Bosna i Hercegovina u kontekstu energetskog siromaštva

Energetsko siromaštvo je definicija kojom se upoređuje koliko neko domaćinstvo ili pojedinac troši novca na energiju – električnu, toplotnu ili za transport, u odnosu na primanja koja ostvaruje. Razumijevanje ovog pojma i njegovo definisanje važno je za svaku državu, kako bi se izdvojila ona domaćinstva kojima je potrebno pomoći.

Iz tog razloga, u skladu sa svojim mogućnostima i situacijom u kojoj se nalazi, svaka država treba kreirati svoju definiciju energetskog siromaštva, što Bosna i Hercegovina i dalje nije učinila.

U velikom broju zemalja ne postoji jedinstvena i prihvaćena definicija energetskog siromaštva, ali se u različitim dokumentima EU najčešće koristi definicija prema kojoj se domaćinstvo može opisati kao energetski siromašno ukoliko troškovi za energiju predstavljaju više od 10 posto prihoda domaćinstva.

"Energetski siromašna domaćinstva su ona u kojima pojedinci nisu u mogućnosti da priušte osnovne energetske usluge kao što su grijanje, hlađenje, kuhanje, rasvjeta, transport i dr., a koje garantuju normalne ili pristojne uslove života. Razlozi za nemogućnost ovih usluga su obično niska primanja, visoka cijena različitih energenata i male energetske efikasnosti objekata u kojima žive", objašnjava za Radiosarajevo.ba Samir Avdaković, profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Profesor Avdaković napominje da, iako se u javnom prostoru u BiH pojam energetskog siromaštva počeo koristiti, i dalje nema dovoljnog nivoa shvatanja i mjera za prevazilaženje ovog problema.

"Prema nekim istraživanjima, više od 60 posto građana Bosne i Hercegovine bi bilo u ovoj kategoriji. Naravno, jasno je da bi detaljna istraživanja rezultirala poražavajućim rezultatima za Bosnu i Hercegovinu, jer smo zemlja koja ima veoma nizak standard i nivo razvoja, a detaljna istraživanja i statistika nam nisu jača strana. Iz tog razloga bojim se da je broj energetsko siromašnih domaćinstava u BiH mnogo veći od 60 posto ", naglašava Avdaković.

U Bosni i Hercegovini ne postoji sistemski pristup ovoj problematici. U prošlosti je od strane vlada u BiH i nadležnih ministarstava bilo određenih aktivnosti na pomoći 'ugroženim potrošačima', ali ove mjere dugoročno nisu dale rezultate u boljim pokazateljima energetskog siromaštva.

Iako se u zakonskim aktima pojam počeo koristiti, i dalje nema dubinskog shvatanja i mjera za prevazilaženje problema energetskog siromaštva.

"U zakonskoj regulativi se to tek sada pominje, međutim, država mora tačno definisati, napraviti metodologiju kako će izdvojiti ta domaćinstva i osmisliti plan mjera na osnovu kojih će ih zaštititi", naglašava Džemila Agić iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla.

Ovaj centar objavio je do sada rezultate dva istraživanja kojima je želio utvrditi koliko ima energetski siromašnih stanovnika, na području Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona.

Koristeći kriterij da se energetski siromašnim stanovništvom smatraju ona domaćinstva koja za energiju izdvajaju više od 10 posto svog dohotka, ustanovili su da je na području Tuzlanskog kantona oko 43 posto domaćinstava energetski siromašno.

"Ova skupina domaćinstava je podijeljena u dvije grupe i to u prvu grupu spada oko 26 posto domaćinstava, koja za energiju izdvajaju preko 20 posto svog dohotka, a u drugu grupu spada oko 17 posto domaćinstava koja za energiju izdvajaju više od 15 posto svog dohotka", naglašava Agić.

Rezultati istraživanja pokazuju da kao prvi prioritet treba izdvojiti oko 10 posto domaćinstva čiji su ukupni prihodi ispod 500KM, jer ona prosječno troše više od 30 posto svog dohotka za energiju, te ovim domaćinstvima treba hitno pomoći.

Iako se prividno može činiti da stanovništvo uglavnom ima dovoljno novca da plati troškove električne energije, Agić objašnjava da je ustvari riječ o prioritetima.

"Vi ne smijete dugovati za električnu energiju, jer će vam je neko isključiti i onda je svi plaćaju, i to im je prvi prioritet, prije i lijekova. Tako da to ne znači zato što mi nemamo dužnika prema Elektrodistribuciji ili ih imamo veoma malo, da su ljudi bogati. Oni su sigurno energetski siromašni, nego je pitanje prioriteta. Jer, ako platite račun za električnu energiju, a ugroženo je dijete pa nema kvalitetnu hranu, vi ste i dalje ugroženi, samo što gledate svoje prioritete da biste imali, naprimjer, rasvjetu u kućama".

Kroz svoj rad, Centar za ekologiju i energiju upoređivao je i stanje energetskog siromaštva BiH sa drugim zemljama Evropske unije.

"Kod nas ima više ugroženih ili energetski siromašnog stanovništva zato što smo siromašniji. Zato što je cijena, recimo, goriva, na tržištu ista ili slična. Zato što teže sličnom, električna energija i za nju će se cijene izjednačiti, a naša primanja su niža. S druge strane, naši objekti nisu tako dobro izolirani, nisu građeni prema standardima", kaže Agić i kao dodatni faktor navodi i činjenicu da države EU imaju drugačiju vrstu socijalne pomoći i poduzimaju mjere za pomoć energetski siromašnom stanovništvu.

