Glavna atrakcija: Najstariji aligator na svijetu Mujo

Anadolija
Beogradski Zoološki vrt osnovan je 12. jula 1936. godine, a njegov osnivač je bio tadašnji gradonačelnik Beograda Vladimir Vlada Ilić.

 

On je bio poznati industrijalac, koji je divlje životinje sa svog imanja u današnjem naselju Palilula preneo u zoološki vrt na Kalemegdanu.

„Prvo se prostirao na tri i po hektara, ali zbog ekspanzije i broja životinja koje su stizale tih godina, vrlo brzo je proširen na sedam, pa je čak otišao i na 14 hektara, na dijelu prostora današnjeg Donjeg grada na Kalemegdanu. Nakon Drugog svjetskog rata vraćen je na sadašnjih sedam hektara“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency direktor Zoološkog vrta u Beogradu Srboljub Aleksić.

Prije osamdeset godina, vrt su naseljavale divlje životinje koje se i danas mogu vidjeti, među kojima su bili nilski konji, lavovi, tigrovi i nešto kasnije čak i slon. Bez obzira na to što su stanovnici tadašnjeg i današnjeg vrta mahom bile iste vrste životinja, kako je ispričao Aleksić, razlika među njima je velika, jer vrtovi su danas postali druga vrsta institucija.

„Tih prvih godina, Zoološki vrt je bio zaista pravi hit u Beogradu, širio se, pristizale su nove životinje, ali je onda, nažalost, tokom bombardovanja Beograda 1941. godine dosta uništeno i od samog Zoološkog vrta, a i jedan broj životinja je stradao. Zatim, najviše je stradao u savezničkom bombardovanju, gde je gotovo potpuno uništen vrt, a ostalo je svega nekoliko životinja“, ispričao je Aleksić.

Vrt je sve do sredine osamdesetih godina pokušavao da se oporavi od ratnih stradanja, a tada je na direktorsko mjesto došao Vuk Bojović, čiji je entuzijazam doprinio njegovom razvoju.

„On ga je podigao na nivo jedne moderne institucije, koja je sada, od jednog vrta koji nije bio baš tako ugledan sedamdesetih, došao na lijep glas u Beogradu i predstavlja jednu od poznatijih institucija kod nas“, naveo je Aleksić.

Zoološki vrt u Beogradu ima istoriju koja je puna uspona i padova, raznih zanimljivosti, a svedok svemu tome svakako je i najzanimljiviji stanovnik, ali i njegov najstariji stanovnik, američki aligator Mujo.

„Kada bi umio da govori, mogao bi svašta da nam ispriča“, kaže Aleksić za aligatora Muju. U Beograd, na otvaranje zoo vrta, kao već odrasla jedinka, stigao je iz Njemačke i ostao tu punih osamdeset godina.

„Ima preko 80 godina. Nažalost, u svim tim bombardovanjima uništena su dokumenta i ne zna se tačno koliko ima godina, ali prema podacima i bazama podataka koje postoje, trebalo bi da je najstariji američki aligator u zoološkim vrtovima u svetu“, naveo je Alekić.

Osim Muje, za osamdeset godina kroz životinjsko carstvo na Kalemegdanu prošlo je mnogo životinja koje su ostavile upečatljiv trag i na neki način postale zaštitni znak beogradskog Zoo vrta. Jedna od većih zvezda sigurno je čimpanza Sami, koji je čak dva puta bježao iz Zoološkog vrta, a imao je i svoje navijače na beogradskim ulicama.

„Dva puta su ga vraćali, jednom ga je čak Vuk Bojović za ruku poveo i vratio u vrt. Interesantno je da on nije bio rođen kod nas u Zoološkom vrtu, došao je iz inostranstva, ali je vrlo brzo postao ljubimac i svi su ga vrlo brzo zavoleli. Na žalost, nije dugo poživio, kratko je relativno živio za vijek koliko inače žive šimpanze“, ispričao je Aleksić.

Omiljeni su i nilski konj Nidža, puma Klaudija, keruša Gabi koja se svojevremeno sukobila sa jaguarom i, uz noćnog čuvara, nije mu dopustila da izađe iz Zoološkog vrta. Posljednjih godina, beogradski kutak za životinje poznat je po bijelim lavovima, a kako je ispričao Aleksić, vrt u Beogradu je prvi u Evropi koji je dobio bijele lavove, dok je i dalje jedan od rijetkih koji ih reprodukuje uspješno.

„Drže ih sada u određenom broju vrtova, ali ih ne reprodukuju tako uspješno kao mi. Često se dešava da majka, neznano zbog čega, odbaci mladunče, onda ih naši radnici, hranioci odhranjuju ručno. Oni su kao i svaka beba, morate da ih hranite na dva sata tako da ljudi noće ovdje sa njima i onda su oni naravno svi ljubimci“, dodao je Aleksić.

U ovom Zoološkom vrtu radi se na nekoliko ambicioznih projekata, a jedan od njih je i objekat gde će biti smješteni pingvini, koji će u beogradskom vrtu živjeti ponovo nakon više od dvije decenije.

„Pingvini su nešto što bi svi posjetioci voleli da vide kod nas tako da poslušali smo ih i krenuli smo da pravimo jedan objekat za njih. Očekujemo da dobijemo pingvine od naših prijatelja iz Zoološkog vrta u Segedinu i možda još jednu porodicu iz Austrije“, navodi Aleksić.

Prije nekoliko godina započela je izgradnja prostora za velike ptice: „Tu će biti smještene sve veće ptice, lešinari, orlovi i tako te neke veće vrste, što će nam otvoriti druge prostore da dovedemo neke nove vrste, od kojih očekujemo da nam stignu ovog ljeta ljenjivci i mravojedi. Čekamo ih, lenjivce po prvi put u našem vrtu, a mravojede poslije dugo godina.“

Prema riječima Aleksića, beogradski vrt ima odličnu saradnju sa svim vrtovima u regionu, što je donekle i posljedica komplikovanih transporta i procedura, pa je stoga najlakše sarađivati sa onima koji su geografski najbliže.

„Imamo odličnu saradnju sa Zoo vrtom u Skoplju. Sa Zagrebom baš sada smo u proceduri razmene rijetkih ptica. Mi ćemo njima dati neke ženke, oni nama mužjaka. Saradnja je odlična sa Mađarskom, Sarajevom, sa svim vrtovima sarađujemo. Naša vrata su uvijek za sve njih otvorena, a i njihova za nas, to je jedno nepisano pravilo“, kaže Aleksić.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak