Mladići iz Tuzle uzgajaju ćurke i žele otvoriti mesnicu

No, komplicirana administracija usporila ih je u namjeri da otvore mesnicu u kojoj bi prodavali ukusnu i svježu puretinu na kilogram.

Amar Salković pojašnjava da bi mesnicom zaokružili proces uzgoja i prodaje puretine, koja je prilično skupa za bh. građane ukoliko se kupuje cijela ćurka, tuka ili biba kako još zovu ovu životinju.

Njena težina se kreće između 10 i 12 kilograma, a cijena je 10 KM po kilogramu.

Da bi ovi vrijedni mladići otvorili mesnicu, prethodno moraju napraviti namjensku klaonicu. Bila bi to prva klaonica purana u Federaciji BiH, a vlastima je sve ovo nepoznanica jer se, kaže sagovornik AA još uvijek nisu susretali sa takvim zahtjevom, pa sve ide sporije od očekivanog.

Za sada Salkić i Mustafić imaju privremene dozvole, ali se nadaju da će se vlasti više angažirati i izaći im u susret.

˝Teško ide. Ne možemo dobiti papir za klaonicu, a ne možemo prodavati meso bez toga. Nadamo se da ćemo uspjeti dobiti taj papir˝, navodi Salković, dodajući da se traže dozvole za otpad i otpadne vode, a riječ je o skupim dokumentima.

Dok se nadležni također, uče na njihovom primjeru, ne skrivajući optimizam da će uskoro dobiti sve neophodne saglasnosti, Salković kaže da im se svakodnevno obraćaju zainteresirani kupci koji bi željeli kupiti manje količine mesa. Inače, farmu tovnih purana ˝Amas˝ pokrenuli su prošle godine u čelićkom naselju Brnjik, oko 40 kilometara udaljenom od Tuzle, a u cjelokupan projekt do sada su uložili oko 70.000 KM.

˝Došli smo na ideju, zapravo Armin mi je preporučio da zajedno krenemo u biznis. Istražili smo na internetu i vidjeli da se u BiH niko ne bavi puretinom. Krenuli smo polako. Napustio sam posao u firmi u kojoj sam radio, podigao sam kredit, a i Armin se također, kreditno zadužio i krenuli smo zajedno u taj biznis˝, govori Salković, dodajući da njihova zanimanja nisu bliska peradarstvu.

Naime, Salković je tehničar drumskog saobraćaja, dok je Mustafić arhitektonski tehničar i o puranima nisu znali baš ništa kada su se odlučili upustiti u posao u vezi s njihovim uzgojem.

Do tada, kažu, nisu čak ni vidjeli tuke uživo, samo na fotografijama. Ipak, prevagnula je jaka želja za napredovanjem, vraćanjem uloženih sredstava i ostvarivanjem redovnih prihoda, pa su bez problema naučili sve što je neophodno za uzgoj purana, čije je meso vrlo kvalitetno i bogato proteinima. Nedugo nakon što se izlegu, mladići puriće kupuju od prodavca u Orašju, a za hranjenje i brigu angažirali su do tada nezaposlenog bravara Mirzeta Mujića, koji u početku također, ništa nije znao o ovoj peradi, ali se brzo prilagodio novom zanimanju.

˝Ovo su lijepe životinje za onog ko zna oko njih, a ko ne zna, malo mu je teže. Hoće nekada i napasti, ali uglavnom je sve uredu˝, navodi Mujić, milujući jednog purića.

Vlasnici prve bh. farme purana kažu da su se u početku osim sa administrativnim susretali i sa tržišnim preprekama, jer su imali proizvode, ali je bilo neizvjesno da li će ih uspjeti prodati.

˝Poslali smo hiljade e-mailova, ali niko nam se nije javio. Na kraju nam se javila Mesna industrija ´Menprom´ koja nam je izašla u susret i otkupila svo pureće meso koje smo imali. Kasnije smo pokrenuli drugu turu i opet smo se s ´Menpromom´ dogovorili da oni otkupe svo meso. Otkupili su ga, ali mi smo ostavili 200 komada za našu mesnicu˝, navodi Salkić.

On dodaje da očekuje da će im se posao isplatiti tek nakon dvije godine, a imajući u vidu da je interesiranje za purećim mesom veliko, nakon što počnu prodavati puretinu u mesnici u koju se ovih dana useljavaju, u narednom periodu namjeravaju otvoriti još dvije u Tuzli i po jednu u Brčkom i Sarajevu.