"Boranija 12, špinat 8 KM, pa kako uopće živimo": Stručnjaci upozoravaju - cijene će i dalje rasti

"Boranija 12 KM, špinat 8 KM, pa kako ovaj narod uopšte živi?!", ovim riječima ogorčeni građani opisuju svakodnevicu na bh. pijacama i u prodavnicama, gdje su cijene osnovnih namirnica otišle u nebesa, a penzije i plate ostale na dnu.

Žale se građani Sarajeva da je preživljavanje postalo čista umjetnost. Dok se na tezgama i policama preskaču čak i osnovne namirnice, najnoviji zvanični podaci Saveza samostalnih sindikata BiH potvrđuju njihove strepnje: sindikalna potrošačka korpa za mjesec august za četveročlanu porodicu skočila je na rekordnih 3.810,70 KM. 

Poražavajuća matematika: Plata ne pokriva ni polovinu troškova

Dok cijene neumoljivo rastu, primanja građana stagniraju. Prosječna plata u FBiH (1.714 KM) i minimalna plata (1.027 KM) jasno oslikavaju dubinu kriznog stanja:

Prosječna plata pokriva svega 44,98 posto potrošačke korpe.

Minimalna plata pokriva tek 26,95 posto ukupnih troškova.

To znači da čak ni dvije prosječne plate u jednom domaćinstvu više nisu dovoljne za normalan život četveročlane porodice.

A šta na sve to kažu građani?

"Visoke su cijene, da li su realne, to je veliko pitanje. Ja mislim da nisu. Hoće da koriste situaciju pa se malo i nabacuju cijene, recimo to sam na pijacama primijetila. Ali mi se prilagođavamo. Na kraju mjeseca ostanemo nas dvoje penzionera, pa mi to nekako regulišemo. Živi se dobro. Zadovoljna sam", kaže jedna građanka za portal Radiosarajevo.ba. 

Drugi građanin uzrok visokih cijena vidi i šire: "Najskuplja je inflacija, a dok se kupuje puno oružja bit će još skuplja", kaže građanin. 

Posebno zanimljivo poređenje napravio je građanin koji živi u Njemačkoj.

"Ja sam iz Njemačke, cijene su iste, u Sarajevu je dosta skuplje ovdje. Kad vidiš u nekim prodavnicama čokolade, dosta je velika cijena. A u Njemačkoj su to iste cijene", priča građanin Sarajeva. 

Ipak, nisu svi građani jednako pesimistični.

"Nismo skupi, bude akcija finih, nađe se", kaže jedna građanka.

Ali za penzionere je računica mnogo teža.

"Šta može penzioner da misli, ponizili su nas penzijama tako da...", kaže građanka Sarajeva.

A onda stiže rečenica koja možda najbolje oslikava frustraciju građana: "Ko može da komentariše ovakve cijene? Da nam je 12 KM boranija, je li to normalno, mislim stvarno? 12 KM smokve, grožđe isto tako. Špinat, trava Božija, posiješ i pokupiš – 8 KM. Mislim, to je strahota. A da ne govorim za proizvode u prodavnicama. To je strahota, ja ne znam kako ovaj narod živi. A penzija nigdje, plata nigdje. Prema tome, živjela dijaspora", kaže građanka Sarajeva za naš portal. 

Od jedne plate do druge – gdje nestaje novac?

Hrana, stanovanje, higijena, odjeća, prijevoz i druge osnovne potrebe svakog mjeseca uzimaju sve veći dio kućnog budžeta. Građani zato sve češće mijenjaju navike: kupuju manje, čekaju akcije, obilaze više prodavnica i pijaca, odriču se proizvoda koji su nekada bili dio svakodnevne kupovine.

Hajde da postavimo računicu ovako:

U strukturi potrošačke korpe nalaze se:

Prehrana – 43,58 posto
Stanovanje i komunalne usluge – 11,56 posto
Higijena i održavanje zdravlja – 6,83 posto
Obrazovanje i kultura – 18,37 posto
Odjeća i obuća – 10,50 posto
Prijevoz – 3,94 posto
Održavanje domaćinstva – 5,25 posto

Po podacima iz potrošačke korpe za mjesec august najveći dio mjesečnih troškova odnosi se na prehranu, koja čini 43,58 posto ukupne korpe. Pitali smo Nedžada Biću, predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH, šta građane očekuje u narednim mjesecima. Njegova procjena nije optimistična.

