Ekskluzivno | Dr. Emir Demir: Novi dokumenti ojačavaju pretpostavke da je Zmaj od Bosne otrovan!

Jedno od pitanja koje je decenijama privlačilo pažnju i interes mnogih istraživača, među kojima su bili i ugledni povjesničari poput Hamdije Kreševljakovića, bilo je pitanje sudbine i mjesta na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević.

Piše: Mr. Alen Zečević, za Radiosarajevo.ba

Ova karizmatična politička figura, vođa pokreta za političku autonomiju Bosne pod osmanskom vlašću s početka 19. stoljeća, u naučnom životu i historiografijama balkanskih država, osobito Bosne i Hercegovine, otvorila je diskurs i široku raspravu o dometima i značaju njegovog političkog rada. Preminuo je, prema nama dostupnim i relevantnim povijesnim izvorima, 1834. godine u Istanbulu, gdje je i sahranjen, ali je do danas ostalo neodgovoreno pitanje – koja je tačna lokacija njegovog mezara i kako on zapravo izgleda?

Odgovor na ovo pitanje došao je 26. augusta 2025. godine, kada je u jutarnjim satima tog dana, na Ejupsultan mezarju u Istanbulu, njegov mezar pronašao i tarih pročitao dr. Emir Demir, koji u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba otkriva detalje dugotrajnog rada koji je rezultirao potvrdom lokacije Gradaščevićevog mezara u Istanbulu. Njegovo istraživanje, zasnovano na metodološkoj preciznosti, baca novo svjetlo na posljednje dane života vođe bosanskog ustanka iz 19. stoljeća.

Bojali su ga se

Kao vrsni poznavalac osmanskih rukopisa i interpretator istih, dr. Demir, godinama prisutan u naučnom životu Bosne i Hercegovine s nekoliko izuzetno vrijednih djela, naglašava da je ovoj problematici pristupio iz, kako kaže, duboke potrebe za postizanjem historijske pravde.

"Cilj mi nije bio samo locirati mezar, nego i razgraničiti interpretacije koje su se godinama akumulirale oko Husein-kapetanove smrti. Želio sam ponuditi potvrđene, egzaktne i pravno zaštićene podatke, legitimne i dostupne javnosti, koje bi nesumnjivo i argumentirano potvrdile osnovane pretpostavke o predmetu mog istraživanja", govori Demir.

Nakon sloma autonomnog pokreta, Husein-kapetan je, smatra Demir, premda je imao status odmetnika, ipak uživao djelimičnu amnestiju. Ona je, što se osnovano može pretpostaviti, bila i rezultat objektivnih okolnosti i činjenice da je Husein-kapetan još uvijek imao izvjesnu moć i uticaj na političke prilike u Bosni.

"Prema dostupnim osmanskim izvorima, Husein-kapetan je, nakon sloma otpora i sultanske amnestije 1832. godine, prebačen u Istanbul, gdje je živio pod nadzorom, ali bez formalnog zatvora. Njegovi najbliži saradnici su deportovani na različite strane Carstva, od Soluna do Sivasa i Adane. Sultanski dekret o deportaciji u Anadoliju izdat je 3. avgusta 1833. godine. Osnovni motiv je bio da se novi namjesnik Bosne, Davud-paša, dobro prilagodi i postane prihvaćen kod naroda, te da se svaka moguća konekcija sa Husein-kapetanom onemogući", ističe naš sagovornik.

Katil-ferman

Sultanska vlast se pribojavala i obnove pobune, jer je iz kapetanove odvažnosti naslućivala nove probleme.

"Iz jednog nedavno pronađenog dokumenta ekskluzivno navodim činjenicu koja iznova baca svjetlo na okolnosti u kojima je umro Husein-kapetan: 'Pomenuti kapetan je koristio prilike izazivajući ponovo neke vrste smutnje unutar pokrajine, što može dovesti do pobune. Odvažnost na djelovanje zaključena je iz njegovih loših okolnosti. U cilju očuvanja javnog poretka i ojačavanja sultanske pozicije, pomenuti kapetan će iz Istanbula biti otpremljen za Anadoliju.' Ova dokumentovana konstatacija ojačava Kreševljakovićeve pretpostavke da je kapetan otrovan. Preselio je 1834. godine prije izvršenja sultanskog dekreta o otpremanju u Anadoliju, a njegovi posljednji dani obilježeni su političkom izolacijom! Međutim, precizna lokacija njegovog mezara bila je otkrivena 1935. godine, da bi ponovno u zadnjih stotinjak godina bila zaboravljena – sve do sada."

O životu Husein-kapetana Gradaščevića postoji mnogo objavljenih istraživanja. Ovom temom bavili su se već spomenuti Hamdija Kreševljaković, zahvaljujući kojem smo 1935. godine dobili i fotografiju kapetanovog mezara u Istanbulu (objavljena u Narodnoj Uzdanici), te akademik dr. Husnija Kamberović, koji je 2002. godine napisao i objavio političku biografiju Husein-kapetana Gradaščevića.

