Galerija u Orašju čuva ostatke mamuta i hrastovog drveta starog 5.000 godina

Ime je dobila po ostacima hrasta abonosa koji je prije 5.000 godina pao u rijeku Savu iz koje je Hrvoje prije petnaest godina sa dubine od 9 metara izvukao čamac napravljen upravo od komada abonosa, a koji je danas izložen u njegovoj galeriji.

Iz rijeke Save i drugih močvarnih područja Hrvoje vadi trupce stare 1.000 do 5.000 godina, a usput je pronašao i kosti i zube mamuta koje je izložio u svojoj galeriji i kojima želi pokazati posjetiocima da su oni nekada živjeli na tlu Bosne i Hercegovine, ispričala je za Radiosarajevo.ba Hrvojeva supruga Liliana Mariana Benković.

Pored ostataka mamuta, Hrvoje je pronašao i ostatke nosoroga i bivola, kao i primitivna oruđa iz bakrenog doba. Međutim, primarno potražuje abonos.

"U doba kada je raslo drvo hrasta, kad su s njega padali listovi i žirovi u tlo novonastalih postglacijalnih močvara kojima su tutnjala krda mamuta, čovjekov život i njegova kultura bili su duboko prožeti strahopoštovanjem prema velikom i nedokučivom dijelu prirode", navode iz galerije Abonos.

Hrastova šuma od pradavnih vremena raste na području rijeke Save i u godovima tog drveta upisana je historija naše planete. Starost drveta Hrvoje raspoznaje po boji i tvrdoći, ispričala nam je Marijana, a boja se mijenjala pod utjecajem minerala u vodi hiljadama godina.

Kada je otkrio prve ostatke abonosa o njima nije znao ništa, ali se educirao, a njegovo otkriće potvrdila je analiza drveta koja je rađena u institutu Ruđer Bošković.

Od abonosa kojeg je morao pažljivo sušiti i obrađivati kako bi zadržao izvorni oblik, Benković proizvodi i unikatni namještaj i suvenire koji se mogu kupiti u njegovoj galeriji. Dva identična komada kod njega nije moguće kupiti.

Galeriju najviše posjećuju grupe učenika za koje Hrvoje često pravi programe i upućuje ih u sadržaj galerije, ali ih upoznaje i sa dalekom historijom ovog područja, ispričala nam je Marijana.

U galeriju u Orašju turisti najčešće svraćaju organizirano, a tada i njih Hrvoje upoznaje sa onim što radi.

Iako je tražio pomoć nadležnih vlasti, do sada im uglavnom niko ne pomaže. Neprestano rade na traženju novih stvari i najviše rade privatno.

Benković se nada da će jednog dana otvoriti i Muzej hrasta lužnjaka. Zahvaljujući nalazima abonosa Orašje može postati jedno od značajnijih dendrohronoloških centara jer su nalazišta ovog drveta jako rijetka i u svijetu, a u močvarnim predjelima rijeke Save još je njegovih ostataka.

Ostaci abonosa mogu pomoći i u proučavanju klimatske prošlosti planete Zemlje za koju su najviše bili zainteresirani stručnjaci sa Univerziteta u Cornwellu sa kojima Benković sarađuje više godina šaljući im uzorke koje pronalazi. Naučnici sa tog Univerziteta su i boravili u Orašju upoznajući se sa Hrvojevim nalazima.