Aida Ćorović upozorava: "Sahrana ratnog zločinca Ratka Mladića daje tačnu sliku srpskog društva"

Sahrana presuđenog ratnog zločinca, Ratka Mladića je dobar lakmus koji daje tačnu sliku srpskog društva i mnogo toga može da se pročita iz ovog događaja, poručuje mirovna i građanska aktivistkinja Aida Ćorović.

Piše: Bedrudin Brljavac za portal Radiosarajevo.ba

"Prije svega, vidjeli smo jedan igrokaz koji je dio Vučićeve, ali i Dodikove predizborne kampanje i to je ključna poruka. Ti ljudi nikada nisu imali problema da zloupotrebljavaju mrtve u svojim nacionalističkim, ratnohuškačkim pohodima na biračko tijelo, zloupotrebavljavaju decenijama kosti jasenovačkih stradalika, zašto bi se libili da zloupotrebe mrtvog ratnog zločinca, koji je u solidnoj mjeri doprinio da danas postoji maligna tvorevina pod nazivom Republika Srpska.

Vučiću je ova smrt i čitava šarada oko sahrane Mladića, dobro došla kao vrhunac predizborne kampanje, on se obraća onima koji su učestvovali u ratovima 90-tih, mnogima od njih su krvave ruke i još krvaviji džepovi, obraća se njihovim potomcima, na koncu, obraća se polupismenom ili nepismenom svijetu koji se ozračuje 'informacija' sa klozetarskih medija, poput Informera i ostalih trovačnica", kazala je Ćorović u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba.

Naglašava da je vrlo važno istaći da najveći broj ljudi koji ja bio na sahrani zločincu Mladiću, pripada proširenom sastavu takozvanog Ćacilenda - to su kriminalci, navijačke grupe kroz koje se vrši rasturanje narkotika, podzemlje u svim oblicima i plaćeni botovi koji solidno žive posljednjih godina, upravo zahvaljujući saradnji sa kriminalnim režimom Aleksandra Vučića.

"Isti su to izvođači radova koji su na utakmici između Zvezde i Partizana, na vječitom derbiju, napravili sramni performans sa porukom 'Pravac Potočari', koja je nedvosmisleno poručila da su svi ti hizmećari spremni za novu turu ubijanja, ludila i zla. I naravno i ključno, na sahrani je bilo nekoliko aktuelnih ministara Vlade Republike Srbije, kao i poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC), patrijarh Porfirije koji je i vršio opelo. I bez obzira što je sam Vučić, po svom starom običaju, kukavički izbjegao da dođe i oprosti se od svog 'heroja', može se, bez imalo sumnje reći da je ovo bio državni projekat i da je sahranu Ratka Mladića organizovala država Srbija, odnosno, njen politički vrh.

Ne smije se, naravno, zaboraviti da je na sahrani bio i ozbiljan broj ljudi iz Republike Srpske. Nije izostao ni vrh RS-a, Milorad Dodik i Željka Cvijanović, kao i Draško Stanivuković", rekla je Ćorović.

Posebno ističe da se mora ukazati i na jednu vrlo indikativnu pojavu, a to je odsustvo bilo kakvih reakcija od strane opozicije, velikog broja javnih ličnosti i mnogih drugih aktera javnog života u Srbiji.

"Ako se složimo sa sintagmom da šutnja, uglavnom, znači odobravanje, onda je Srbija u mnogo većem problemu nego što smo mislili i da je decenijska fašizacija, nepovratno, uzela svoj danak", dodaje Ćorović.

Licemjerno ponašanje EU-a i SAD-a

Potom je komentarisala i samu politiku Evropske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) prema Srbiji, napominjući da je EU, kao i SAD, sa "svojim licemernim ponašanjem prema ratnim zločinima iz 90-tih, deo problema, a ne rešenja".

"Sve što oni rade, od ratnih 90-tih, pa do danas je polika vatre i leda, u jednoj rečenici su protiv ovako otvorenog profašističkog stava Srbije, a već u sledećoj, sipaju gomile pohvala, iako nemaju niti jedan argument ta takav stav. Upravo je dobar primer te šizoidne polike prema Srbiji (ali i Bosni i Hercegovini), s jedne strane, izjava Marte Kos i Europske komisije da je za EU neprihvatljivo bilo kakvo veličanje ratnih zločinaca, te da 'jedino pomirenje i dobrosusjedski odnosi na Zapadnom Balkanu ostaju ključni za izgradnju zajedničke budućnosti', a s druge, izjava porparolke Evropske komisije Paule Pinho 'da su čuli da je organizovana sahrana koju neki vide kao sahranu sa državnim počastima, a to nije slučaj'. Zaista ne znam šta bi za gospođu Pinho bio dokaz da sahrana Ratka Mladića nije par exellence državni događaj i projekat, a ako misli da na njoj nije bio vrhovni gazda Srbije, Aleksandar Vučić, onda dotično gospođa o demokratiji zna taman koliko ja znam da napravim atomsku bombu. To što nas sve Vučić ubjeđuje da je on jedini legitmni predstavnik i nosilac suvereniteta naše zemlje je stav koji je klasična autoritarna baljezgarija, te je veoma čudno da najvažniji predstavnici EU-a to ne razumiju. Mada, prije mislim da ih nije briga, a i šta ih briga za muslimane Balkana, ionako je Evropa u najnovijem, perfidnom i odvratnom krstaškom ratu, pa je sasvim OK da se 'prljavi muslimani' pobrišu sa lica zemlje", smatra Ćorović.

