Arsen Dalibaltayan ponovo uz Sarajevsku filharmoniju: "Klasična muzika nije samo za odabrane"

Koncertom Imagine, koji će biti održan 13. novembra u Narodnom pozorištu, Sarajevska filharmonija zaokružit će ciklus šefa dirigenta, a publiku očekuje večer posvećena dvama izuzetnim djelima klasične muzike. Pod dirigentskom palicom maestra Ive Lipanovića, uz solistički nastup pijaniste Arsena Dalibaltayana, na programu su Treći klavirski koncert Sergeja Prokofjeva i čuvene Musorgskijeve Slike s izložbe u orkestraciji Mauricea Ravela.

Za Dalibaltayana, mladog umjetnika iz Hrvatske, ovo će biti još jedna prilika da se predstavi sarajevskoj publici, pred kojom je nastupao i 2023. godine. U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba govorio je o posebnostima odabranog repertoara, izazovima pijanističkog poziva, svojim vezama sa Sarajevom, ali i o tome zašto klasična muzika ne bi trebala biti rezervisana samo za uži krug ljubitelja umjetnosti.

Omiljeno djelo

Radiosarajevo.ba: Sarajevskoj publici predstavit ćete se u okviru koncerta "Imagine", na kojem ćete izvesti Treći klavirski koncert Sergeja Prokofjeva. Šta Vas posebno privlači ovom djelu?

Trending

Preminuo Steve Connors, britanski ratni reporter koji je svijetu svjedočio o agresiji na BiH

Dalibaltayan: Treći koncert Sergeja Prokofjeva za klavir i orkestar jedno je od mojih najdržih djela. Vrlo raznolik koncert, slikovit i bajkovit. Atraktivan za publiku i za mene kao svirača, a mislim i za orkestar isto. To mi je prva prilika da ću ga izvoditi i vrlo se veselim.

Radiosarajevo.ba: Prokofjevljev Treći koncert poznat je po tehničkoj zahtjevnosti i velikim emotivnim kontrastima. Šta je najveći izazov u njegovom izvođenju?

31.10.26. 20:41

U NPS održan strašno fantastični koncert: Pogledajte atmosferu s ovogodišnjeg Halloween Symphonica

Dalibaltayan: Koncert je, naravno, tehnički zahtjevan, ali rekao bih da je najveći izazov vjerno dočarati svu njegovu raznolikost. Tehnički dio, manje-više, mnogi mogu uvježbati, ali mnogo je teže postići da izvedba zaista bude razigrana i da se na pravi način istaknu različiti karakteri i emotivni kontrasti ovog djela. Mislim da je upravo u tome njegova najveća poteškoća.

Radiosarajevo.ba: Koliko se razlikuje priprema za nastup s orkestrom od samostalnog pijanističkog recitala?

Dalibaltayan: Ne bih rekao da postoji neka velika razlika. Priprema se, prije svega, svodi na vježbanje. Ipak, jedna od razlika je u tome što prilikom izvođenja djela s orkestrom, kao i kod komornih kompozicija, moram dobro poznavati ne samo svoju dionicu već i ono što se događa u orkestru, kako bismo mogli ostvariti dobru međusobnu povezanost i funkcionisati kao cjelina. Istakao bih upravo taj aspekt zajedničkog muziciranja.

Radiosarajevo.ba: Naziv koncerta "Imagine" asocira na maštu i slobodu umjetničkog izražavanja. Koliko je mašta važna u interpretaciji klasične muzike i koliko sebi dopuštate slobode prilikom izvođenja kompozicija velikih autora?

Dalibaltayan: Mašta je apsolutno važna u interpretaciji takvih djela, ali i općenito u mom svijetu klasične muzike. Smatram je jednim od najvažnijih faktora.

Kada je riječ o slobodi u izvođenju, svakako sebi dopuštam prostor za vlastiti umjetnički izraz. Naravno, pritom moram voditi računa o ansamblu i prilagoditi se orkestru. Ipak, kod djela u kojima je posebno važna otvorenost ideje, postoji prostor za slobodu interpretacije i nastojim ga iskoristiti.

Emotivni povratak

Radiosarajevo.ba: Sarajevo je grad u kojem ste proveli dio djetinjstva. Kakve uspomene nosite iz tog perioda i koliko Vam znači ponovni dolazak pred sarajevsku publiku?

Dalibaltayan: Dvije godine ranog djetinjstva proveo sam u ovom gradu, od rođenja do svoje druge-treće godine, tako da se tog perioda ne sjećam. O Sarajevu iz tog vremena znam uglavnom iz priča roditelja i prijatelja.

Ipak, nakon toga sam se nekoliko puta vraćao u Sarajevo i imao priliku održati koncerte. Svaki od tih dolazaka bio je ispunjen posebnom toplinom. Taj osjećaj javio se već prilikom mog prvog ponovnog susreta s gradom, još u trenutku kada sam avionom sletio na sarajevski aerodrom. Nešto posebno sam osjetio čim sam stigao i zato je Sarajevo definitivno grad kojem se uvijek rado vraćam.

