Neira Odobašić, triatlonka: Na Norsemanu sam potrošila 8700 kalorija, ali imam planove za dalje

Sarajka Neira Odobašić u nedjelju je napravila veliki podvig i Bosnu i Hercegovinu predstavila u najboljem svjetlu. Uspjela je završiti najekstremniji svjetski triatlon, poznat kao Norseman, koji se održava u Norveškoj.

Norseman važi za najteži triatlon na svijetu, s obzirom da se proteže kroz nimalo pitom krajolik, prilikom čega takmičari savladavaju velike visinske razlike. Ovaj triatlon se sastoji od 3.800 m plivanja, 180 km biciklizma i 42 km trčanja u jednom danu. Kada sportisti savladaju ovih 226 kilometara i pređu ciljnu liniju, preći će visinsku razliku od ukupno 5000 metara. 

Neira Odobašić je prva žena sa prostora bivše Jugoslavije koja je završila ovaj triatlon, a ujedno i prva osoba koja je osvojila tzv. crnu majicu. O čemu se radi, obajsnit će nam naša sugovornica, koja je za portal Radiosarajevo.ba govorila dan nakon povratka iz Norveške u Sarajevo. 

Kaže da je teško riječima opisati osjećaj koji je imala kada se našla na vrhu Norseman. Razgovor počinjemo od kraja, od emocija prilikom prolaska kroz cilj koji se nalazi na vrhu visokom preko 1800 metara, a na koji se stiže strmim stepenicama. 

"Jako puno triatlonaca godinama gleda snimke sa Norsemana i svi znaju za taj vrh. Zaista, biti na tom mjestu, u tom trenutku... poprilično je teško opisati taj osjećaj. To je ispunjenje želja, emotivan trenutak koji ste zamišljali u svim dugim mjesecima pripreme", ispričala je Neira Odobašić za portal Radiosarajevo.ba.

Prema njenim riječima, ono što ovaj triatlon čini specifičnim je sama činjenica da je to najteži triatlon na svijetu. 

Sve počinje u zoru, skokom s trajekta

"Generalno na ekstremnim triatlonima, pliva se 3,8 kilometara u veoma hladnoj vodi. U ovom slučaju je to bio fjord koji je 400 metara dubok i voda koja je bila ledeno hladna. Triatlon počinje skokom sa trajekta u pet ujutro.  

Uslovi u kojima se odvija Norseman su ekstremni. U našem slučaju, puho je hladan vjetar i stvarni osjećaj je na dijelovima sa kišom bio -7 stepeni. Čak je i susnježica padala u jednom trenutku. Voda je bila hladna, a uz vjetar još više. I nakon izlaska iz vode je bilo strašno hladno i to je ono što mi je bilo najteže. Nisam osjećala noge i ruke sve dok nije došlo do trčanja, nekih devet sati. Ali moje dugogodišnje bavljenje alpinizmom pomoglo mi je da izdržim taj izazov", ispričala je mlada bh. sportistkinja.

Norsman ima jednu specifičnost, kako kaže Neira, a to je da na 32 kilometru trčanja, poslije tzv. Zombi Hilla, koji je sedam kilometara uspona do nekih 12 posto, ima odvajanje za 'crnu majicu'. Samo prvih 160 može proći taj put prema vrhu, a naša Neira je bila među njima.

"Oni koji se ne uvrste u prvih 160 preusmjeravaju se u  dolinu i "samo" istrče preostalih 10 kilometara. Mi koji se plasiramo među prvih 160 idemo prema vrhu. To je najteži uspon. Na sebi moramo nositi kompletnu opremu i s nama mora ići pratnja koja također mora imati svu potrebnu opremu. U mom slučaju, pratnja mi je bio brat Faris.

Na Norsemanu se inače ne obustavlja saobraćaj, nemate apsolutno nikakvu pomoć organizatora. Nema okrijepnih stanica. Morate imati svoju ekipu, svoju pratnju i prepušteni ste sami sebi. Sve što taj dan trebate imati uz sebe, sve što namjeravate pojesti i popiti, morate sami sebi organizovati", kazala je.

Neira se trčanjem, biciklizmom i plivanjem bavi već godinama, a da bi uopće dobila mjesto na Norsemanu, trebala je ostvariti rezultate na prethodnim triatlonima. Naporne pripreme za Norseman trajale su pola godine.  

"Pripremala sam se šest mjeseci. Međutim, imala sam jako dugo iskustva u triatlonu. Bavim se trail trčanjem, skijanjem i s te strane sam navikla na hladne uslove. Puno sam trenirala, znala sam se u jednom treningu popeti na Trebević, Igman i Bjelašnicu pa poslije toga trčati. Što se tiče same vode tu nisam mogla puno uraditi. U Norvešku sam došla par dana ranije s svako jutro plivala u toj hladnoj vodi da se tijelo navikne na uslove", navela je.

Puno ugljikohidrata uz povrće, voće, mahunarke

Osim strogog treninga, šta je još potrebno tijelu da izdrži ovakve napore? Pitali smo našu sugovornicu na kakvom je režimu ishrane bila uoči i za vrijeme utrke. 

"U danima prije trke uglavnom moja redovna prehrana sastojala se od  nešto više ugljikohidrata. Vegetarijanka sam tako da je to obično bila kombinacija integralne riže, paste ili quinoe sa povrćem i mahunarkama, uz dosta voća i jogurta.

