„Bella Ciao": Pjesma koja spaja ljubav, pirinčana polja, partizanske šume i 2020.

Italijan Silvano Kuleto 1943. otišao je u partizane. Imao je svega 15 godina. Iako su mnogi njegovi sunarodnici odabrali drugu stranu, on je odlučio da će biti antifašista.

Tokom Drugog svjetskog rata, pod partizanskim imenom Mirko, borio se u brdima na granici između Italije i Slovenije.

Poželio je da kada umre - bude kremiran, a da mu pepeo pospu u brdima. Kao u pjesmi Bela ćao (Bella Ciao), piše BBC. 

Kuleto je preminuo 2019., u 91. godini i sahrana mu je bila baš takva. Uz to, porodica, saborci i istomišljenici su mu horski pjevali - Bela ćao.

Somborka Olja Maričić, Kuletova unuka, opisuje za BBC na srpskom tu dirljivu scenu, kojoj su prisustvovali i oni koji ga nisu lično poznavali.

„Situacija koja nije nimalo lepa postala je mnogo lepa. Sve ti je grozno i strašno, a opet imaš neverovatan osećaj ponosa. Kao u pesmi, pepeo mu je posut na obroncima Alpa - blizu granice gde je i dalje Italija, a već se vidi Slovenija. Njegova grupa se baš tu borila", kaže Maričić.

U čemu je tajna pjesme Bela ćao, koja već decenijama predstavlja himnu ljevičarskog pokreta, a svirana je i u Rijeci na otvaranju manifestacije Evropska prijestonica kulture?

U ovoj italijanskoj narodnoj pjesmi partizan se pozdravlja sa djevojkom, jer je došao okupator i on mora u rat.

Moli je da ga, kad dođe taj dan, sahrani tako da se zna da je život dao za borbu za slobodu - pepeo da pospe u brdima, odakle će nići cvet.

„Mi tu pesmu vrlo rado i vrlo često pevamo", kaže za BBC Aleksandar Banjanac, generalni sekretar Nove komunističke partije Jugoslavije.

Nastavak teksta pročitajte OVDJE.