Dan kada je fudbal bio najmanje važan i kako je BiH preživjela pakao Marakane

Na današnji dan, 12. oktobra 2005. godine sastale su se, u Beogradu, na stadionu Marakana, fudbalske reprezentacije Srbije i Bosne i Hercegovine.

Bila je to odlučujuća utakmica za pobjedničke bodove i plasman na Svjetsko prvenstvo. 

Rijeke navijača sljevale su se iz BiH prema Beogradu, piše Historija.ba.

Jedna rijeka navijajući za domaćina Srbiju i Crnu Goru i jedna za Bosnu i Hercegovinu. Mlade i perspektivne ekipe u grupi sa Španijom dobro su igrale i do posljednjeg kola imale otvoren put za svjetsku smotru fudbala. 

Lijepi fudbalski razlozi nbili su najmanje bitni. Umjesto Mateje Kežmana, Sergeja Barbareza i ostalih sjajnih fudbalera na scenu su traktorima, iz bosanskohercegovačkog entiteta RS i ostalih ruralnih djelova Srbije i Crne Gore, uletjeli neki drugi heroji.

Imali su četnička obilježja, transparente koji slave genocid i mržnje za izvoz. 

Pravi mali rat vodio se na tribinama. Neadekvatne policijske snage nisu zaštitile šaku navijača Bosne i Hercegovine.

Kamenovanje, topovski udari i najprimitivnije uvrede bile su sastavni dio folklora kvazisrpskih huligana te beogradske jeseni.

Reagirao je kapiten Sergej Barabarez, a UEFA je stajala i mirno gledala. Barbarez je skrenuo pogled sudiji na rat na tribinama, ali ništa. 

Treba spomenuti da je reprezentacija Srbija pobijedila rezultatom 1:0, te se plasirala na Svjetsko prvenstvo 2006., koje je održano u Njemačkoj.