Načelnik Marošević: Vareš će se vratiti na puteve zlatnih rudara

Na općim izborima 2014. godine, Marošević je izabran za načelnika Vareša, u gradu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.

Posljednjih dana ovag brdski gradić u Zeničko-dobojskom kantonu, ponovo je u centru bh. i regionalne pažnje, nakon vijesti da je australska kompanija „Adriatic Metals“ te bh. ogranak "Eastern Mining", u rudnicima na ovom području pronašla velike količine zlata.

Reporterska ekipa Radiosarajevo.ba stigla je u ovaj grad i razgovarali smo sa načelnikom Maroševićem, koji je za naš portal govorio o zlatnoj groznici koja je zahvatila Vareš i ovaj dio regije, ali i o drugim zanimljivim temama, koji su ovaj grad učinili drugačijim od drugih...

Radiosarajevo.ba: Kraći osvrt na historiju Vareša kao rudarskog grada?

 „Trebali bismo se vratiti zaista daleko. Uzet ćemo iz srednjovjekovne Bosne, za vrijeme Dubrovačke Republike kada je bilo najaktivnije, osmanski period... U vrijeme Osmanskog carstva, Vareš je imao poseban status, jer su u to vrijeme stanovnici, posebno Katolici, su na jedan način bili privilegirani, jer su radili, ljevali predmete za potrebe Osmanskog carstva. Od tada imamo tragove i pisane dokaze o prolasku Dubrovčana i njihovih karavana prema srednjoj Bosni. Onda dolazi Austro-Ugarska, koji su uspostavili najveću željezaru na Balkanu i onda dolazi novo doba i razvoj Vareša“, kaže Marošević.

Radiosarajevo.ba: Navedite nam neke od ranijih uspješno realiziranih projekata - rudnici, livnica, željezara, drvna industrija...?

„U drvnoj indistriji se prije rata radilo za potrebe jugoslovenskog tržišta i izvoz. Poznati smo bili po tzv. harmonika vratima, gdje smo bili konkurentni jednoj Lesnini iz Slovenije, koja je također radila na tom projektu. U rudarstvu smo radili za potrebe Metalurga Zenica, a posebno je radila Livnica, koja je radila metalnu vrtnu galanteriju koja je nekada ukrašavala Beč i Prag... Danas se u mnogim gradovima Dalmacije i Hrvatske, te raznim destinacijama Europe, kao ukrasni suveniri mogu naći peći. Vareš je uvijek bio grad željeza, odnosno dolina željeza“.

Zlatna groznica stigla u Vareš: To više nije priča, to vam je istina...

Radiosarajevo.ba: Kažite nam nešto o opredjeljenosti vlasti da povećaju broj projekata u oblasti rudarstva u BiH, te podrška lokalnih vlasti u cilju realizacije projekata?

„Mi moramo biti svjesni da je Vareš uvijek bio grad ruda, posebno cinka, barita i olova. Rudnik je radio prije rata preko vlasništva kompanije Energoinvest. Ratno vrijeme je prekinulo te radnje, ali je s dolaskom australske kompanije „Adriatic Metals“ ponovo sve aktivirano. Naravno, to daje jednu nadu da će Vareš, kako se nekada razvijao na osnovu željezne rude, ponovo biti jak i snažan privredni centar u blizini Sarajeva, u Zeničko-dobojskom kantonu“.

Radiosarajevo.ba: Koji su to načini na koji Vlada planira podržati i pomoći razvoj ove vrste projekata, kroz olakšice, poticaje...?

„Ja mogu govoriti na općinskoj razini, a država ima svoje. Znamo da rudnici nisu u nadležnosti Općine, ali ćemo podržati u davanju takvih saglasnosti. Mi smo kao administracija opredijeljeni da pratimo svakog investitora. Znamo da je svakom investitoru novac vrijeme i mi ćemo učiniti sve da pratimo ovakve projekte“.

Radiosarajevo.ba: Spremnost vlasti da podrži Eastern Mining u postupku proširenja koncesionog prostora za nova istraživanja u regiji?

„Mi ćemo stajati iza svakog investitora. Pomoći ćemo i u vezi istražnih radnji. Bez bazne industrije i jake privrede, nema napretka. Imamo dobru saradnju, razmjenjujemo informacije, a koliko sam čuo da su i investitori zadovoljni saradnjom sa Općinom Vareš. Znam da su zadovoljni i sa saradnjom sa nadređenim ministarstvom iz ZDK“.

Radiosarajevo.ba: Bitna je dostupnost i kvalificiranost radne snage koja može biti uključena u realizaciji projekata, jeftiniji i pristupačni troškovi struje, vode i
ostalih energenata...

„Naravno, to sve nosi sa sobom. Kada se radi o energetici i vodosnadbjevanju, koje je nešto u našoj nadležnosti, a nešto nije. Mislim da će takve korisnike usluga i koji gospodare tih, naći svoje interese i po nekim uvjetima davati svoj doprinos. Što se nas tiče, mi ćemo maksimalno podržati svakoga, u zakonskim okvirima svakog investitora. Kada je investitor zadovoljan, zadovoljna je i općina, zadpovoljni su radnici, stanovništvo. Bez obostranog uvažavanje, nema ni napretka.“

Radiosarajevo.ba: Moramo naglasiti da Vareš ima dobro razvijene infrastrukture: putevi, željeznica, blizina luka...

„Infrastruktura je ta koja sve prati. Moramo znati da je Vareš željeznički povezan iz pravca Podlugova, da mi željeznički koridor možemo staviti u funkciju. To je nekih 30 kilometara do Breze. Kada se gleda u razmjerama svjetskih kompanija i njihovih razmišljanja, to je mala dionica. Željeznicom bismo automatski bili povezani prema Luki Ploče, te prema Brčkom Distriktu. Vareš je vrlo blizu i vrijedi uložiti u infrastrukturu, jer su ovdje milionska ulaganja“.

Radiosarajevo.ba: Šta nam možete kazati o zlatnoj groznici koja je zahvatila Vareš? 

 „Zlato je ovdje u svemu što imamo... Zlato je u rudama, ali i u vodi, šumama, prirodi i u svemu što Vareš čini gradom. Australci su nalaze dali sa jedne bušotine. Moramo biti strpljivi i čekati krajnja rješenja. Lijepo je čuti da zlata ima u Varešu. Stabilni smo, čvrsto na zemlji, neka ima dešavanja i neka se o Varešu priča. Sačekajmo ovdje, Vareš je pod rudama. Od svega može profitirati Grad, ZDK, pa i država Bosna i Hercegovina. Poruka javnosti, bili smo privredni gigant u prošlih 100 godina, došli u krizu 20-tak godina i da će se Vareš vratiti na staze slavnih rudara. Bosna i Hercegovina na rudaru i šumskom radniku mora tražiti budućnost“.

 Radiosarajevo.ba: Za kraj, šta učiniti da se zaustavi odlazak mladih i radno sposobnih visokokvalificiranih iz Vareša, Bosne i Hercegovine?

„Država mora smanjiti politička dešavanja, da ne prave nesigurnost življenja. Slušajući televizijske nastupe i poruke političara koji šalju poruke straha. U Varešu nema velikog odlaska, ali je primjetno da odlaze školovani radnici. Mladi ne odlaze uvijek zbog finansijske moći, jer su kvalitetno zaposleni. Mi smo 90-tih godina pali na određenim stvarima, ali mladi nisu takvi", zaključio je Marošević.