Tokom 2023. godine Evropska unija je za zemlje Zapadnog Balkana izdvojila milijardu eura za rješavanje trenutnih i dugoročnih izazova energetske krize. BiH je od ove svote pripalo 70 miliona eura kako bi se osigurala pomoć najugroženijem stanovništvu.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike potvrdili su da prema okvirnim podacima imaju oko 240.000 penzionera koji spadaju u ovu kategoriju i to po osnovu penzije koju primaju.

"Nažalost, mi ne znamo sliku njihovog domaćinstva - žive li recimo s nekim članom porodice koji ima vlastite prihode, dijete, supruga i sl., niti koliki su ti prihodi. Sve to treba provući kroz filter porezne uprave, a trebaju nam kućne liste po kojima će se vidjeti slika domaćinstva i onda bi imali pravu sliku. Ovako, imamo samo iznos penzije, što nije kompletni podatak kad govorimo o kategoriji siromašno energetskog domaćinstva."

Ističu da su do sada utvrđena sredstva i program utroška sredstava koja su dobila minimalno 109.000 domaćinstava. Riječ je o domaćinstvima za koja je procijenjeno da su energetski siromašna, a ukupno će biti dostupno 64,5 miliona KM.

Kada je u pitanju energetska efikasnost u BiH, najviše je uradio Tuzlanski kanton, odnosno Grad Tuzla. Subvencioniranjem mjera energetske efikasnosti veliki broj domaćinstava promijenio je način zagrijavanja, što je dugoročna mjera. Sa dosadašnjeg uglja, uz podršku gradske uprave građani se griju na centralno grijanje, pelet kao i na toplotne pumpe.

I dok stručnjaci iz ove oblasti naglašavaju da su dugoročne mjere ipak rješenje na kojem trebamo raditi, saglasni su i da građani, dok čekaju državu, mogu učiniti par stvari i smanjiti svoje troškove.

"Možemo početi od mijenjanja obične i stavljanja LED rasvjete svuda u domaćinsvo. To je mjera koja će sigurno dugoročno smanjiti troškove električne energije. Također, prilikom kupovine električnih uređaja potrebno je voditi računa da je uređaj energetski efikasan. Važno je, gdje god je to moguće, smanjiti prolazak energije kroz zidove, prozore ili vrata, a za to ponekad nisu potrebna velika ulaganja – pomoći će i ako se presavijeni peškir stavi ispod prozora ili vrata kako bi se strujanje zraka smanjilo", ističe Džemila Agić iz Centra za ekologiju Tuzla.

S druge strane, profesor Samir Avdaković napominje da problematiku energetskog siromaštva ipak treba posmatrati kroz pravednu energetsku tranziciju koja bi omogućila prelazak društva sa ekonomije koja je bazirana na fosilnim gorivima, na ekonomiju koja je bazirana na čistoj energiji.

"To su dugoročna rješenja koja su nama neophodna, ali su za to potrebne javne politike i strateški okviri koji će kreirati uslove za pravednu energetsku tranziciju. To znači da se za sve kategorije građana mora obezbijediti pristup programima utopljavanja zgrada, instalaciji fotonaponskih panela za vlastite potrebe i korištenju energetski efikasnijih uređaja u domaćinstvima", smatra Avdaković.

Što se tiče prakse iz zemalja okruženja, profesor Avdaković naglašava da je veoma interesantan pristup Grada Zagreba koji je usvojio Program i strategiju suzbijanja energetskog siromaštva, gdje ističu kao jedan od glavnih izazova energetske tranzicije osigurati njenu pravednost, odnosno omogućiti svim članovima društva da imaju koristi od prelaska u niskougljično društvo.

Ovaj program predviđa uspostavu strukturnih preduslova i identifikaciju prioriteta kojima je pomoć potrebna, provedbu projekata energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, te provedbu velikih infrastrukturnih projekata zelenog i integriranog socijalnog stanovanja.

"To su objekti, domaćinstva i potrošači koji i proizvode i troše električnu energiju. Na taj način im je omogućeno da višak električne energije isporučuju u mrežu. U kontekstu energetskog siromaštva to je mjera koju možemo instalirati fotonaponskim panelima na krovovima i to je nešto što u EU savršeno funkcioniše", naglašava Avdaković, te dodaje da je za BiH ključno da u ovom momentu obezbijedi podršku nadležnih institutucija da se tema energetskog siromaštva stavi u fokus javnosti, te da se pokrenu neophodni koraci kako bi između ostalog svi građani Bosne i Hercegovine imali koristi od energetske tranzicije.

"Ipak, ono što i svojim studentima govorim svaki dan, mi moramo potpuno da promijenimo mišljenje kada govorimo o energiji, naročito mi sa Balkana. Naučili smo da imamo energije kad želimo, koliko hoćemo i da nije skupa. Ta vremena su završena i treba ih zaboraviti. Moramo promijeniti filozofiju i odnos prema potrošnji energije generalno, edukovati stanovništvo, promijeniti navike u lokalnim zajednicama, donijeti mjere i planove po kojima ozbiljno moramo raditi i tada ćemo moći da kažemo da smo napravili iskorak i da nam je suzbijanje energetskog siromaštva jedan od prioriteta problema koje moramo u društvu rješavati", zaključio je profesor Avdaković.