Uspavani lavovi iznad Sarajeva stoljećima pričaju o mrtvima i živima

Na njemu su vječni počinak našle neke ugledne i poznate ličnosti poput Isaka Samokovlije, velikog bosanskohercegovačkog pripovjedača kojeg su među velike uvrštavali i Andrić i Selimović.

Smatra se da je groblje nastalo uz srednjovjekovnu nekropolu stećaka na lokalitetu Borak uz stari kamenolom na Šatoriji oko 1630. godine.

"O nastanku i razvoju groblja do XVI stoljeća nema pouzdane dokumentacije, ali se na osnovi podataka koji potječu iz protokola Jevrejske općine, 1630. godina može sa sigurnošću uzeti kao godina njegovog osnivanja. Temeljni izvori za proučavanje groblja opljačkani su i uništeni, posebno u požaru 1941. godine, kada je u ruševinama Velikog sefardskog hrama u Sarajevu spaljena 'knjiga umrlih' koju je četrdeset godina brižno ispisivao Moše Altarac, poznatiji pod nadimkom Moše di la kancelarija, sekretar Sefardske općine i pogrebnog društva Hevra kadiša", naveli su za Radiosarajevo.ba iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Iz kamenoloma Šatorija je vađen kamen, kako za srednjovjekovne stećke, tako i za nadgrobne spomenike na ovom groblju. Sefardi na ovom prostoru stvarali su jedinstvene spomenike kakvih, prema njihovim domomorfnim oblicima i simboličkoj motivici, nema među jevrejskim spomenicima nigdje u svijetu.

Svojim oblikom i motivima ovi nadgrobni spomenici najviše podsjećaju na bogumilske stećke i baš zbog toga prozvani su "uspavanim lavovima". Impresionirali su i samog Andrića pa je o njima zapisao: "Po mnogo čemu ti kamenovi su osobeni i kazuju ponešto, ne samo o mrtvima nego i o živima".

Ti nadgrobni spomenici specifični su i po tome što na sebi sadrže priču o životima Jevreja. Na nekima od njih zapisana su zanimanja ljudi koji su tu sahranjeni, kakav su odnos imali s porodicom i prijateljima, pa čak i kako se osjećaju oni koji su iza njih na svijetu ostali.

Ali su oni i nijemi svjedoci jevrejskog kulturnog blaga. Naime, zapisi na hebrejskom kvadratnom pismu pisani rasi kurzivom ili latinicom predstavljaju izuzetnu historijsku vrijednost i potječu od njihovih predaka, ispisani stihovi na španskom jeziku podsjećaju na njihovu prošlost u Španiji i Portugalu, odakle su protjerani, a zapisi na našem jeziku svjedoci su da su Jevreji prihvatili i naučili jezik zemlje u kojoj su se nastanili. 

To im nalaže i vjera: "Ne zaboravi ko si i šta si, poštuj zakone zemlje u kojoj živiš i nauči jezik zemlje u kojoj živiš", zapisano je u svetoj knjizi Tori.

Da su prihvatali običaje i zakone zemlje u kojoj žive, potvrđuju i nadgrobni spomenici dvojice Jevreja - Zeki efendi Rafaleovića i Javera efendi Baruha, koji su za vrijeme vladavine Osmanlija prihvatili običaje te zemlje, radili za osmansku upravu, te kao takvi dobili i titulu efendije.

Već početkom ovog stoljeća "uspavane lavove" zamijenili su ravni spomenici.

U sklopu groblja nalazi se i kapela, spomen-kosturnica iz 1952. godine, spomenik žrtvama ustaškog terora, aškenaska kosturnica iz 1962. godine kao i spomen-kosturnica uz nju, česma i ograda. Kao grobljanska cjelina je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2. septembra 2004. godine, navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Do 1953. godine groblje je bilo isključivo sefardsko, ali je tada donesena odluka da se sa groblja na Koševu prenesu i posmrtni ostaci Aškenaza. U centralnom dijelu groblja podignuta je tada spomen-kosturnica u vidu Mojsijevih zavjetnih ploča.

Zanimljivo je da su jevrejski obredi sahrane slični muslimanskim. Naime, i Jevreji svoje umrle kupaju, umotavaju u ćefine i sahranjuju na otkrivenim tabutima okrećući njihove glave prema Jerusalemu. Ali se od drugih izdvajaju i po tome što sahranjuju i svoje oštećene i dotrajale svete knjige i obredne predmete kao i ljude na mjestu koje se naziva "geniza", a koje je smješteno u jugoistočnom dijelu ovog groblja, uz prigodu na kojoj se svirala tradicionalna muzika.

Ovaj narod doživio je i tragičnu sudbinu za vrijeme Drugog svjetskog rata i vladavine Hitlera. O tome svjedoče "kenotafi", prazne grobnice za one Jevreje za čiji se grob ne zna.

Posmrtni ostaci Jevreja nisu mirovali ni za vrijeme Austrougara. Kada se 1901. godine počela graditi pruga do Višegrada, Jevreji su morali ekshumirati posmrtne ostatke svojih umrlih koji su se nalazili uz srednjovjekovni lokalitet i ponovo ukopati na tada suženom groblju. Ipak, nisu svi posmrtni ostaci uspješno ekshumirani, pa tako danas dio trase puta prelazi preko njihovih grobova.

Od 1966. godine, Jevreji svoje mrtve ukopavaju na novootvorenoj parceli na sarajevskom gradskom groblju u Barama.

Iako je jedan od najvažnijih memorijalnih kompleksa u Evropi još uvijek nije uvršten na listu svjetske kulturne baštine. No, moguće je da će se upis Jevrejskog groblja na listu UNESCO-a dogoditi jer je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH usvojila ove godine prijedlog Jevrejske zajednice BiH za upis nacionalnog spomenika "Grobljanska cjelina - Jevrejsko groblje u Sarajevu" kao serijske međudržavne nominacije jevrejskog nasljeđa.

Za vrijeme opsade Sarajeva, Jevrejsko groblje bilo je mjesto prve borbene linije - kontrolirao ga je četnički odred Slavke Aleksića. Tokom agresije groblje je bilo i minirano, ali nije pretrpjelo ozbiljnija oštećenja. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH implementirala je projekte restauracije nadgrobnih spomenika, kao i restauracije ulazne kapije.

Tokom 2010. godine restaurirano je 137 kamenih nadgrobnika od tragova biougroženja kao i prisustva drugih korozionih produkata, zatim sanacija brojnih pukotina i fizičkih oštećenja, antifungicidna i aerobna zaštita kamena, te rekonstrukcija epigrafskih natpisa na nadgrobnicima.

"Početkom jula 2012. godine, uspješno su završeni radovi konstruktivne sanacije, restauracije i konzervacije glavne kapije na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu, za koje je Federalno ministarstvo za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke putem svoje Ambasade u Bosni i Hercegovini, doniralo 54.763 KM", saopćeno je iz Komisije za Radiosarajevo.ba.

Poznati holivudski glumac Robert de Niro je boraveći u Sarajevu za vrijeme Sarajevo Film Festivala odlučio posjetiti ovaj memorijalni kompleks i Zlatište na Trebeviću odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Organizatori su tako željeli slavnom glumcu objasniti kako je izgledala dugogodišnja opsada grada uz pomoć "Karte opkoljenog Sarajeva".