Da se ne zaboravi: Najznačajniji filmovi o genocidu u Srebrenici

Dana 11. jula 1995. godine, počinjen je jedini genocid u Europi nakon Drugog svjetskog rata. 

U bosanskohercegovačkom gradu Srebrenica, snage tzv. Vojske Republike Srpske, potpomognute paravojnim formacijama iz Srbije, su ubile 8372 osobe u nekoliko dana. Ubijani su muškarci i dječaci, a žrtve su bile i bebe, među kojima i Fatima Muhić, koja je ubijena nekoliko sati poslije poroda. 

Kako bi očuvalo sjećanje na žrtve ovog genocida, osim obilježavanja svakog 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, bilo je potrebno staviti ove događaje na veliki ekran, kako bi se mnogi širom svijeta upoznali sa užasom kroz kojeg su prošli građani i građanke Srebrenice, ali i okolnih mjesta u istočnoj Bosni. 

Iako su mnogi filmovi, što igrani, što dokumentarni, napravljeni o događajima u Bosni i Hercegovini, te pojedini samo o Srebrenici, vrijedi izdvojiti nekoliko najboljih. 

Resolution 819 - Francuska, 2008. godina 

Resolution 819 je nazvan po rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija iz aprila 1993. godine. Ovom rezolucijom je Srebrenica postala tzv. safe zone (sigurna zona, engl.), te je stavljena pod 'zaštitu UN snaga'. 

U ovom TV filmu pratimo priču Jacques Calveza, francuskog istraživača koji dolazi u Srebrenicu malo poslije završetka rata u Bosni i Hercegovini kako bi istražio navode o ratnim zločinima, koji su se na kraju ispostavili kao genocid. 

Na interesantan način, kroz perspektivu mnogih ljudi koji su na različite načine proživjeli ili bili uključeni u genocid u Srebrenici, ovaj događaj se predstavlja kroz prizmu istraživača koji nije bio svjestan onoga što će otkriti po dolasku u Bosnu i Hercegovinu. 

Također, pojedine scene su jako potresne, ali nadasve edukativne. Posebno se to odnosi na mnoge prepreke koje je Calvez, kojeg igra francuski glumac Benoît Magimel, morao da pređe kako bi došao do istine o više od 8000 Srebreničana koji su ubijeni u ovom gradu. 

A cry from the grave - Ujedinjeno Kraljevstvo, 1999. godina

Jedan od prvih dokumentaraca o događajima u Srebrenici, britanski BBC  je s filmom A cry from the grave pokrenuo ozbiljne razgovore o odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini. 

U doba završetka rata u BiH, javnost širom svijeta nije bila potpuno svjesna o razmjeru ovog, najvećeg od svih, ratnog zločina. Zbog ovog filma iz 1999. godine, koji je koristio autentične snimke iz Srebrenice, javnost je bila upoznatima s užasom kojeg je prošlo stanovništvo ovog grada. 

Što je još važno spomenuti, A cry from the grave spominje i masovnu odgovornost koju su imali nizozemski vojnici, čiji je posao bio da zaštite ljude koji su došli, uz obećanje UN-a, da spase svoje živote. Odgovornost Nizozemaca, pod vodstvom Thoma Karremansa, više puta je dokazana i pred sudovima u ovoj zemlji. 

Treba još dodati kako je ovaj dokumentarac, na ljeto 2001. godine, pušten čak i na Radio-televiziji Srbije, na šestu godišnjicu genocida u Srebrenici. Ipak, mnogi pro-desničarski političari se nisu mogli nositi s istinom, pa su tražili ostavke onih koji su htjeli da urade jedan ljudski čin. 

The Fog of Srebrenica - Ujedinjeno Kraljevstvo, 2015. godina

Samir Mehanović je 2015. godine napravio 60-minutni dokumentarni film The Fog of Srebrenica (Magla Srebrenice, engl.), produciran u Edinburghu, Škotska. Radi se o jednom od najboljih dokumentaraca o genocidu u Srebrenici koji je ikada napravljen. 

Sumiran u 60 minuta, odnosno jedan sat, ovaj dokumentarni film donosi iskustva preživjelih i spaja ih u jednu cjelinu, kako bi ispričao kompletnu priču o ovom ratnom zločinu. 

U samom dokumentarcu pričaju ljudi koji su preživjeli genocid u samoj Srebrenici, žene koje su morale ostavljati svoju djecu, muževe, braću, očeve i ostale, znajući šta će im se desiti, te oni koji su krenuli na put kroz šumu prema Tuzli i teritoriji pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. 

Njihova iskustva, njihove priče i ono što oni osjećaju stoji kao vječni podsjetnik da zlo u ljudima nikada neće nestati. Kako je u samom filmu rekla jedna srebrenička majka, Hatidža: "Zbog onoga što se desilo u Drugom svjetskom ratu, mislili smo da su oni tada bili necivilizovani. Stvarno smo mislili da je civilizacija napredovala i da se sada napokon razumijemo." 

Quo vadis, Aida? - Bosna i Hercegovina, 2020. godina 

Bez ikakve sumnje, najbolji igrani film o genocidu u Srebrenici, Quo vadis, Aida? je dokaz nevjerovatne mogućnosti rediteljice Jasmile Žbanić da prikaže tragičnu priču, bez da nam to 'gura u lice'. 

Sama činjenica da je ovaj film bio u konkurenciji za Oscara dovoljno govori o kvaliteti rada Jasmile Žbanić. Iako na kraju nije dobio ovu prestižnu nagradu, opet možemo reći da je postavljen standard za jedan dobar film o događanjima u Srebrenici. 

Film prati Aidu, prevoditeljicu za holandske trupe u Srebrenici, koja pokušava da spasi svoju porodicu, znajući šta čeka sve one koji tu ostanu. Ulogu Aide maestralno igra srbijanska glumica Jasna Đuričić, dok njen muž, Boris Isaković, glumi osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. 

U scenama Quo vadis, Aida? nema ni kapi krvi, nije prikazana niti jedna egzekucija, niti bilo šta detaljno, ali čak i oni koji nisu upoznati s genocidom u Srebrenici znaju tačno šta se dešava. Ovaj film će ostati zapisan u historiji kao nešto najznačajnije što je izašlo iz bosanskohercegovačke kinematografije, uz No Man's Land iz 2001. godine, koji je došao do nagrade Oscar.