"Po svim predviđanjima, potrošačka korpa će biti još veća – septembar, oktobar pa novembar. Cijene rastu neumoljivo. Sve ima svoj razlog. Što se tiče domaće proizvodnje, suša i vrućine su učinile svoje, tako da je to jedan od razloga. Još veći razlog je što je sjetva rađena po jako skupoj cijeni", kaže Bićo za portal Radiosarajevo.ba.

Problem, upozorava, nije ograničen samo na Bosnu i Hercegovinu. Suša je pogodila i zemlje regiona i Europe, uključujući države iz kojih BiH tradicionalno uvozi velike količine hrane.

"E da bude veći belaj, nije suša samo kod nas, nego je suša i u regionu i u cijeloj Europi skoro. Tako da države iz kojih najviše uvozimo, Srbija, Hrvatska, i kod njih je katastrofa oko suše i nestašica svega. Tako da će to sve biti gore i gore", tvrdi Bićo.

Upravo u tome vidi jedan od najvećih problema za BiH, zavisnost od uvoza u trenutku kada ni zemlje izvoznice nemaju dovoljno vlastitih viškova.

"Do nove godine i polovine zime cijene će biti višestruko skuplje nego što su sad. Neće više biti jeftine uvozne robe. To je ključ svega. Država se naša oslonila na uvoz, nisu vodili brigu o domaćem ni trunke. A sad i ovo što dolazi iz uvoza je skupo. Nemaju ni oni, samo će one male viškove što budu imali izvesti. Pametne i normalne države koje imaju ostavljaju za sebe. Mi smo već dobro u belaju, samo to niko još neće da kaže", upozorava predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.

"Plate to ne mogu stići, a ni penzije"

Ako se ovakav trend nastavi, upozorava, jaz između primanja građana i troškova života mogao bi biti sve veći.

"Na kraju će ta potrošačka korpa doći na nevjerovatno visoke cifre, a plate to ne mogu stizati, a ni penzije", kaže Bićo za naš portal. 

Kao simbol problema domaće proizvodnje i navike potrošača navodi čak i vodu.

"I voda može biti dobar primjer. Imamo svoju vodu, a popijemo milione litara tuđe vode. To je greška i samih građana – pijemo tuđu vodu", ističe.

Njegova poruka potrošačima zato je jednostavna – gdje god postoji mogućnost, birati domaći proizvod.

"Ne kupujte tuđe, kupujte domaće, jačajte domaćeg proizvođača, pa ne bi li se šta popravilo", poručuje Bićo.

Na kraju se osvrnuo i na političku odgovornost za stanje u domaćoj poljoprivredi, posebno imajući u vidu predstojeće izbore.

"Evo, idu izbori, nek biraju. Nek gledaju ko će obećati da će popraviti poljoprivrednu proizvodnju. Ja ga lično ne vidim takvog, ali eto, oni možda vide, pa nek proberu", zaključuje Bićo.

Podaci o potrošačkoj korpi, odnosu plata i troškova života, kao i strukturi mjesečnih izdataka, pokazuju da se pitanje životnog standarda ne može posmatrati samo kroz visinu primanja. Važno je koliko se za taj novac može kupiti i koliko nakon podmirivanja osnovnih potreba ostaje za ostale troškove. Upravo odnos između prihoda, cijena i kupovne moći građana ukazuje na širi ekonomski problem. O tome šta ovakva kretanja znače za životni standard i šta je potrebno mijenjati kako bi rast primanja bio održiv, razgovarali smo sa ekonomskom analitičarkom Svetlanom Cenić.

Na pitanje može li četvoročlana porodica u Federaciji BiH danas dostojanstveno živjeti od jedne prosječne plate, ekonomska analitičarka Svetlana Cenić upozorava da sama visina plate ne daje potpunu sliku životnog standarda.

"Nije presudno koliko plata nominalno iznosi, već koliko se za nju može kupiti. Ako troškovi života rastu brže od zarada, realni standard pada", navodi Cenić.

Podatak da prosječna plata pokriva tek oko 45 posto potrošačke korpe, prema njenim riječima, jasno pokazuje pritisak koji rast troškova stvara na kućne budžete. Posebno je težak položaj domaćinstava koja zavise od minimalne plate.

"Ako je minimalna plata jedini prihod domaćinstva, ona nije dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova četvoročlane porodice. Takva domaćinstva mogu da funkcionišu samo uz dodatne prihode, pomoć, transfere ili zaduživanje. To pokazuje da minimalna zarada za veliki broj zaposlenih nije pitanje komfora, već pitanje same egzistencije", kaže Cenić.

Dodatni pritisak dolazi iz činjenice da gotovo polovina potrošačke korpe odlazi na hranu. Prema podacima za august, prehrana učestvuje sa 43,58 posto u ukupnoj korpi.