"Pomahnitali autokrata"

Također, upozorava da u Srbiji više skoro da i ne postoje nezavisni mediji, "uživo gledamo ubijanje N1 i Nove S", a otvoreno se "istjeruju i čiste najpreoznatljivija novinarska lica, ukidaju se najgledanije emisije, a ostalo i nisu mediji, već toalet papiri pomahnitalog autokrate koji Srbiju gura u ambis".

"Sporadično sam gledala ta dva medija i oni su vrlo korektno izvještavali dešavanja oko Mladićeve sahrane, ne propustvši da u više navrata o Mladiću govore kao o osuđenom ratnom zločincu za najteža krivična djela nakon Drugog svjetskog rata. Bojim se, zato, da će upravo ovo i ovakvo izvještavanja ubrzati totalno gašenje ove dvije televizije", rekla je ova aktivistkinja.

Drugi način, kako kaže, da ljudi iznose svoje stavove javno su društvene mreže i ističe da se veliki broj njenih virtuelnih prijatelja ograđivao od svega što je Mladić uradio, a mnogi su imali potrebu da se izvinjavaju Bošnjacima u BiH, ali i Sandžaku.

"Naravno, sigurna sam da najveći broj ljudi izbjegava da javno komentariše ovu kolosalnu sramotu Srbije, upravo zato što su botovi Aleksandra Vučića non-stop dežurni na mrežama i što se na najprimitivniji, najodvratniji i najprostačkiji način obraćaju svima nama i crtaju nam mete na čelima. Nema svako kapacitet da se s time nosi i ja poštujem takvu odluku, ali, zaista ne mogu da odšutim činjenicu da je većina opozicionih stranaka, osim, sa zadovoljstvom navodim: Zeleno-lijevog fronta, Pokreta slobodnih građana i Građanskog demokratskog foruma, kao i Lige socijaldemokrata i niz lokalnih pokreta (poput Bravo, Lokalnog fronta i slično) šutili. Razumijem da je sve to dio politikanskih kalkulacija i podilaženje zaglupljenom biračkom tijelu, ali, prosto postoje crvene linije koje se ne smiju prelaziti, jer govore o vrijednostima na kojima zasnivate svoje političke programe", poručuje Ćorović.

"Ne u moje ime!"

Naglašava posebno da u svakom slučaju, "slika koja je otišla ovih dana u svijet iz Beograda i Srbije, nije crno-bijela, mnogo je nijansi viđeno, ali, za mene jeste ohrabrujuća činjenica da je bilo mnogo onih koji su ovih dana jasno i glasno rekli 'Ne u moje ime!".

Govoreći o mogućim rješenjima i samoj budućnosti, ova mirovna aktivistkinja poručila je da je vrlo vidljivo da je najveći i najmaligniji problem Srbije vlast Aleksandra Vučića i njegove kriminalne bande.

"I jasno je većini da je jedini lijek da tu bandu otjeramo s vlasti, ali, teško je da se to i realizuje, posebno ako se ima u vidi razjedinjenost opozicije i zabrinjavajući stepen međusobnih animozieta i rivalstava koja samo ukazaju na to da većini opozicionih lidera nije bitna dobrobit građana Srbije, već lična promocija i lični interesi. Stvari se dodatno komplikuju kada je više nego jasno se studentski pokret, u koji je veliki broj građana Srbije polagao i još uvijek polaže nadu, ne snalazi najbolje u predizbornim procesima, počevši od pravljenja liste, pa do edukacije o izbornim procesima. Kako god, jasno je da u Srbiji neće biti ništa od procesa suočavanja s prošlošću, sve dok su na vlasti isti oni ljudi koji su kreirali, podsticali, finansirali i promovisali ratove 90-tih. Ja iskreno vjerujem da su neki ljudi kadri da prođu kroz procese denacifikacije, da dožive katarzu i da se iskreno pokaju za zlo koje su nanijeli drugima, ali, takvi primjeri su rijetki, a posebno mislim da trenutna vrhuška koja vodi Srbiju, nije sposobna ni za minimum ljudskosti, empatije i razumijevanja patnje onih koji su im bili žrtve 90-tih", smatra Ćorović.

Mnogo dragocjenog vremena propušteno

Tek kada ti psihopatski kreatori zla odu na smetljište historije, u Srbiji će se, kako kaže, otvoriti neki mali prostor da se ovako bolne i teške teme otvore.

"Mnogo je već dragocjenog vremena propušteno, ali, još uvek ima živih svedoka tih zločina, postoji sudska dokumentacija, postoje pojedinci i organizacije koje se bave restorativnom pravdom, postoje izvrsni novinari, novinarke koji se bave ovim temama, tako da se ja iskreno nadam da dolazi vrijeme kada će ovi "čuvari vatre" bez straha i javno moći da govore i javnost suoče sa onim što je urađeno u naše ime. Naravno, ne mislim da će biti lako i brzo, previše je ovdje saučesnika i izvršilaca zla koji se nadaju da će proći ispod radara, za previše ljudi je ovo neprijatna i bolna tema, pa je najlakše da se žmiri.

Ali, Srbija i njeni građani će jednom, prije ili kasnije, morati da shvate da ako žele da izađu iz ovog toksičnog lavirinta, morat će istini da pogledaju u oči i da razumiju da sve ovo što nam se dešava danas, jeste počelo krajem 80-tih i početkom 90-tih i da ako hoće iole normalan život, najprije moraju da počiste Vučića i Vojislava Šešelja iz sopstvenih misli i da će ih samo istina osloboditi. U suprotnom, nastavit će se razorno propadanje Srbije i srpskog naroda, sve do njegovog potpunog nestanka", ističe Ćorović koja je i sama ranije sudski kažnjena zato što je u Beogradu gađala jajima grafit ratnog zločinca Ratka Mladića.