ulaz u zgradu, trotoar, itd. Ukoliko ste običan smrtnik desit će vam se da nađete tiket sa kaznom zakačen za brisač ili ćete naići upravo u trenutku kada pauk podiže vaše vozilo (što se, opet, može vrlo lako riješiti uz, naravno, „dogovor“). Ukoliko ste pripadnik određenih grupacija, možete se parkirati gdje god želite.
Sarajevske ulice nikada nisu bile predviđene za ovoliki broj vozila, te banalan sudar može prouzrokovati potpuni kolaps saobraćaja usljed kojeg vozači postanu još nervozniji. Kolapse također prouzrukuju česti prolasci diplomatskih vozila pod policijskom pratnjom te česte najavljene obustave saobraćaja u nekim ulicama, što zbog protesta, što zbog prolaska VIP-ovaca.
Gradski prijevoz - ulaz na vlastitu odgovornost
Ulazak u javni gradski prijevoz je ulazak na vlastitu odgovornost. Možete biti ubijeni, opljačkani ili maltretirani od strane drugih putnika ili radnika GRAS-a koji kontrolišu kupovinu voznih karti (ukoliko ste stranac ili mlađa ženska osoba, to će vam se sigurno desiti i pored kupljene karte). Većina vozila javnog gradskog prijevoza bi svoje mjesto prije trebala tražiti u kakvom muzeju nego na cestama. Kvarovi su česti, a broj putnika znatno veći od deklarisanog. Čistoća vozila je upitna, a o (ne)higijeni putnika ne treba trošiti riječi. Nijedno vozilo nije klimatizirano, a u slučaju otvaranja ili zatvaranja prozora uvijek će se naći najmanje desetak putnika koji će glasno izraziti svoje negodovanje (ni fizički obračun nije isključen). Zbog prekomjernog broja putnika, vozila javnog gradskog prijevoza su i jedan od najvećih izvora zaraze.
Karte za gradski prijevoz su prilično skupe, pa se veliki broj građana „šverca“ bez karte. Tako nastaju neprilike sa radnicima GRAS-a koji su zaduženi za kontrolu karata, a koji se nerijetko i fizički obračunavaju sa putnicima, dok im je kultura komunikacije ispod svakog nivoa tolerancije. Drugi problem sa gradskim prijevozom je njegovo radno vrijeme. Najkasniji prijevoz koji možete uhvatiti u Sarajevu je autobuska linija Vijećnica-Dobrinja, popularno nazvana „komercijala“ koja radi do 23:30h, a petkom i subotom do 1:30h ujutru (s tim da je tada karta skuplja za 1,10 KM - do 23:30 košta 1,60 KM, a poslije 2,70 KM). Plan da se obezbijedi jedan tramvaj koji će raditi čitavu noć već godinama se nije pomakao dalje od ideje.
Građani se, tražeći kvalitetniji prijevoz, okreću taksiju čija je cijena, u odnosu na druge gradove, prihvatljiva. No, s taksistima je problem što neki od njih ne žele da vas voze na kraćim relacijama. O higijeni taksija mođemo govoriti slično kao i u slučaju tramvaja, autobusa i trolejbusa .
Sve u svemu, ako Sarajevo ičim nalikuje na neki svjetski velegrad, onda su to gužve u saobraćaju, prekomjeran broj vozila i stalni zvuci automobilskih sirena kao izrazi negodovanja i nervoze u blizini semafora.
Saobraćaj u Sarajevu: Glas naroda
Noćni gradski prijevoz u Sarajevu
Stalna gužva, česti kolapsi, vozni otpad sa evropskih cesta, gradski prijevoz opasan po život i vozila parkirana kojekuda samo su neke od odlika saobraćaja u Sarajevu.
Sarajevo boluje od viška vozila na svojim ulicama. Kada se tome pridoda ogroman broj vozila koja jedva da bi mogla proći tehnički pregled (a ipak ga prođu na kojekakve načine), situacija postaje još gora. Veliki broj vozila je, umjesto da završi na nekom otpadu u državama EU, svoje mjesto pronašao na bosanskohercegovačkim ulicama. Također, znatan broj vozila je krajnje sumnjivog porijekla, stoga se voze samo unutar granica BiH.
Vozačka (ne)kultura
Druga odlika saobraćaja u Sarajevu je vozačka (ne)kultura. Ogroman broj vozača jedva da se pridržava saobraćajnih propisa. Ukoliko i budu zaustavljeni od strane organa reda, nekako se već „dogovore“. Biti vozač u Sarajevu znači i biti hronično nervozan – ukoliko onaj ispred vas ne krene čim se upali žuto svjetlo to je znak da treba leći na sirenu i probiti svima oko sebe bubne opne. Svaki vozač u Sarajevu misli da on i samo on vozi onako kako zapravo i treba. Svi oni koji voze brže od njega su manijaci, a oni koji su sporiji su budale. Kako se u Sarajevu dolazi do vozačkih dozvola je posebna priča. Pored standardnih troškova obuke i izlaska na polaganje, obavezno se mora računati i na troškove janjetine za komisiju ukoliko ne želite da budete čest gost na polaganju. Pored ovih „običnih“ vozača, tu su i vozači službenih vozila, vozači sa diplomatskim tablicama, trkači i motoristi za koje saobraćajni propisi uopće ne važe.
