Naslovnice bh. medija iz jula 1995.: 'Šta Zapad ne želi da vidi, nepodnošljive bosanske istine'

"Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati.

Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padne na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovezeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima?

Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Populacija u ovom gradu nestaje".

Ove riječi predstavljale su posljednji glas radioamatera Nine Ćatića. Njegovo posljednje javljanje iz opkoljene Srebrenice 10. jula 1995. godine bilo je za program Radija Bosne i Hercegovine.

Bez medija i medijskih djelatnika bilo bi nemoguće doći do istine o onome što se zaista dešavalo u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Tako je bilo i u julu '95. godine kada je počinjen genocid u Srebrenici.

Fijasko UN-a u Srebrenici

Historijski arhiv Sarajevo objavio je naslovnice ratnog Oslobođenja i tjednika Feral Tribune.

Feral Tribune, 24. jula 1995. godine objavio je članak pod naslovom "Umrijet ću od tuge". Osvrnuli su se na život onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici i tok 42. jula se našli na slobodnoj teritoriji.

Objavljene su potresne ispovijesti preživjelih, a neutješne majke, sestre, kćerke su čekale da im neko javi da su im sinovi, muževi, braća, očevi – živi. Mnoge su tu vijest čekale uzalud.

"Sad mi je svejedno, samo da je meni moj Alija. Rekoše mi da je poginuo. Ako jest moj čovjek poginuo, čemu da se nadam. A dijete smo dobili, Šabanu je šest mjeseci, ni vjenčat se nismo stigli. Umrijet ću od tuge", isječak je iz svjedočenja žene koja je bila smještena u Tuzlanskom aerodromu Dubrave.

Iste novine su tog dana objavile kolumnu "Svijet nakon Srebrenice nad vlastitim grobom" autora Luke Vincetića.

Samo nekoliko dana nakon genocida, 17. juna Feral Tribune se osvrnuo na ulogu Ujedinjenih nacija u genocidu u Srebrenici u tekstu naslova "Trgovanje enklavama: UNPROFORMA".

"Fijasko UN-a u Srebrenici – koji je obeščastio mnoge uposlenike ove organizacije, a unesrećio još više onih kojima je bio jedina nada – utoliko je veći što bi ga sada prvi put morala priznati i svjetska organizacija. Dosad je UN uvijek imao ili nekakvu izliku ili naprosto – sreću- Ovaj put, međutim, Srbi mu nisu udijelili tu milost, a nema nikoga s kime bi UN podijelio odgovornost za činjenicu da su Srbi ipak otišli do kraja.

Možda se doista čekalo dostatno jak razlog da se dopusti likvidacija enklava, a možda se uz to i zbrajalo kad će Bošnjaci i Hrvati skupiti dovoljno negativnih poena da to 'pasivno odobravanje' lakše prođe".

'Srebrenica prepuštena agresoru'

Dan nakon što je učinjen najveći i najstrašniji zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata, Oslobođenje je na naslovnoj strani dalo naslov "Srebrenica prepuštena agresoru".

Kritikovali su i NATO.

"Drama Srebreničana i plavaca u ovoj enklavi dostigla je jučer svoj vrhunac. Snage UNPROFOR-a povukle su se iz Srebrenice prema sjeveru zaštićene zone UN oko ovog mjesta dok su Karadžićevi Srbi ušli u ovaj grad, saopćeno je iz UMPROFOR-a", navodi se na početku teksta ovog izdanja Oslobođenja.

15. jula Oslobođenje je objavilo tekst u kojem problematiziraju pitanje života 10.000 ljudi koji su prognani iz Srebrenice.

U tekstu navode da je Krizni štab za Srebrenicu izvijestio da je oko 20.000 Srebreničana stiglo na slobodne teritorije, a na području Bratunca i Foče su već bili formirani koncentracioni logori.

Objavljeno je i nekoliko kolumni te komentara u kojima autori kritikuju UN optužujući ih da su 'izdali enklave'.

Već tada se dalo naslutiti da će počinjeni genocid, u godinama koje dolaze, biti negiran.

"Istina o Bosni je neizreciva jer je postala toliko očigledna, toliko jednostavna i neizbježna da je postala nepodnošljiva", navodi se u tekstu "Šta Zapad ne želi da vidi: Nepodnošljive bosanske istine".