Ambasador Irana u BiH o detaljima sporazuma sa SAD-om: "Ovo je tek prvi korak"

Sjedinjene Američke Države i Iran potpisali su ovog mjeseca privremeni "Islamabadski memorandum" o okončanju sukoba. Ovaj dokument nalaže trenutni prekid rata, otvaranje Hormuškog moreuza i ukidanje američkih sankcija. Tim povodom, intervju za portal Radiosarajevo.ba dao je dr. Abuzar Ebrahimi Torkaman, ambasador Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini. 

"Najvažnije načelo u ovom sporazumu je kraj rata i nepoduzimanje novih vojnih operacija protiv Irana na svim frontovima, uključujući Libanon, te poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Irana, kao i nemiješanje u unutarnje stvari naše zemlje. Istodobno, jasno su navedena i druga pitanja, uključujući ekonomska. Oslobađanje zamrznute ili ograničene iranske imovine, sanacija štete, kao i ukidanje ograničenja vezanih uz prodaju iranske nafte, naftnih i petrohemijskih derivata važna su pitanja s ekonomskog aspekta. Još jedna važna tačka je pitanje sankcija, što je bila jedna od stalnih tema na dnevnom redu iranskog pregovaračkog tima", govori ambasador na početku našeg razgovora.

Prema ovom memorandumu o razumijevanju, američka strana je dužna ukinuti sve sankcije, uključujući sekundarne i primarne sankcije, sankcije Vijeća sigurnosti i relevantne rezolucije Odbora guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju, dodatno ističe dr. Torkaman, pa nastavlja:

"Ovo je isključivo jedan korak"

"Ovo nisu ustupci za Iran, već isključivo dio prekršenih prava Islamske Republike Iran koja američka strana vraća. Stoga, uvijek imajmo ovo na umu; kada govorimo o blokiranoj ili ograničenoj iranskoj imovini, ne govorimo o ustupcima. Ta imovina pripada iranskom narodu. Ili, u slučaju pitanja vezanih uz ukidanje američke pomorske blokade, ovo je bila nezakonita radnja koju su nametnule SAD. Također, traženje odštete jedan je od legitimnih zahtjeva iranskog naroda, jer je ovaj rat bio nezakonit rat i tokom rata počinjeni su brojni ratni zločini. I ovaj memorandum o razumijevanju također se time bavi."

U svakom slučaju, ta su pitanja razmatrana na sastanku u Švajcarskoj, 21. juna 2026. godine, a uz neumorno posredovanje Pakistana i Katara postignut je veliki napredak u okončanju rata u Libanonu, stava je šef iranske diplomatije u našoj zemlji. Embargo na izvoz nafte i petrohemikalija također je suspendiran, ukinuta je pomorska blokada i na snagu je stupio veliki plan za obnovu i privredni razvoj Irana.

"Ovo je isključivo jedan korak; korak prema smanjenju napetosti i okončanju rata koji je nanio štetu našoj regiji, prouzročio veliku štetu iranskom narodu i također donio teške gubitke i poraz pokretačima ove agresije. SAD i dalje snosi odgovornost za provedbu ovog sporazuma. S velikim žaljenjem treba priznati da je dubina sumnje Iranaca prema Americi zbog brojnih zala američkih vlasti protiv iranskog naroda, koja su započela 1953. godine pa čak i prije toga, a nastavljena do danas, stvorila tako duboko nepovjerenje između iranskog naroda i američkih vlasti da pred Amerikom stoji dug put kako bi stekla povjerenje Iranaca.

Moć i odvraćanje

Američke vlasti nikada nisu pokazale iskrenost u svom ponašanju prema iranskoj naciji. Iako je Iran imao razloga za tu sumnju, u diplomatski proces je ušao u dobroj vjeri i potpisao memorandum o razumijevanju za okončanje nametnutog rata. Iranci znaju da zloba neprijatelja ne prestaje potpisivanjem memoranduma o razumijevanju i poduzet će svaki korak s budnošću i imajući na umu iskustva iz proteklih pet desetljeća, posebno događaje iz posljednje godine i pol. Istovremeno, niko ni pod kojim okolnostima ne može preći preko velikog zločina koji su počinili protiv iranskog naroda niti ga zaboraviti ili oprostiti. Stoga će Islamska Republika Iran svakako upotrijebiti sva sredstva kako bi dokumentirala zločine i kako bi rasvijetlila gnusne zločine počinjene protiv iranskog naroda", govori nam iranski ambasador.

