Hartmann: Beograd je bio na vrhu zločinačkog projekata

Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji radi na predmetima koji su preostali od Haškog tribunala, 30. juna će izreći prvostepenu presudu bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, optuženim za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Piše: Faruk Vele

Presudu čije je izricanje zakazano za 15 sati donijet će sudije Burton Hall, Joseph E. Chiondo Masanche i Seon Ki Park.

Radi se obnovljenom sudskom postupku koji se protiv njih vodio za organiziranje najozloglašenijih borbenih jedinica koje su se borile u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Najvažnije suđenje

Florence Hartmann, francuska novinarka i književnica, bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kaže za Radiosarajevo.ba da je suđenje Stanišiću i Simatoviću trebalo biti jedno od najvažnijih suđenje pred MKSJ.

"Posebno što suđenje protiv Slobodana Miloševića nije dovedeno do kraja. Stanišić i Simatović su vodili MUP-ovu liniju, zapravo dvolinijsku paralelnu strukturu (MUP-ovu i vojnu) koju je Beograd uspostavio uoči rata da izvodi van Srbije svoj anschluss (njem.: priključenje, pripojenje, asocijacija za nacističko pripajanje Austrije Njemačkoj 1938. godine, op.a.), to jeste i u Hrvatskoj i u Bosni", kaže za Radiosarajevo.ba Hartmann.

Jovica Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije, i Franko Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), terete se da su od aprila 1991. do decembra 1995. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bilo uklanjanje većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske.

Tužilaštvo tvrdi da je njihov cilj bio nasilno i trajno uklanjanje većinskog nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH te da su u tu svrhu kontrolirali i koristili razne jedinice – "Knindže" ("Nindže" iz Knina), zloglasne "Škorpione", Arkanove "Tigrove" (zvanično poznati kao Srpska dobrovoljačka garda), "Crvene beretke" – JSO, piše Detektor.ba.

"To suđenje je trebalo ukazivati kako je Beograd na vrhu cijelog projekata realizacije ciljeva iz Načertanija, odnosno izvođenja strategije da se postignu ti ciljevi.

Pošto je Tužilaštvo Tribunala odustalo da pred Sudom utvrđuje vojnu liniju (VRS-VJ/Beograd) - što mi nikad neće biti shvatljivo - ovo suđenje koje se bavi MUP-om linijom je bilo time još važnije. Međutim, kako je postavljena optužnica, vidi se da taj zadatak nije prihvaćen od onih kome je bilo dužnost. Sama optužnica sugeriše neke labave veze između Stanišića i Simatovića sa Radovanom Karadžićem i MUP RS, a ne čvrste hijerarijske veze, odnosno da su političke i policijske strukture RS kontrolisane iz Beograda upravo preko Stanišića i DB-a", objašnajva Hartmann za Radiosarajevo.ba.

Nadalje, kaže da, naravno, ne zna šta će sudije Mehanizma odlučiti, ali da najveća odgovornost na ishod ovog predmeta jeste na Tužilaštvu.

Milošević kao capo di tutti

"Primjer je sabotaža o kojoj sam govorila davno u moj knjizi "Mir i Kazna" misleći već o ovom predmetu, a ne samo o njemu. Izvođeni su krunski sudski, ali i historijski dokazi među kojima su brojni već bili korišteni u predmetu protiv Miloševića. Milošević je prema dokazima bio "il capo di tutti", a Stanišić i Simatović su bili njegovi direktni operativci. Umjesto da nakon više od četvrt vijeka, a na bazi svih do sada skupljenih dokaza, dobijemo jednu kristalno jasnu sliku događaja urezanu u presudama MKSJ-MICT, dobićemo u srijedu, nažalost, nešto maglovito, bezlično…", ocijenila je Hartmann.

Prema njezinim riječima, presuda Stanišiću i Simatoviću nije samo pitanje lične odgovornosti dvije osobe nego je ona bitna za razumijevanje zločinačkog projekta i strukture na koju se oslanjao.

"Sud je dužan više nego ikad da svim žrtvama i društvima koji su doživjeli rat u bivšoj Jugoslaviji bez dalje prepreke i odlaganja odobri pristup arhivama predmeta kako bi povjesničari i analitičari mogli da se bave obimnom dokumentacijom koju je Haški tribunal uspio skupiti - i to je njegov najveći uspjeh - te početi slagati kocke, ono od čega je Tribunal odustao. Meni kao autorici knjige "Milošević - dijagonala laufera", koja je napisana još 1999. godine, u srijedu će biti vrlo tužan dan jer sud će tvrditi da znamo manje nego što se već moglo znati i dokazati 1999. godine!!! ", zaključila je Hartmann.

Odgovornost Srbije

Podsjetimo, postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem će sudije MMKS-a utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Apelaciono vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naredilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici.

Apelaciono vijeće Haškog tribunala odlučilo je da, prvi put u historiji ovog suda, u potpunosti obnovi jedno suđenje.

U aprilu ove godine održane su završne riječi kojima je Haško tužilaštvo zatražilo doživotne kazne zatvora, dok su Odbrane zatražile oslobađajuću presudu.

Ranije je predsjednik MMKS-a Carmel Agius najavio da će presuda na obnovljenom suđenju u predmetu protiv Stanišića i Simatovića biti donesena do kraja juna.

Postupak protiv Stanišića i Simatovića, uključujući prvo i ponovljeno suđenje, traje već 18 godina.

To je najduži postupak u historiji suda u Hagu, budući da su Stanišić i Simatović optuženi i uhapšeni u proljeće 2003. godine.

Proces neće biti okončan ni kada 30. juna bude izrečena presuda, zato što i optužba i odbrana imaju pravo žalbe.