Divan, kultno mjesto u ramazanskim noćima: Znate li priču o Zaimovoj kafi?

Džamije u Sarajevu nisu jedina mjesta u gradu u kojima se najbolje osjeti i njeguje ramazanski duh. 

Jedno od kultnih mjesta na kojem se okupljaju Sarajlije i svi oni koji nisu iz Sarajeva, ali se u njemu zateknu ili borave, svake večeri u periodu od iftara do sehura je i caffe Divan u kojem je to i radno vrijeme za vrijeme ramazana. 

U njemu zajedno sjede sto do stola pripadnici svih pravaca islama - od sufija, našikbendija, selefija i drugih, ispričao je za Radiosarajevo.ba jedan od vlasnika ovog kafića Zijad Bajrić.

Caffe se već petnaest godina nalazi u sklopu kompleksa Morića han na Baščaršiji. U aprilu 2004. godine otvorila su ga dva prijatelja Zijad Bajrić i Muhamed Kurtalić. 

"Poslije rata smo imali neke privremene poslove i snalazili se, pa smo odlučili otvoriti kafić. Ništa nismo planirali, sve je došlo samo od sebe", ispričao nam je Bajrić navodeći kako su jedino odlučili da ne žele služiti alkohol u kafiću.

Za vrijeme ramazana rade u periodu od iftara do sehura isključivo zbog toga što svi zaposlenici poste, pa smatraju da nije uredu da nekoga poslužuju dok oni poste. Radnici se tako odmore tokom dana i lakše isposte. 

Prvi gosti kafića pristižu već sa akšamskim ezanom i pucnjem topa sa Žute tabije. Mnogi tu iftare i piju prvu kafu nakon što se omrse, čekaju teraviju, sehur, u snažnom žamoru glasova, smijeha u lijepim ramazanskim noćima uz zvuke orijentalne muzike i ilahija i kasida.

Za vrijeme vrućih ljetnih ramazanskih večeri, u bašti i objektu kafića Divan je nešto hladnije nego na glavnoj ulici, stoga to još više privlači goste u ovaj objekat.

Do nedavno Divan nije želio uvesti ni wi-fi, ali je pod pritiskom mlađih generacija popustio, ispričao nam je Bajrić. Za razliku od drugih mjesta i bez internetske mreže uvijek je bio pun.

Najveća gužva je nakon što se klanja osam rekata teravih-namaza u Begovoj džamiji, ispričao nam je Bajrić. Većina vjernika koja tada odlazi iz džamija ide u pravcu Divana, a rijetki su sretnici koji iz prvog pokušaja nađu slobodan sto kako bi sjeli na kafu. No kao u pravoj domaćinskoj kući, u Divanu se uvijek napravi mjesto za goste.

Među najpopularnijim pićima je Zaimova kafa za koju se veže posebna anegdota, ispričao je Bajrić za Radiosarajevo.ba. 

Za Zaimovu kafu može se zahvaliti tadašnjem studentu Fakulteta za islamske studije Zaimu Posavljaku. Nakon što je kafić počeo sa radom, Posavljak se našao u kafiću i naručio veliku kafu s mlijekom zamolivši tadašnjeg konobara Mirzu Skopljaka da pospe kafu s Nesquikom. Zaimu se kafa izuzetno svidjela, pa je i narednih dana naručivao isto, a potom su i njegovi prijatelji počeli naručivati "isto ono što pije Zaim". I tako je Zaimova kafa uvrštena na redovni meni.

Pored Zaimove, naručivala se i Bilalova ili Zakirova kafa, ali one su trajale koliko je i ta mušterija dolazila u Divan, rekao nam je Bajrić. Nijedna nije potrajala kao Zaimova i nijedna se ne pravi češće od nje.

Najčešći gosti kafića su softe, odnosno učenici Gazi Husrev-begove medrese, kao i studenti Fakulteta islamskih nauka. Osim ugođaja i dobre kafe svi su zahvalni na humanosti i ruci prijateljstva koju im pružaju vlasnici i zaposlenici ovog kafića. Brojni su tu popili kafu bez novca, učili i odspavali koji put, zaljubljivali se i rastajali, sklapali prijateljstva i svađali se, stoga sve radosti i žalosti sa sobom uvijek donose u ovaj kafić koji ih je odgajao baš poput škole koja se nalazi stotinjak metara niz ulicu.