"Porodica može odložiti kupovinu odjeće ili namještaja, ali ne može odložiti potrebu za hranom. Zbog toga rast cijena hrane posebno pogađa domaćinstva sa nižim prihodima", objašnjava Cenić.

I dok građani strahuju od novih poskupljenja, ona upozorava da čak ni eventualno usporavanje inflacije ne znači automatski i pojeftinjenje.

"Usporavanje rasta cijena nije isto što i njihovo smanjenje. Ključno je da plate rastu brže od troškova života. U suprotnom, građani će i dalje gubiti kupovnu moć, čak i kada inflacija bude niža", ističe Cenić za portal Radiosarajevo.ba.

"Ne možemo trajno povećavati primanja tako što ćemo samo preraspodjeljivati isti novac"

Pitanje potrošačke korpe tako se ne završava samo na cijenama u prodavnicama i na pijacama. Ono otvara mnogo širu temu – kako povećati primanja građana, a istovremeno osigurati da takav rast bude održiv.

Cenić smatra da dugoročno rješenje nije samo u administrativnom povećavanju plata, već u jačanju privrede i stvaranju veće vrijednosti.

"Plate mogu dugoročno da rastu samo ako raste produktivnost privrede i vrijednost onoga što proizvodimo. Povećavanje plata administrativnom odlukom može kratkoročno popraviti položaj zaposlenih, ali ne rješava problem ako iza toga ne stoji veći privredni učinak", kaže Svetlana Cenić.

Prema njenim riječima, Federaciji BiH potrebne su veće privatne investicije, posebno u proizvodnju i sektore sa većom dodatom vrijednošću, bolji poslovni ambijent, manje parafiskalnih opterećenja, efikasnija administracija, ulaganje u znanje i tehnologiju te snažnije povezivanje domaće privrede sa izvoznim tržištima.

Posebno pitanje je i rast javne potrošnje.

"Platu zaposlenog u javnom sektoru na kraju finansira privreda – kroz poreze, doprinose i druge javne prihode. Država ne stvara novac kojim plaća javnu upravu; ona ga prikuplja od građana i privrede", navodi Cenić.

Zato, objašnjava, povećanje plata u javnom sektoru samo po sebi ne mora biti problem, ali problem nastaje ukoliko javna potrošnja raste brže od sposobnosti privrede da je finansira.

"Tada se razlika mora pokriti većim porezima, zaduživanjem ili smanjenjem drugih rashoda. A to je dugoročno neodrživo", upozorava Cenić za naš portal.

Isti novac, sve veći troškovi

Na kraju se cijela priča o potrošačkoj korpi svodi na jednostavnu ekonomsku računicu – građani iz mjeseca u mjesec za isti novac mogu kupiti sve manje.

Zato potrošačka korpa od 3.810,70 KM nije samo zbir troškova za hranu, stanovanje, higijenu, odjeću, prijevoz i druge potrebe. Ona je ogledalo standarda građana i pokazatelj koliko novca ostaje porodici nakon što plati ono bez čega ne može.

A prema onome što danas pokazuju cijene, taj prostor postaje sve uži.

Građani zato već mijenjaju navike. Kupuje se na akcijama, obilaze se različite prodavnice, odustaje od pojedinih proizvoda, manje se kupuje, a neke namirnice koje su nekada bile uobičajene na trpezi postaju povremeni luksuz.

Posebno su pogođeni penzioneri i porodice sa jednim prihodom, kojima svako novo poskupljenje znači novo odricanje. I dok ekonomisti upozoravaju na produktivnost, investicije i potrebu za snažnijom domaćom proizvodnjom, građanima ostaje mnogo jednostavnija računica.

Koliko je ostalo do kraja mjeseca?

Jer 3.810,70 KM nije cifra koju većina porodica može jednostavno ignorisati. To je iznos koji pokazuje koliko košta osnovni život, dok primanja velikog broja građana ostaju daleko ispod tog nivoa. A ako se nastavi trend rasta cijena hrane i drugih osnovnih proizvoda, bez istovremenog rasta realnih primanja, potrošačka korpa neće biti samo veća brojka na papiru. Biće sve veći teret za kućne budžete.

Na kraju, problem je što se prostor za dodatno stezanje kaiša sve više sužava. Jer kada osnovna hrana postane luksuz, pitanje više nije šta kupiti, nego šta iz korpe izbaciti. I dok potrošačka korpa raste iz mjeseca u mjesec, građanima ostaje ista računica: kako sa onim što imaju pregurati do kraja mjeseca?

Za mnoge odgovor već odavno nije "živjeti", nego – samo preživjeti.