Lejla Kreševljaković: Trebalo bi oživjeti nekadašnje domove kulture

Kulturni život u bivšoj SFRJ bio je izuzetno bogat i demokratičan - svaka  općina, svako selo i mnoge mjesne zajednice u bivšoj Jugoslaviji mogle su se pohvaliti da imaju svoj dom kulture.

Bile su to institucije u kojima su se građani okupljali redovno, kao sudionici i konzumenti kulture. Većinom su u domovima kulture djelovala kulturno-umjetnička društva, tzv. KUD, sa sekcijama kao što su dramska, folklorna, hor i orkestar, slikanje i slično. Osim toga, u domove kulture redovno su dolazile gostujuće predstave, koncerti, prikazivali su se filmovi, a za vrijeme praznika organizirale su se priredbe.

Domovi kulture bili su centri zbivanja u lokalnoj zajednici, u njih se „izlazilo“ kao što se danas izlazi u kafić ili na neki događaj. Posebno su bili važni u manjim sredinama, gdje nije bilo ostalih kulturnih sadržaja.

Po nekim procjenama, samo u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini bilo je oko 300 domova kulture, od čega na području Sarajeva četrdesetak.

Danas je situacija drugačija. Lokalni domovi kulture većinom su napušteni ili zapušteni. Samo mali broj njih i dalje je aktivan kao generator kulturnih aktivnosti.

Arhitektica Lejla Kreševljaković autorica je izložbe koja je u organizaciji Udruženja Akcija postavljena u Domu kulture Hrasnica, naselju pored Sarajeva koje je nekada, zahvaljujući industriji Famos, bilo  ekonomski lider.

„U periodu socijalizma bila je prepoznata važnost lokalne zajednice, a domovi kulturi nisu samo bili  centri distribucije kulture već i lokalna okupljališta. Naša istraživanja pokazuju koliko je ovo što se danas dešava s domovima kulture zapravo i odraz krize lokalnih zajednica. U nedostatku adekvatnog mjesta okupljanja i veze među ljudima su narušene i pokidane. Razlog su i ratna dejstva, izmjena strukture stanovništva.  Drago mi je da poslije nekog vremena mi ipak uviđamo neke vrijednosti bez kojih smo ostali. Dom Hrasnica je, od svih domova u Sarajevu, prvi izašao u susret i prepoznao važnost da baš ovdje bude postavljena izložba. Mi se nadamo da će ona krenuti na turneju po sličnim centrima“, kaže Lejla Kreševljaković na početku razgovora, napominjući da se izložba može pogledati do 5. maja.

 „Domovi kulture su bili centri dodatnog obrazovanja, kao radnički univerziteti. Takvi sadržaji koji su nekada bili dostupni svima, danas su komercijalizirani, kao npr. kursevi stranih jezika.  Međutim, danas su takvi sadržaji dislocirani i pojedinac ima mogućnost da bira koji će sadržaj izabrati, a nekada su se svi nalazili na jednom mjestu“, pojašnjava naša sugovornica.

"Detaljno istraživanje koje smo vršili na području općina Centar i Stari grad ukazuje da je tu djelovalo dvanaest domova kulture, da bi do danas samo njih pet zadržalo bilo kakve sadržaje kulture. Od toga samo dva su ostala da djeluju pod upravom institucije „Dom kulture Centar“ – Dom kulture Jelića i Dom kulture Gorica. Svi ostali su potpali pod upravu općina koje ih danas tretiraju na različite načine. Osim u dva navedena, kulturne  aktivnosti sprovode se još u domu Obala art centar koja je napravilo kino Meeting Point u nekadašnjem domu kulture Trasa, dom kulture Logavina u kojem je danas Muzej ratnog djetinjstva, te Dom kulture na Vratniku koji je danas najbliži nekom savremenom konceptu gdje neko ko želi da organizira kulturni događaj, tu ima otvorena vrata.

Osnovni kriterij po kojem smo vršili istraživanje je sala, kao centralni prostor, stanje u kojem se ona danas nalazi. Neke od sala danas koriste sportski klubovi, očigledno da postoji takva potreba, ali ukoliko se na takav način upotrebljava sala to znači da ona više ne može da primi drugu vrstu manifestacije, jer su uklonjena sjedišta", konstatira naša sugovornica.

Primijetna je i ogromna razlika u dinamici izgradnje kulturnih objekata u socijalizmu i danas. 

"Svjedoci smo da u poslijeratnom Sarajevu danas nemamo novih prostora kulture, niti novih projekata (izuzetak je plan da se u Sarajevu izgradi koncertna sala, ali to je još uvijek na nivou inicijative). Praktično, nije izgrađen novi kvadratni metar sadržaja za kulturu. A s druge strane imamo prostore domova kulture koji su neiskorišteni. Mislim da u ovoj situaciji, u siromašnom društvu, bi bilo jako korisno ponovno oživjeti lokalne centre, jer to su mjesta susreta ljudi", zaključuje arhitektica Lejla Kreševljaković.