Dnevnik Radija Sarajevo | Arijana Saračević-Helać: Ko štiti Moamera Kasumovića?

Redakcija portala Radiosarajevo.ba donosi Dnevnik Radija Sarajevo, kojeg ispisuju osobe iz političkog, kulturnog, privrednog, sportskog i uopće javnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Ovosedmični Dnevnik piše legendarna bosanskohercegovačka novinarka, ratna reporterka Arijana Saračević Helać.

Kolegica Saračević Helać je početkom sedmice dobila nagradu „Zdravko Grebo“ za kritički diskurs iz oblasti novinarstva.

Subota, 14. septembar: Putujem u ratno žarište!

Dan prije od jedne ugledne evropske institucije, dobila sam poziv da u novembru putujem u jedno ratno žarište. Tamo se treba održati rasprava, nazvana "Gdje odjekuju pucnji, pričaju se priče: Žene u ratu." Umorna sam od tih konferencija i priča ali moram biti solidarna sa svojim kolegicama. Još uvijek to držim za sebe, da ne bi krenula pitanja: "Jesi li normalna?"  

Želim iskoristiti priliku i napraviti  kratki dokumentarac, nešto drugačiji od ostalih. Pijem kafu i kažem: danas neću ništa. Sutra počinje 6. Sarajevofest. Meni i Robertu Botteriju, biće uručena nagrada "Zdravko Grebo".

Festival se održava pod motom "Sekularna". Prije 32 godine smo rekli da se borimo za jedinstvenu, nezavisnu i sekularnu Bosnu i Hercegovinu. Sarajevofest ove godine donosi devet predstava, jedan koncert, forume i panel diskusije. Na ovogodišnjem programu naći će se predstave Beogradskog dramskog pozorišta, Jugoslovenskog dramskog pozorišta Beograd, BNP Zenica, Narodnog pozorišta Sarajevo, Hartefakta Beograd, Kamernog teatara 55 te koprodukcijska predstava EAST WEST Centra Sarajevo, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, Grad Teatra Budva i Plesnog centra Tala iz Zagreba.

Nedjelja, 15.septembar: Topli stisak Ognjenke Finci

Budi me poruka moje drugarice koja je na putu:"Sretno i s tobom sam". Druga mi kaže: "Budi svečani rokenrol". Vani je hladno, a ja se još nisam riješila prehlade - tradicionalne, na prelazima. Moj sin govori: "Požuri, zakasnićeš na svoju dodjelu". Moram se javiti Daniju, vidim propuštene pozive. Zovem ga i malo pričamo o događajima koji slijede.

Narodno pozorište u Sarajevu izgleda divno. Kiša rominja i ljudi dolaze. Sve mi to nekako nestvarno izgleda. Izjave za medije i počinje. Slušamo fragmente profesorovih govora. Kako je sve to lijepo i korisno čuti. Dino Mustafić čita obrazloženje. U publici je puno divnih mojih kolegica i kolega.  Suada Kapić jedna od najvažnijih osoba u BiH, gospodin Mehmed Halilović, gospođa Meliha imnogi drugi. I moj stariji sin. Nagradu mi uručuje članica žirija, gospođa Ognjenka Finci. U mojoj ruci je prekrasno dizajnirana nagrada i sa ogromnom simbolikom kamena Starog Mosta u Mostaru. gdje profesor rođen. A druga ruka je čvrsto čuvana nježnom rukom gospođe Finci. Šest dana poslije, najviše se sjećam tog toplog stiska.

Slijedi dodjela Robertu, pa njegov sjajni govor zahvale i onda nam Haris postavlja pitanja. Između ostalog, pita me da li savjetujem djeci da pakuju kofere i idu ka pravednijim i boljim životom? Pogledam u sina, spustio je glavu, a meni je teško odgovoriti na to pitanje na to pitanje. Da došla sam u tu sutuaciju da otvoremo kažem: "Ako želite, idite".

Slijedi sat sa turskom kolegicim Sedef Kabaš. Govoriće o "Borbi novinarstva sa autoritarnim režimima". U pauzi joj prilazim i razgovaramo.  Dan završava predsrava "Kiselina" za koji je tekst naposala dramaturginja Asja Krsmanović. Ta divna mlada žena mi često "prođe kroz glavu". Sjećam se koliko je njen otac Strajo s kojim sam radila u ratu, patio za njom. Otišla je iz opkoljenog Sarajeva s mamom u jednom od konvoja.

Ponedjeljak, 16.septembar: Velika i moćna umjetnost

Portali objavljuju da je dovezen tenk ispred Druge gimnazije. Iako već dva mjeseca prolazeći kroz park vidim radnike i gomile šljunka, znajući šta pripremaju, ipak, neugodan je osjećaj vidjeti tenk s dugom cijevi. Ideja je višegodišnja, ali sam mislila da će se ljudi shvatiti da tenk na postolju, ne može biti simbol ove jedinice.