On je stava kako su "najvažnija garancija i najučinkovitija garancija za provedbu bilo kakve obaveze su, zapravo, iranske poluge, poput iranske moći odvraćanja, koja je najbolje prepoznata tokom ovog razdoblja i koja će se na najbolji način koristiti i u budućnosti kako bi se osigurala provedba obaveza druge strane".

"Herojski i žestoki otpor te dostojanstvo i ponos velike iranske nacije i sposobnost oružanih snaga Irana u dva rata, 12-dnevnom u junu 2025. i 40-dnevnom 2026. godine su, više od svega, faktori iranske moći i odvraćanja. Islamska Republika Iran oslanja se samo na sebe za svoje odvraćanje, a pregovori se također oslanjaju na tu moć. No, što se tiče ovog sporazuma, trenutno je odgovornost za potpunu i pravilnu provedbu odredbi ovog sporazuma, posebno u području okončanja rata na svim frontovima, na Sjedinjenim Američkim Državama. U svakom slučaju, svako može prepoznati da cionistički režim ni na koji način ne želi mir i spokoj u našoj regiji.

Obaveza za obavezu

Praktična povijest cionističkog režima pokazuje da će se suprotstaviti svakom znaku i svakom razvoju događaja koji bi mogao donijeti malo mira, stabilnosti i spokoja u našu regiju. To je mnogo puta pokazao. Nemamo povjerenja u cionistički režim; baš kao što ne vjerujemo ni Sjedinjenim Američkim Državama. Dokazana je činjenica da Amerika i cionistički režim nikada nisu bili iskreni u provedbi svojih obaveza. Istovremeno, imamo vlastite alate", otvoreno poručuje dr. Torkaman.

Temelj ovog dogovora, pojasnio je, jeste "'obaveza za obavezu', a Islamska Republika Iran, dok prati provedbu obaveza druge strane, upotrijebit će sve svoje poluge kako bi osigurala provedbu tih obaveza": "Stoga, Amerika ima obavezu, dužnost i odgovornost za ispunjavanje obaveza na koje se obavezala ovim memorandumom o razumijevanju. U pravilu, i odgovornost za svako kršenje obaveza od strane drugih aktera i drugih američkih saveznika u regiji također će snositi američka strana. Neispunjavanje ovih obaveza će, u pravilu, rezultirati recipročnim potezom Irana. Obaveze su recipročne i uzajamne. Svakako, niko ne može očekivati ​​da će Islamska Republika Iran ispuniti svoje obaveze, a druga strana odbiti ispuniti vlastite obaveze. Također, konačni sporazum bit će, u određenom vremenskom razdoblju, vezan obavezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a. Odmah ćete pomisliti da imamo vrlo neugodno iskustvo kršenja rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a iz Poglavlja VII. To je istina. Svakako ćemo učiti iz prošlih iskustava. To što će ovaj sporazum biti vezan rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a poslužit će njegovoj pravnoj snazi i pravnom statusu."

Sporazum je osmišljen u dvije faze. Prva faza bila je potpisivanje memoranduma o razumijevanju između Irana i SAD-a, a zatim započinje druga faza pregovora kako bi se postigao konačni sporazum.

"Iran nije htio rat"

"Nuklearno pitanje, zajedno s pitanjem ukidanja sankcija, dva su pitanja koja se, prema memorandumu o razumijevanju, trebaju raspraviti u roku od šezdeset dana (koji se može produžiti ako se strane slože) dok se ne postigne konačni sporazum", odgovara ambasador Irana na naše pitanje. 

Razgovor zaključuje sljedećom porukom:

"Islamska Republika Iran nikada nije željela rat niti njegov nastavak, a ovaj rat je također nametnut Iranu. Istovremeno, Islamska Republika Iran pokazala je da ima dovoljno moći i odvraćanja te koristi sve svoje poluge za legitimnu odbranu od agresije. Stoga, Iran, uz očuvanje svog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti, kao i ranije želi spokoj, mir, prosperitet i napredak u regiji Bliskog istoka te kraj vojne agresije, zločina i genocida u ovoj regiji. Čini se da nijedna zemlja osim cionističkog režima ne želi nestabilnost i sukob u svojoj okolnoj regiji. U svakom slučaju, Iran je spreman uspostaviti bilo kakav mehanizam temeljen na povjerenju i međusobnom razumijevanju sa svojim susjedima te podržava svaku inicijativu za jačanje i osiguranje kolektivne sigurnosti u regiji bez prisutnosti i intervencije stranih sila."