Kad migranti postanu alat za širenje mržnje prema Bošnjacima i BiH

Atmosfera straha od migranata nastavlja da se širi Zapadnim Balkanom! Nevladina udruga „Are You Syrious“ upozorila da je na njihovim prostorijama u Zagrebu - kao rezultat antimigrantske propagande – nepoznati počinitelj ispisao grafitti „Immigrants not welcome“ (Migranti nisu dobrodošli).

"Noću, jer kukavice ne dolaze danju. Jučer, jer histerija i lažne vijesti o izbjeglicama imaju direktne, opipljive posljedice. Svojim korisnicima poručujemo da smo i dalje uz njih. Svojim susjedima poručujemo da nećemo dozvoliti da itko remeti njihov mir. Svojim sugrađanima poručujemo da znamo da naš grad može bolje. Počinitelju poručujemo da se loše dobrim vraća i da idemo dalje“, naveli su.

Hoćemo žicu!

Na ovu atmosferu je, gostujući u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HRT-u, upozorio i Edin Osmić, popuarni Edo Maajka, dovodeći je u vezu s rastućim fašizmom u Evropi i ekstremnom desnicom, koji se, uz ostalo, hrane strahom od migranata.

Oni koji šire tu mržnju, reći će Edo, bili su napola fašisti i prije migranata, iako je „antifašiszam prirodno stanje

Primijetio je, podsjetimo, da to huškanje traje već neko vrijeme i da postoji „jedna struja u Hrvatskoj koja stvarno želi Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu predstaviti kao budućeg ISIL-a“. Upravo tako biva kada se „mainstream mediji“ uključe u propagandu protiv ugroženih ljudi na granici između BiH i Hrvatske. Onda to, naravno, ne staje na migrantima (koji će ionako otići), već biva gorivo za stare mržnje i projekte.

Ne možeš biti malo fašista, zar ne!?

Višnja Starešina, omiljena novinarka i publicistica hrvatske desnice, upravo je u svojoj posljednjoj kolumni u „Slobodnoj Dalmaciji“ uspjela u tekstu pod naslovom „Pouke Križančeva Sela za suvremene migracije“ na kartici-dvije teksta pozvati na podizanje žica na granici Hrvatske, uvezati u to izbjeglice, muslimane i Armiju RBiH, Križančevo selo, Aliju Izetbegovića, Osamu bin Ladena, Fatih al-Hassaneina...

To je ista ona osoba koja je u procesu i presudi “hrvatskoj šestorci”, umjesto poziva na suočenje s prošlošću i dijalog, vidjela to da je „ohrabrena je daljnja islamizacija bošnjačko-hrvatske Federacije BiH"!?

Kritizirjući to „da nam država (Hrvatska) nije u stanju jamčiti pravni poredak i sigurnost“ od „mahom mlađi muškarca iz islamskih zemalja“, veli:

„Kao da nikada nisu čuli za islamističke projekte osvajanja Europe“.

„Kao da je veliko hrvatsko postignuće to što Vlada i dalje uporno odbija zaštititi državne granice ogradom ili žicom, koje se pokazuju kao najefikasnije sredstvo odvraćanja ilegalnih prelazaka granice, iako su to već odavno učinile nama susjedne ili bliske države schengenske Europe – Slovenija, Austrija, Mađarska“.

A onda, pozivajući očito hrvatske vlasti u akciju, tvrdi:

„Kao da ništa nisu naučili iz ratnog iskustva u devedesetim godinama prošlog stoljeća kada je pod plaštom humanitarnog djelovanja, BiH postala središte za obuku i širenje džihadizma na Zapad... Jedino hrvatska državna vlast, u kontinuitetu, to ne primjećuje“.

Pozivajući se informaciju da je SIPA ovih dana „uhitila osmoricu bivših pripadnika Armije BiH osumnjičenih za zločin nad Hrvatima u Križančevu Selu, nadomak Viteza“, Starešina ko zna kako dolazi do zaključka da je to slučaj iz „kojeg se može učiti zašto je potrebno štititi vlastite granice“.

Iako su u slučaju Križančevog Sela osumnjičeno osmero bivših vojnika i zapovjednika Armije BiH, o čijoj odgovornosti ili krivici će odlučiti Državni sud, države BiH, Starešina u cijelu priču uvodi „islamske borce“, valjda kako bi ih uvezala s nesretnicima koji idu ka Zapadnoj Evropi.

„Križančevo Selo u hrvatskoj enklavi Lašvanska dolina bilo je prva linija obrane prema travničko-zeničkom području pod kontrolom muslimanske Armije BiH na kojem je u to vrijeme bilo najviše stranih islamskih boraca tzv. mudžahedina i najveći broj njihovih vojnih logora za džihadističku obuku. Bili su to prvi vojni logori za obuku džihada u Europi. "Učitelji", mahom pripadnici tada još nepoznate Al-Qa'ide dolazili su u BiH preko Hrvatske – u pravilu kao humanitarni radnici, s iskaznicama islamskih ili čak međunarodnih humanitarnih organizacija“, piše autorica, ne postavljajući ono zanimljivo pitanje kako su to „humanitarci“ upravo preko Hrvatske stigli do BiH.

Štaviše, zanemarujući pravosnažnu presudu Haškog tribunala u slučaju „Prlić“, strašne zločine HVO i HV-a u BiH, logore na području tzv. Herceg-Bosne, Starešina konstruira da je „Izetbegović stariji u to vrijeme bio pod američkim pritiskom obnove vojnog i političkog savezništva s Hrvatima, koje je nastojao izbjeći, preferirajući dogovor sa Srbima“.

Fašistički pamflet

„Zato je dobra vijest za BiH da je bosanskohercegovački sud ipak otvorio slučaj Križančevo Selo. Ali je beznačajna za Hrvatsku ako je u vrhu države ne znaju pročitati. Ako ne razumiju da im je dužnost osigurati nadzor nad ulascima u državu i sigurnost unutar nje. Pa i zato da bi prevenirali sumnjičenja "drugih i drukčijih" iz straha i predrasuda“, navodi Višna Starešina.

Ovakav medijski pristup, ne samo da objašnjava agresino uplitanje Hrvatske u odnose u BiH, već nam u najmanju ruku ukazuje zašto moramo biti krajnje oprezni kada olako dajemo ocjene o migrantima i drami kojoj, evo, svjedočimo i u BiH.

Prije svega zbog potpunog nesnalaženja neodgovornih državnih vlasti kod nas.

Što se tiče stavova poput onih koje je Starešina iznijela, možda je sud o njima ponabolji sud dao jedan od čitatelja „Slobodne Dalmacije“ nazivajući tekst najobičnijim „fašističkim pamfletom“.