Noćni trkači sa „nabrijanim“ olupinama i motoristi česti su gosti crnih hronika. Trkačima policija nekako i stane u kraj, dok motoristima gotovo da i ne može ništa. Česte su situacije da motoristi samo mahnu policijskoj patroli i produže vratolomnom brzinom. Poražavajuća je činjenica da saobraćajni propisi očito važe samo za običan narod. Za određene grupacije ljudi ih jednostavno nema, uz, naravno, obavezni „dogovor“.
Veliki problem saobraćaja u Sarajevu je i sveprisutni nedostatak parking mjesta. Vozačka čast ne dopušta plaćanje parkinga, te kao mjesto za odmor limenog ljubimca može poslužiti i svaka zelena površina koja se nađe u blizini, ulaz u zgradu, trotoar, itd. Ukoliko ste običan smrtnik desit će vam se da nađete tiket sa kaznom zakačen za brisač ili ćete naići upravo u trenutku kada pauk podiže vaše vozilo (što se, opet, može vrlo lako riješiti uz, naravno, „dogovor“). Ukoliko ste pripadnik određenih grupacija, možete se parkirati gdje god želite.
Sarajevske ulice nikada nisu bile predviđene za ovoliki broj vozila, te banalan sudar može prouzrokovati potpuni kolaps saobraćaja usljed kojeg vozači postanu još nervozniji. Kolapse također prouzrukuju česti prolasci diplomatskih vozila pod policijskom pratnjom te česte najavljene obustave saobraćaja u nekim ulicama, što zbog protesta, što zbog prolaska VIP-ovaca.
Gradski prijevoz - ulaz na vlastitu odgovornost
Ulazak u javni gradski prijevoz je ulazak na vlastitu odgovornost. Možete biti ubijeni, opljačkani ili maltretirani od strane drugih putnika ili radnika GRAS-a koji kontrolišu kupovinu voznih karti (ukoliko ste stranac ili mlađa ženska osoba, to će vam se sigurno desiti i pored kupljene karte). Većina vozila javnog gradskog prijevoza bi svoje mjesto prije trebala tražiti u kakvom muzeju nego na cestama. Kvarovi su česti, a broj putnika znatno veći od deklarisanog. Čistoća vozila je upitna, a o (ne)higijeni putnika ne treba trošiti riječi. Nijedno vozilo nije klimatizirano, a u slučaju otvaranja ili zatvaranja prozora uvijek će se naći najmanje desetak putnika koji će glasno izraziti svoje negodovanje (ni fizički obračun nije isključen). Zbog prekomjernog broja putnika, vozila javnog gradskog prijevoza su i jedan od najvećih izvora zaraze.
Karte za gradski prijevoz su prilično skupe, pa se veliki broj građana „šverca“ bez karte. Tako nastaju neprilike sa radnicima GRAS-a koji su zaduženi za kontrolu karata, a koji se nerijetko i fizički obračunavaju sa putnicima, dok im je kultura komunikacije ispod svakog nivoa tolerancije. Drugi problem sa gradskim prijevozom je njegovo radno vrijeme. Najkasniji prijevoz koji možete uhvatiti u Sarajevu je autobuska linija Vijećnica-Dobrinja, popularno nazvana „komercijala“ koja radi do 23:30h, a petkom i subotom do 1:30h ujutru (s tim da je tada karta skuplja za 1,10 KM - do 23:30 košta 1,60 KM, a poslije 2,70 KM). Plan da se obezbijedi jedan tramvaj koji će raditi čitavu noć već godinama se nije pomakao dalje od ideje.
Građani se, tražeći kvalitetniji prijevoz, okreću taksiju čija je cijena, u odnosu na druge gradove, prihvatljiva. No, s taksistima je problem što neki od njih ne žele da vas voze na kraćim relacijama. O higijeni taksija mođemo govoriti slično kao i u slučaju tramvaja, autobusa i trolejbusa .
Sve u svemu, ako Sarajevo ičim nalikuje na neki svjetski velegrad, onda su to gužve u saobraćaju, prekomjeran broj vozila i stalni zvuci automobilskih sirena kao izrazi negodovanja i nervoze u blizini semafora.
Saobraćaj u Sarajevu: Glas naroda
Noćni gradski prijevoz u Sarajevu
ado, radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.