Impresivno: Zavirite u Ismetovu i Sadijinu oazu zelenila i cvijeća

Ismet i Sadija Palaškić iz Sanskog Mosta ponosni su vlasnici oaze prepune zelenila i cvijeća, koja se smjestila u Šabića sokaku, maloj gradskoj ulici skrivenoj od pogleda prolaznika.

Svakog posjetioca ovaj mali kutak impresionira, a Palaškići kažu kako u uređivanju i kultivisanju svog vrta pronalaze unutrašnji mir i zadovoljstvo življenja. Ispunili su ga patuljastim crnogoričnim kulturama, koje su oblikovane u različite geometrijske forme, a zelena trava uvijek je pedantno pokošena i uređena, pišu Nezavisne novine. 

Ismet kaže kako je ljubav prema hortikulturi naslijedio od svojih roditelja, koji su voljeli uređivati vrt, a on je samo nastavio toam gdje su oni stali. Kaže kako je posebno zaljubljen u šimšir, da ga obožava ukrašavati i praviti od njega raznovrsne oblike.

Ovaj vrt je nastajao pune četiri decenije, otkako su Palaškići kupili zemlju i na ovom mjestu izgradili porodičnu kuću. Trava je uvijek uredno pokošena i svedena na istu mjeru, a Palaškić voli reći kako ga mnogi često pitaju kako uspijeva njegovati savršeni travnati tepih.

"U tri navrata dobijao sam prvu nagradu za najljepše uređen vrt na takmičenjima koja su organizovana u Sanskom Mostu. Skroman sam čovjek i ne želim da se namećem, a sva tri puta prijavljivale su me komšije", dodaje on.

Kaže kako šimšir uvijek uređuje običnim makazama te ističe kako ovaj posao zahtijeva puno truda i pažnje.

Osim živice i šimšira, u vrtu ovog bračnog para raste raznovrsno cvijeće, čempresi, vinova loza, kaktusi, a tu su i drvo drenjka, divlja jabuka, grmovi ribizle i dalmatinska smokva.

"Ništa od ovoga ne bi bilo da nije supruge, koja je idejni kreator svega ovoga. Ona nadgleda moj rad, malo kritikuje i čini uvijek da stvari ljepše izgledaju", ističe Palaškić.

Sem što vole da uređuju i održavaju prekrasni vrt, supružnici sakupljaju stare stvari koje su nekada u prošlosti koristili naši preci, a posjeduju i respektabilnu kolekciju.

Građani Sanskog Mosta su oduvijek bili na glasu kao ljudi koji vole da imaju uredna dvorišta i prostore u kojima žive. U poslijeratnom periodu ova tradicija kao da se malo izgubila, ali postoje vrijedni i radišni ljudi, poput ovog bračnog para, koji ne dozvoljava da se lijepa tradicija naprosto ugasi.