Damir ef. Peštalić: 'Majke Srebrenice svaki dan traže kosti svoje djece'

Uoči obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici razgovarali smo s Damir efendijom Peštalićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.

Ef. Peštalić u ovaj grad došao je 2003. godine i od tada ostaje jedan od ključnih ljudi u duhovnoj, društvenoj i ljudskoj obnovi Srebrenice. Njegov dolazak u porušeni grad bio je svjestan izbor. Zajedno sa suprugom, koja također nije rođena u Srebrenici, odlučio je da život posveti radu s povratnicima i da vlastitim primjerom pokaže da život nakon genocida – iako izuzetno težak – ipak može postojati.

Za portal Radiosarajevo.ba govorio je o prvim danima nakon povratka i o odluci da život nastavi upravo u Srebrenici.

"Mi smo došli svjesno, kao porodica. Pitao sam svoju suprugu želi li doći – pristala je. Htjeli smo od početka da to bude ozbiljno. Da svojim primjerom pokažemo da je moguće živjeti u Srebrenici i poslije genocida.

Naravno, nije bilo lako. To su ogromna odricanja. Ali smo željeli pokazati da je moguće. Koliko god bilo teško, koliko god bilo bolno za majke koje su ostale bez djece, koje su izgubile najmilije, htjeli smo reći – moguće je živjeti i ovdje. I hvala Bogu, danas možemo pričati o životu u Srebrenici nakon genocida. To nam je i obaveza – da nastavimo borbu", kazao je Peštalić.

Otvoreno je ispričao o emocijama koje su ga pratile u tim prvim danima i o stanju koje ih je zateklo.

"Taj prvi dolazak bio je jako emotivan i težak. Sjećam se da sam sve analizirao. Počinjali smo ispod nule. Sve džamije su bile porušene. Manje su bile zarasle u šumu. Putevi, infrastruktura – sve je bilo uništeno. Morali smo prvo da očistimo, pa da tek onda počnemo izgrađivati. Islamska zajednica je odmah imala jasan stav – da ostanemo.

I to je bio naš princip. I svi imami koji su dolazili nakon mene, dolazili su sa tim stavom: 'Mi ćemo ovdje živjeti'. Danas, hvala Bogu, imamo skoro sve džamije obnovljene. Od 23, ostale su još dvije da se obnove. Aktivirali smo rad svih džemata. Nas deset ukupno radi u Srebrenici. To je ogroman pomak", ispričao je Peštalić.

Govoreći o današnjim prioritetima i radu u zajednici, naglasio je važnost edukacije djece.

"Danas se više bavimo onim što Islamska zajednica suštinski i jeste – to su djeca. Naše srebreničke generacije, rođene poslije genocida. Imamo mektebe, radimo s djecom, obrazujemo ih. I to je najvažnije. To je naša budućnost. Naravno, želimo da sve bude još bolje. Da Islamska zajednica u Srebrenici bude primjer svima – primjer života nakon genocida, primjer upornosti, rada i snage", podvukao je naš sagovornik.

Iako je prošlo trideset godina od genocida, ef. Peštalić ukazao je na ono što se, nažalost, nije promijenilo.

"Nedavno sam bio na promociji jedne monografije. I palo mi je na pamet – možda da napravim i ja monografiju svojih izjava i intervjua od 2003. do danas. Jer su isti odgovori. To boli.

Shvatio sam da se suštinski stvari nisu promijenile. Nismo shvatili da Srebrenicu moramo tretirati kao prioritet. Kao crvenu liniju. Nismo napravili ozbiljan plan. Ne može Srebrenica napredovati ako je pod administracijom koja želi da je ugasi, i ako s druge strane Federacija nema dovoljno interesa da joj pomogne.

Mi smo sve ove godine živjeli zahvaljujući ljubavi povratnika, snazi preživjelih i generacijama koje su ostale. Ali to nije sistem. Sad nam trebaju planovi, strategije, kako da ovaj život koji smo izborili – sačuvamo. I kako da ga učinimo održivim", naveo je Peštalić.

Kada bi imao priliku obratiti se cijelom svijetu 11. jula, ef. Peštalić bi poručio:

"Mi, žrtve genocida živimo 11. juli cijelu godinu. Svaki dan. Naše majke svaki dan traže kosti svoje djece. Kada ih pronađu – ukopavaju ih, pa ponovo, pa opet. Po 10, 15, 30 puta.

Cijeli svijet se 11. jula fokusira na Srebrenicu – i to je dobro. Ali nekad osjetim da ljudi koriste taj dan samo za ličnu promociju. To nije smisao. Srebrenica je cijelogodišnja tema. Taj dan je plod borbe majki, presuda u Hagu, rezolucija. Ako bih imao priliku da govorim – rekao bih sve ovo. Mislim da ne koristimo dovoljno pažnju svijeta. Imamo prijatelje, ali ne poentiramo. Treba sjesti za sto, razgovarati, napraviti održiv model za Srebrenicu. I to mora biti tema koja ne razdvaja, nego ujedinjuje".

Na kraju razgovora otkrio nam je da snagu za ustrajnost iz godine u godinu pronalazi u vjeri, nadi i nepokolebljivoj borbi majki.

"Uvijek dragi Bog da neku snagu. Ovdje živimo bez mnogo toga, ali nikada bez nade. A kada imate nadu – onda imate sve. Naša najveća snaga su majke. One koje nemaju ništa, a sve daju. One su inspiracija. Kad vidite koliko energije imaju, koliko se bore, a nemaju nikakvu korist – to vas tjera da ne odustanete. One su naša svjetlost i snaga", zaključio je Damir ef. Peštalić za portal Radiosarajevo.ba.