Prof. dr. Šaćir Filandra o Rusmiru Mahmutćehajiću: Otišao je čovjek koji je mislio Bosnu

Preseljenje Rusmira Mahmutćehajića na bolji i pravedniji svijet, kojeg je on duboko razumijevao i u kojeg je vjerovao, ostavlja duboku prazninu u bosanskohercegovačkoj intelektualnoj, društvenoj i političkoj zajednici.

Piše: Prof. dr. Šaćir Filandra, za Radiosarajevo.ba

Razmjere njegovog doprinosa uspravljanju, priznanju i odbrani našoj državi i njenom narodu predmet su budućih političkih i znanstvenih valoriziranja. No, svaki sud o njegovom životu i dijelu zasnivat će se na činjenici da je iznimno bio posvećen Bosni i njenoj duhovnosti, da je u svim kritičnim savremenim momentima njene opstojnosti bio osoba koja je odlučujuće oblikovala i determinirala bosanski politički i državni stav.

Bosanska politička paradigma

On je bio autor bosanske političke paradigme u godinama njenog uobličavanja, to pouzdano znam, te najčvršći zagovaratelj bosanskog tradicijskog jedinstva u različitostima. Bosansku tradicijsku duhovnu pluralnost snažno je branio i zagovarao te nikada na razine partikularnosti nacionalizama nije padao. Nikada se nije kolebao niti sa cjelovitošću zemlje kalkulirao, a mnogi jesu, ni onda kada je stvarao front odbrane zemlje kroz Patriotsku ligu, ni na Bošnjačkom saboru 1993. kada je odlučno bio protiv njene podjele, ni onda kada je organizirao namjensku vojnu industriju tokom agresije na državu. 

Kao njegov zemljak, dugogodišnji prijatelj i suradnik na čije intelektualno oblikovanje je odlučno u mladosti utjecao, s javnošću ću podijeliti razgovor s naše posljednje kafe.

Prije mjeseca Ramazana Mahmutćehajiću sam na poklon odnio moju upravu izašlu knjigu Moj zavičaj u svjetskoj povijesti. Knjiga o političkim biografijama istaknutih ljudi iz Stoca i njihovom doprinosu Povijesti i Svijetu završava se Mahmutćehajićevim dugim i iskrenim intervjuom. Još sam se tada nadao, i na to ga nagovarao, da pomenuti intervju bude osnova za njegovu autobiografiju.

Svaki, pa i ovaj razgovor počinjao je i završavao Stocem. Svoj rodni grad i njegov geopolitički karajolik razumijevao je u širim civilizacijskim i svjetskim tokovima. U tom smislu akcentirao mi je svoj najnoviji rad na projektu istraživanja antimuslimanskih sadržaja u književnom djelu Miguela Servantesa.

Razumijevanje Stoca situirao je u šire okvire muslimanske prisutnosti na Mediteranu, na ideološko pretvaranje muslimana u evropske Druge te na njihovu tragičnu prognaničku sudbinu sa mnogih od tih prostora. Osobno me je ohrabrio da se posvetim istraživanju političke biografije književnika Meše Selimovića, s kojim je prijateljovao i čije ga je progonstvo iz Sarajeva cijelo vrijeme duboko uznemiravalo.

I naši višedecenijski prethodni razgovori uvijek su počinjali razmjenom informacija o tome šta se trenutno radi te osmišljvanjem projekata koji bi se za boljitak države i naroda trebali raditi. Svakome svom sugovorniku bio je inspirativan i poticajan. Bio je čovjek vizije.

[related]https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/senadin-lavic-bosanska-nacija-ce-zivjeti-usprkos-antibosanskim-projektima/632511[/related]  

Most između krajnosti

Niko kao on čitav život nije dublje bio zaronjen u bosanskomuslimanske i bosanske duhovne i političke tokove posljednjih pet decenija, i niko od naših intelektualaca, a poznavao sam sve najznačajnije iz suvremenosti, nije imao moć integriranja naših rasutosti u prepoznatljivu cjelinu.

U formativnim godinama obnove bosanske subjektivnosti i državnosti Mahmutćehajić je bio most između krajnosti ideološki raspolućene bošnjačke inteligencije. Samo je on imao sposobnosti i pretpostavke da objedinjava, i na kraju kordinira, a što je i činio, bošnjačku tehničku i poduzetničku inteligenciju, budući je bio doktor elektrotehničkih znanosti, bošnjačku književnu i kulturnu inteligenciju, kao već afirmirani književnik, bošnjačku vjersku inteligenciju, kao posvećenik islamu i istinski vjernik te bošnjačku političku, nacionalu inteligenciju, budući je bio politički i nacionalno osvješćen, kada to mnogi drugi nisu bili.