Naša tema: Presude domaćih i međunarodnih sudova kojima se garantiraju prava manjina

Europski sud za ljudska prava ustanovljen je Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i djeluje u okviru najstarije europske organizacije, Vijeća Europe. 

Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju dana 12. jula 2002. godine i tim činom je prihvatila nadležnost Europskog suda za ljudska prava da odlučuje o aplikacijama/zahtjevima bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije, skupine pojedinaca ili druge države članice koji tvrde da su žrtve povrede prava utvrđenih u Konvenciji što ih je počinila BiH.

Prema službenim stranicama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Evropski sud za ljudska prava je u odnosu na BiH do danas donio 114 presuda i 65 odluka.

Opća zabrana diskriminacije

Među njima je donio i pet presuda koje se odnose na opću zabrane diskriminacije manjina:

Sejdić i Finci protiv BiH, presuda od 22. 12. 2009. godine, Zornić protiv BiH, presuda od 15. 7. 2014. godine, Pilav protiv BiH, presuda od 9.6.2016. godine, Šlaku protiv BiH, presuda od 26.5.2016. i Svetozar Pudarić presuda protiv BiH, od 8.12.2020. godine.

Dervo Sejdić i Jakob Finci su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Oni su se pozvali na član 3., 13. i 14., član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.

Azra Zornić se žalila zbog činjenice da se nema pravo kandidirati na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH jer se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od "konstitutivnih naroda". Pozvala se na član 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju sam po sebi i u vezi sa članom 14. Konvencije, te na član 1. Protokola br. 12.

Ilijaz Pilav se žalio da ustavna zabrana koja onemogućava njegovu kandidaturu na izborima za člana Predsjedništva zbog njegove etničke pripadnosti predstavlja rasnu diskriminaciju te da mu je onemogućeno da glasa za pripadnika svoje etničke zajednice za tu funkciju. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

Samir Šlaku se žalio zbog toga što nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH jer nije pripadnik nijednog "konstitutivnog naroda". On se pozvao na član 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju sam po sebi i u vezi sa članom 14. Konvencije, te na član 1. Protokola br. 12.

Svetozar Pudarić se žalio na nemogućnost da se kao političar sa prebivalištem u Federaciji BiH, koji se izjašnjava kao Srbin, kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH. Pozvao se na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

Nakon što su iskoristili sve pravne mogućnosti u sistemu vlasti BiH kako bi ostvarili svoja građanska prava kao pripadnici manjina, a ista nisu mogli realizirati, obratili su se Evropskom sudu.

Evropski sud za ljudska prava je u svim predmetima presudio protiv BiH. Dakle, svi su dobili presude, ali su i dalje diskriminirani jer se prema Ustavu ne mogu kao pripadnici nacionalnih manjina ili zato što se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od "konstitutivnih naroda" ili imaju prebivalište u entitetu gdje se ne izjašnjavaju kao pripadnici većine, kandidirati na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda parlamentarne skupštine.

Članak 2. Ustava BiH glasi: "Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima".

Članak 5. Ustava BiH kaže: "Predsjedništvo BiH se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije RS".

Prošlo je više od 14 godina od donošenja presude Sejdić i Finci, a oni kao i svi oni koji su dobili presude protiv BiH čekaju njihovo izvršenje.

Primjeri u tekstu jasno pokazuju da, vladavina prava kao osnovni princip u pravnom sistemu gdje bi svi trebali biti podložni zakonima, gdje su prava i obveze građana jasno definisani i primjenjuju se na sve građane jednako, koja je ključna za očuvanje sloboda i stabilnosti, u BiH nije omogućena.

I pored proporuka Evropske unije, rezolucija Vijeća Evrope, mišljenjima Venecijanske komisije, značaja Evropske konvencije o ljudskim pravima i Evropskog suda za ljudska prava, kao i činjenice da je vladavina prava jedan od ključnih uvjeta za pristup BiH EU, još uvijek ne postoji dogovor u vladajućim strukturama BiH oko izmjena Ustava i Izbornog zakona koje bi omogućile vladavinu prava.

Zaštita vlasništva

Evropski sud za ljudska prava donio je niz presuda i odluka koje se odnose na zaštitu vlasništva. Među njima je i presuda Orlović i drugi od 1.10.2019. godine.

Fata Orlović i drugi su se žalili da im je onemogućeno stvarno uživanje njihove imovine, budući da s njihove zemlje nije uklonjena nezakonito izgrađena crkva. 

Presudom je, između ostalog, utvrđena obveza države da poduzme sve mjere i ukloni crkvu sa zemlje Fate Orlović. Crkva koja je izgrađena u njenom dvorištu 1996. godine je u junu 2021. godine uklonjena. Čekala je 25 godina na ostvarenje svog prava na zaštitu vlasništva.