Akademik Knežević: U Ustav BiH treba ubaciti državljanstvo građanina – Bosanac

U organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti Kulin ban u hotelu Evropa održan je Akademski diskurs na temu „Put ka bosanstvu“

Predavač je bio potpredsjednik BANUK-a akademik prof.dr. Aleksandar Knežević. 

Uvodničar u temu Predsjednik BANUK-a akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić ukazao je da mi danas u Bosni i Hercegovini imamo tri imenovana naroda Bošnjake, Srbe i Hrvate koji su Dejtonskim ustavom stavljeni u istu ravan sa drugim narodima i građanima Bosne i Hercegovine ali nemamo izgrađenu bosansku naciju koja označava pripadnost državi i koja ne ugrožava etničku pripadnost.

"Moderne teorije nacija sve više definišu naciju kao zajednicu građana jedne države. U tom smislu bi bosanstvo bila odrednica za sve državljane Bosne i Hercegovine koji osjećaju pripadnost svojoj državi Bosni i Hercegovini bez obzira da li imaju prebivalište u njoj ili ne, a istovremeno to ne bi smetalo da se očuvaju etnički identiteti ( Bošnjak, Srbin, Hrvat, Albanac, Jevrej itd) koje ljude vežu kroz zajedničke običaje, kulturu, jezik, historiju, prostor, vjerovanje. Nacija i narod bi se u tom smislu tretirale kao dvije odvojene kategorije", ističe akademik Kurtćehajić.

Potpredsjednik BANUK-a akademik Aleksandar Knežević u toku svog izlaganja je ukazao da treba razlikovati naciju (državu) i etničke grupe (narode). U državi žive etničke grupe (narodi), nacionalne manjine, kao i oni koji se osjećaju samo kao građani. Na svijetu ima nešto oko 200 nacija (država), a preko 5.000 etničkih grupa (naroda). Na žalost u Daytonskom mirovnom sporazumu ne pominje se naziv stanovnika države Bosne i Hercegovine – Bosanac, nego samo nazivi etničkih grupa. Ljudi se ne prepoznaju po državi u kojoj žive.

Bosanstvo je osjećaj pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, državi rođenja ili državi doseljenja. Pri tome bosanstvo ne znači ni odricanje ni zamjenu za osjećaj pripadnosti bošnjačkoj, hrvatskoj, srpskoj ili bilo kojoj etničkoj grupi ili nacionalnoj manjini. Bosanstvo je nedostajalo Bosni i Hercegovini u ratu protiv Bosne i Hercegovine 90-tih godina prošlog vijeka. Razbijeno je osnivanjem etničkh političkih stranaka. Bosanstvo je primarni identitet a pripadnost etničkim grupama (narodima) je sekundarni identitet, mada građanin ima pravo da etničnost predstavi kao primarni identitet.

Istorijski gledano, građani Bosne i Hercegovine su jedan narod koji upražnjava tri vjere. Krajem 19. vijeka pod uticajem političkih i intelektualnih krugova iz susjednih država bosanski katolici postaju Hrvati, a bosanski pravoslavci Srbi. Za razliku od prakse, ovdje se etničnost (pripadnost određenoj etničkoj grupi) ne vidi kao etnopolitičnost, nego samo kao etnokulturalnost. Susjedne države prema BiH se ponašaju paternalistički, te prisvajaju elemente kulturne baštine Bošne i Hercegovine (primjer bh. nobelovci). Politička saradnja može biti među državama, a unutar te saradnje etnokulturna saradnja.

Akademik Knežević smatra da u Ustav BiH treba ubaciti državljanstvo građanina – Bosanac. Na popisu stanovništva treba uvesti rubriku nacionalnost da bi se dala mogućnost da se građani Bosne i Hercegovine izjasne kao Bosanci uz rubriku narodnost bez obzira što će neki u okviru rubrike nacionalnost da stave svoju etničku pripadnost, misleći da nacionalno pripadaju susjednim državama.

U Bosni i Hercegovini žive bosanski Bošnjaci, bosanski Hrvati i bosanski Srbi, te Hrvati i Srbi koji potiču iz Hrvatske i Srbije. Građani bez obzira na osjećaj pripadnosti određenoj etničkoj grupi (narodu) svoja prava traže unutar političkog sistema svoje države. Akademik Knežević predlaže uspostavu projekta „Put ka Bosanstvu,“ s ciljem širenja kulture bosanstva i uključivanje pojma bosanskog identiteta u Ustav države.