Otkrivanje je 7. oktobra i možda ćemo tada vidjeti figure vojnika pored i na tenku, što je prvobitno zamišljeno. Dakle, da dođu specijalci da ga savladaju. Ovako, sve je ovo besmislena skalamerija. Tražim reakcije Vikićevaca-nema ih. Niti je vrijeme, niti je mjesto za tenk. Priča mi moja kolegica kako su učenici Druge gimnazije, nakon rata, sadili drveće. Njeno se zvalo "Ponedjeljak", baš kao i dan kada je došao tenk.

Isti dan, predstava Beogradskog narodnog pozorišta "Tiho, tiše", koja je izvedena u sklopu 6. Sarajevo Festa u Narodnom pozorištu Sarajevo. Poslije predstave razgovor o vršnjačkom nasilju. Koliko je umjetnost velika i moćna najbolje pokazuje primjer žrtve koji je tu odlučio da ispriča kako ga je glumac Moamer Kasumović seksualno zlostavljao.

Utorak, 17. septembar: Žrtve Moamera Kasumovića

Probudila sam se rano. Imam temperaturu. Nameću mi se neka pitanja:

1. Sinoć je žrtva nakon predstave progovorio o seksualnom zlostavljanju od strane Moamera Kasumovića;

2. Prisutna novinarka provjerila;

3. Tužilaštvo KS potvrdilo da je Kasumoviću, izrečena pravosnažna presuda u trajanju od jedne godine;

 4. Potom javnost saznaje da je Kasumović kaznu otkupio i otišao u Crnu Goru;

5. Mladić koji je progovorio potom u medijima pojašnjava da ga je bilo sram tada to reći roditeljima;

6. Postaje jasno da žrtva sa predstave i ono zbog kojeg je Kasumović osuđen nisu ista osoba;

7. Dok javnost šokirano komentira slučaj, Tužilaštvo ne pokreće novu istragu jer je riječ o još jednom zlostavljanju od strane Kasumovića. To su morali utaditi po službenoj dužnosti;

8. Tužilastvo je moralo odmah po saznanju obaviti razgovor sa mladićem s predstave, utvrditi ID i provjeriti navode jer žrtva sa predstave nije ona zbog kojeg je Kasumović osuđen;

9. Ukoliko bi Tužilastvo pokrenulo novi postupak i ukoliko se utvrdi da je glumac ponavljač u izvršenju krivičnog djela, to bi značilo novi sudski proces i veću kaznu;

10. Sad dolazimo do bijega Kasumovića u Bijelo Polje. Postoji indicija da se on plašio još jedne istrage i zato pobjegao jer će u drugom postupku završiti u zatvoru;

11. Danas šute i Tužilaštvo i Sud iako im je jasno da je riječ o dvije ostećene osobe, iako je druga osoba javno progovorila i iako taj slučaj nije procesuiran. Ko štiti Moamera Kasumovića?

Srijeda, 18.septembar: "Sve ide od nogu, obuci se"

Zove me kolegica koja treba uraditi intervju za njemačku televiziju ZDF i pita gdje sam? Čule smo se preključe i razgovarale o terminima kao za sljedću sedmicu jer nismo koristili sutra, prekosutra. Izvinjavam se, ali bih svakako morala odgoditi jer se ne osjećam dobro. Imam temperaturu i čini mi se sve moguće upale. Sjetih se tate i njegove redovne podsjetnice: "Sve ide od nogu, obuci se."

Četvrtak, 19. septembar: Prespavala dan

Mislim da ne postoji dan koji sam prespavala, ali nikad ne reci nikad. Četvrtak jesam.

Petak, 20. septembar: Jedna si jedina

U završnoj sam fazi snimanja novog dokumentarnog filma. Dugo čekam gospodina Ranka Rihtmana koji živi u Poreču. Mi zbog situacije na televiziji, ne putujemo. Fokusirani smo na Sarajevo. Treba da mi ispriča jednu divnu priču koja se odigrala, između njega i gospodina Ese Arnautalića. Te pikanterije mi je isprićao moj divni kolega Zlatan Izetbegović - suho zlato među nama.

"Jedna si jedina " bila je nacionalna himna Republike Bosne i Hercegovine. Tekst je napisao Dino Merlin, na instrumentalu sevdalinke "S one strane Plive". Kao himna je bila usvojena 24. novembra 1995. godine i bila je aktuelna sve do 1998. godine kada je zamjenjena današnjom himnom Bosne i Hercegovine, "Intermezzo" koja nema tekst. O tome želim pričati s gospodinom Rihtmanom, zašto je himna koja u tekstu govori o cjelovitoj državi - zamjenjena? Nije valjda zbog pleonazma u naslovu? Naravno, da nije.