Humani primjeri nehumanog rata: Priča o prijateljstvu Alije i Vlade

Neobični ratni drugovi, sreli su se 22. oktobra 1994. na frontu kod Kupresa.

Alija Ćosić, predratni trgovac i ronilac iz Jajca, proleter nemirnog duha, imao je 34 godine i bio je komadant bataljona u Armiji BiH. Nosilac je “Zlatnog ljiljana” a u toku proteklog rata, izgubio je dva brata.

Vlado Gajičić, pet godina stariji monter iz Podršnice kod Mrkonjić Grada, domaćin i otac dvoje male djece, je na drugoj strani fronta bio borac Vojske RS.

Vlado je bio teško ranjen. Eksplozija granate, bol u očima, glava oblivena krvlju. Tri sata je lelujao između života i smrti, isčekivao je da li će iskrvariti, biti zarobljen, ubijen...

"Mogao je naići neki krvnik, da me muči, masakrira. Ali imao sam sreću. Alija mi je pružio ruku, pomogao mi je da siđem do raskršća, pozvao sanitet, pobrinuo se da budem smješten u bolnicu",  kaže Vlado.

Kako i sam Alija kaže, sudbina je bila da se on i Vlado sretnu. Vlado je već bio izgubio jedno oko kada su mu Alija i nekolicina njegovih saboraca ukazali prvu pomoć, pozvali sanitetsko vozilo i otpremili ga u bolnicu u Zenicu. Nakon toga Vlado je izgubio i drugo oko.

“To što se tada desilo ja sam smatrao moralnom obavezom. Kamo sreće da je više ljudi tako postupalo. No, međutim većina se nije slagala sa tom mojom odlukom. Neki ljudi su mi se kasnije javljali i govorili “sjećaš se da smo ti govorili da ga ne puštaš”, nastavlja Alija ovu priču.

Ono što mu je posebno drago jeste da Vlado nakon toliko godina nije zaboravio dobro djelo nekoga ko mu je pomogao.

“Moja sudbina je bila da sam ja bio u Armiji Bosne i Hercegovine i prošao sam puno ratišta na prostoru BiH. Kupres je ostavio najveći utisak i urezao se duboko u sjećanje, jer sam tamo susreo ratnog druga, koji je nastradao na bojnom polju. I što se uvijek vraćam na taj dio, vraćam se jer taj čovjek nije zaboravio dobro djelo nekoga ko mu je pomogao iako svih ovih proteklih godina od rata, ljudi grade netrepeljivost i nacionalne sukobe. Međutim, nama koji smo bili sudionici tih ratnih dešavanja je  dodijalo sjećati se toga i pričati o tome”, kaže Alija.

Nakon rata, Alija je odlučio da sve loše zaboravi. Sa suprugom živi u Jajcu, bavi se uzgojem rotvajlera, putuje, druži se sa ljudima svih vjera i nacija.

Emotivan susret dva ratna druga dogodio se na svadbi Vladinog sina. Pred 400 ljudi Vlado je ispričao ovu dirljivu priču.

“Moja sreća u toj nesreći je bila ta što se u isto vrijeme na istom mjestu našao jedan veliki čovjek, jedan veliki gospodin”, rekao je Vlado na svadbi.

Vlado Gajičić živi u Banjaluci, sa suprugom Dušankom i dvoje djece.