"Ranija istraživanja bila su fragmentarna, često zasnovana na usmenim predajama i neprovjerenim pretpostavkama. Neki su pokušavali locirati mezar na Eyüpsultanu, dok su drugi tvrdili da je prije smrti deportovan za Anadoliju. Nijedna od tih tvrdnji nije bila potkrijepljena arhivskim dokumentima ili jasnim vizualnim dokazima. Postojali su određeni zapisi kod Kreševljakovića, ali se zbog nemogućnosti dokazivanja njihove vjerodostojnosti čak i u njih počelo otvoreno sumnjati, iako su bili sasvim tačni. U općem smislu, vladalo je uvjerenje da je tačna lokacija smrti i ukopa Husein-kapetana zauvijek izgubljena. Nažalost, pojedini slučajevi su korišteni za dezavuisanje javnosti, što je dodatno motivisalo moju namjeru za ovim istraživanjem", istakao je Demir.

Sa Gradačca, bijele kule...

Istraživanje ove vrste, sa svim izazovima s kojima se suočavao, zahtijevalo je adekvatan pristup i metodološki obrazac koji je podesan za postizanje željenih ishoda. U tom smislu, dr. Demir se koristio kombinovanim istraživačkim metodama.

"U toku istraživanja vršio sam analizu osmanskih dokumenata, s paralelnim prijevodima, zatim digitalnu forenziku fotografija, video priloga i karata, terenski rad u Istanbulu, uključujući pri tome i vizualnu rekonstrukciju samog lokaliteta koji je bio predmetom opservacija, te teološku i sintaksičku hermeneutiku natpisa i epitafa. Također, korištene su arhivske oznake iz Başbakanlık Osmanlı Arşivi, sekundarni izvori iz turske historiografije, te lokalni vodiči i vakufski registri", objašnjava nam.

Iza ovako opsežnog istraživanja stajala je nesvakidašnja posvećenost i odricanje, jer se radi o istraživanju koje nije vršeno pod pokroviteljstvom naučnih institucija u kojima bi, da se u obzir uzimaju postignuća i kompetencije, dr. Demir bio i uposlen. No, odsustvo interesa akademske zajednice i naučnika za sistematskim istraživanjem lokacije Husein-kapetanovog mezara dalo je dr. Demiru dodatni poticaj.

Rezultat je bio pronalazak autentične lokacije i mezara.

"Mezar se nalazi u ulici nasuprot pravca kible, iza ograđenog harema Velike džamije na Eyüpsultanu, diskretno pozicioniran, bez monumentalnosti. Natpis je jednostavan, ali izrazito dubok. Podizatelj nišana (vjerovatno uža porodica) želio je isključiti svaku vrstu nedoumice za njegove buduće pronalazače, pa nam je precizno podcrtao idući od veće ka manjoj razini: Bosanski ejalet, Zvornički sandžak, Gračanički kadiluk, Gradačačka tvrđava, prezime Gradačac-zade (Gradaščević), ime oca Osman-kapetana, te konačno Husein-bega sa datumom njegove smrti 1250. po Hidžri, odnosno 1834. godine. Osjećaj pri otkriću bio je neuobičajen – od intelektualne satisfakcije do moralne odgovornosti."

Povratak u Bosnu

U samo nekoliko dana ovo otkriće je, razumljivo, izazvalo veliki interes javnosti. Nemoguće je ne primijetiti oduševljenje koje ljudi dijele i na društvenim mrežama. Pronalazak mezara, kao i ispravno tumačenje tariha sa istog, potvrđeno je i od strane drugih uglednih naučnika.

"Značaj je svakako višeslojan. Historijski gledano, ovo otkriće vraća Husein-kapetana u fokus kao stvarnu, a ne mitsku figuru. Također, otvara se akademski prostor za novu metodologiju u analizi osmanskih izvora. Zatim, s pravne strane, osigurava se autorska zaštita i institucionalni transfer otkrića. Mezar bi mogao biti proglašen nacionalnim spomenikom. To uključuje zakonsku zaštitu, budžetsku podršku i obavezu konzervacije. Upis u registar kulturnih dobara bi omogućio sistemsku evidenciju, monitoring i pristup fondovima za očuvanje. Sve se više aktualizira i pitanje prenošenja posmrtnih ostataka Husein-kapetana iz Istanbula u Bosnu i Hercegovinu, što nosi duboku simboličku i historijsku težinu."

Kako dodaje, takav čin bi predstavljao rehabilitaciju ličnosti, povratak u kolektivnu memoriju i reafirmaciju kulturnog identiteta.

"Geopolitički gledano, prenos ostataka je izraz kulturne suverenosti i institucionalne potvrde historijskog kontinuiteta. Tehnički, postupak je izvodiv uz saglasnosti nadležnih institucija. Stanje ostataka zavisi od načina ukopa i proteklog vremena. Za to će biti potrebna i potvrda autentičnosti putem forenzičke analize, naročito što već postoje jasne naznake o pomjeranju nišana, kao i zbog prilične blizine mezara koji ga okružuju. Savremena forenzička arheologija danas može dokazati čak i uzroke smrti, ukoliko su ostaci sačuvani. Takav prijenos ne bi bio samo fizički čin, već duboko ukorijenjen simbolički povratak", zaključuje dr. Demir.