Na dan trke, dok sam bila na biciklu, uzimala sam energetske pločice, jela sendviče, rižoto, pila izotonik, magnezij i tablete soli. Na trčanju sam uzimala energetske gelove i coca colu. I aravno, mnogo vode. Taj dan potrošil sam  8700 kalorija" otkriva nam Neira. 

Nakon ovakve utrke tijelu je potreban kvalitetan odmor.

"Trebat će mi još puno vremena da se odmorim jer tijelo potroše pripreme. Noć prije trke se ne spava, noć poslije trke se isto ne spava zbog nekog adrenalina. Mislim da sam izgubila par kilograma u ovih zadnjih par mjeseci priprema jer u neka doba više ne možete ni jesti ni piti. To je proces oporavka koji traje, ali navikla sam. Odmaram se još uvijek, najbitniji je san, kvalitetna prehrana i dragi ljudi".

Za Neirin uspjeh, naravno, najviše je zaslužena ona, ali kako kaže, ne bi uspjela da oko nje nije bio tim ljudi koji joj je pružao podršku tokom priprema, a i samog takmičenja.

"Tokom priprema, moj momak je bio sa mnom sve vrijeme. On mi je davao podršku i pomogao oko logističkog planiranja utrke. Trebao je ići sa mnom, nažalost, nije mogao zbog posla. Sa mnom je putovao brat Faris Odobašić, a prijatelj Goran Kahvedžić je bio moj drugi oficijalni supporter", napomenula je.

Kako je softver inženjerka postala triatlonka

Neira Odobašić je po struci softver inženjerka, diplomirala je elektrotehniku. Nedavno je otvorila svoju firmu u kojoj, za sada, radi sama, većinom za strane klijente. Nada se da će se svoju firmu uskoro brojčano proširiti, kaže.  

Prisjeća se kako se pojavio interes za triatlonom: 

"Davno sam čula za triatlon. Tad sam se bavila skijanjem, vozila brdski bicikl i puno sam plivala. Čekala sam momenat da uđem u to sve. 2012. godine sam istrčala prvi polumaraton. Onda sam upoznala ekipu iz NGO Marathon Sarajevo Tomu Cvitanušića, Eorla Mujanovića i Franju Šolaka. Tomislav je 2012. završio prvi ironman triatlon i tada sam shvatila da i mi iz Bosne i Hercegovine možemo učestvovati. Godine 2016. sam prijavila prvi polu-ironman, a 2017. i prvi ironman (3.800 plivanja, 180 km bicikla i 42,2 km trčanja) ", rekla je Neira za Radiosarajevo.ba.

Jačanje ženske triatlonske zajednice kao cilj

Sport u Bosni i Hercegovini je, nažalost, kategorija u koju se finansijska sredstva vrlo malo ulažu, često nikako. Takav je slučaj i sa triatloncima, pa i Neirom. Iako je jedina sa prostora bivše Jugoslavije uspjela da osvoji Norseman, njeni napori i dosadašnji uspjeh nisu prepoznati ni podržani. 

Zbog toga je odlučila da se u budućnosti posveti jačanju ženske triatlonske zajednice!

Neira otkriva koje planove ima kada su nove utrke u pitanju.

"Od ovoga nema dalje. Ali to ne znači da prestajem s treninzima. Pokušat ću popraviti vrijeme polu-ironmana i ironmana i eventalno se plasirati na svjetsko prvenstvo. Moram se posvetiti poslovnim i privatnim obavezama pošto mi je triatlon glavni izvor rashoda (smijeh).

Voljela bih poraditi na ženskoj triatlonskoj zajednici. U posljednje vrijeme jako puno muškaraca iz BiH završava ironman. Sigurno 30-40 u posljednjih par godina. A poslije mene i Selme Kukić 2017. godine, samo je još  Ademira Bešović završila u Barceloni puni Ironman, a ove godine se sprema Mirela Babić. Ima još nekolicina žena koje su završile manje distance", priča Neira.

Osvrnula se na podršku nadležnih institucionalnih organa i (ne)ulaganja u sport.

"Apsolutno se ne ulaže ni na koji način. Hrvatska i Srbija su daleko ispred nas u triatlonu. Da bi se izgradio triatlonac koji je kompetativan, govorim idalje o rekreativcu a ne profesionalcu, mora se krenuti od djece. U Hrvatskoj i Srbiji imate klubove koji već godinama rade sa njima. Ja držim državni rekord u ironmanu, ali žena iz Hrvatske koja drži rekord je sat vremeena brža od mene što je jako puno. Za uspjeh na svjetskom nivou treba se krenuti od djetinjstva", smatra Neira.

Za kraj, poslala je poruku svima onima koji bi se željeli baviti ovim sportom, a nisu imali priliku ili se nisu usudili.

"Preporučila bih svima koji žele da naprave prvi korak, da ne oklijevaju. Može se početi s malim distancama. Često se bojimo nekih stvari jer ne znamo šta dalje. Samo je potrebno napraviti prvi korak. Nekome je taj korak kao skok s trajekta u ledeno hladnu vodu. Ali nakon toga ne preostaje ti ništa drugo nego da se krećeš, sve do cilja koji donosi mnogo satisfakcije. U ovom svemu je potreban kontinuitet i istrajnost", zaključila je Neira.

Neiri Odobašić želimo mnogo uspjeha noseći boje zastave BiH.