Radiosarajevo.ba: Već ste nastupali sa Sarajevskom filharmonijom 2023. godine, kada ste izvodili Rahmanjinov Treći klavirski koncert. Kakva su Vaša sjećanja na taj nastup?

Dalibaltayan: Treći klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova jedno je od tehnički najzahtjevnijih djela klavirske literature, tako da to nije bilo nimalo lako iskustvo. Ujedno je to bila veoma važna prilika jer je koncert održan povodom inauguracije novog klavira koji je Sarajevska filharmonija tada nabavila.

Bio je to zaista predivan koncert, a vjerujem da je i publika osjetila posebnu atmosferu. Nosim veoma lijepe uspomene i snažne utiske, kako iz vlastite perspektive tako i na osnovu reakcija ljudi koji su prisustvovali koncertu.

Radiosarajevo.ba: Koliko odricanja i discipline zahtijeva život profesionalnog pijaniste i uspijevate li pronaći vrijeme za sebe izvan muzike?

Dalibaltayan: Teško je potpuno odvojiti posao od vremena za sebe. Muzika je nešto čemu ste posvećeni praktično tokom cijelog dana, od trenutka kada se probudite do odlaska na spavanje. Ona prožima različite aspekte života, od slušanja do razgovora s kolegama o tome.

Ipak, apsolutno se zalažem za to da i klasični muzičari moraju imati vrijeme za sebe, druženje i druge hobije. Smatram da ono što kao muzičari donosimo kroz klasičnu muziku u velikoj mjeri proizlazi i iz drugih životnih iskustava. Ona su jednako važna kao vrijeme provedeno za klavirom i vježbanje određene pasaže, možda čak i važnija. Upravo nam ta iskustva daju širinu i maštu, a to je izuzetno važno za ovaj poziv.

Radiosarajevo.ba: S obzirom na to da ste se u mladosti bavili i tenisom, jedno vrijeme postojala je dilema kojim ćete se putem profesionalno posvetiti. Šta je na kraju prevagnulo u korist klavira i klasične muzike?

Dalibaltayan: Kada sam imao 13 godina i donosio tu odluku, ona je u velikoj mjeri bila potaknuta određenim uspjesima. Razmišljao sam i o tome kakva je situacija u današnjem tenisu. Konkurencija je mnogo veća i teže je napraviti iskorak. Ne kažem da u klasičnoj muzici nema konkurencije, ali sam tada smatrao da se u tom svijetu lakše mogu probiti.

Naravno, sa 13 godina nisam mnogo znao o životu. Međutim, kasnije, kada sam ponovo razmišljao o toj odluci, shvatio sam koliko me zapravo ispunjava ono čime se bavim. Ne bih mogao zamisliti život bez klasične muzike. Ona je nešto što nosim sa sobom svakodnevno. Daje mi kreativnost, nove ideje, prostor za promišljanje i različita emotivna iskustva koja možda kroz tenis ne bih doživio na takvom nivou.

Rušenje predrasuda

Radiosarajevo.ba: Klasična muzika često se doživljava kao umjetnost namijenjena užem krugu ljudi. Kako biste je približili nekome ko nikada nije bio na koncertu klasične muzike?

Dalibaltayan: Ne znam kakva je situacija ovdje u Bosni i Hercegovini, ali u Hrvatskoj se klasična muzika često poistovjećuje isključivo s ozbiljnom muzikom. To je praktično postao sinonim za klasičnu muziku.

Možda smo i mi, klasični muzičari, djelimično odgovorni za takvu percepciju. Međutim, važno je znati da klasična muzika nudi mnogo više od onoga što se na prvi pogled čini. Ona zaista zahtijeva pažljivije slušanje, ali istovremeno može biti veoma pristupačna. U njoj ima mnogo humora i različitih drugih aspekata koje ljudi koji se ne bave ovom vrstom muzike često ne primjećuju ili ih jednostavno nisu svjesni.

Na nama je da otvorimo taj put i približimo klasičnu muziku ljudima koji se njome ne bave. To je jedna od tema kojima ću se svakako više posvetiti u ovom periodu, ali i u budućnosti.

Radiosarajevo: Za kraj, šta biste poručili publici koja još uvijek razmišlja o dolasku na koncert? Šta je ono što ovaj program čini posebnim i kakav doživljaj mogu očekivati svi koji odluče provesti tu večer uz klasičnu muziku?

Dalibaltayan: Prije svega, rekao bih da je program odabran za ovaj koncert veoma pristupačan i da ga ne bih svrstao isključivo u sferu ozbiljne muzike. Prokofjevljev Treći koncert, kao što sam već spomenuo, donosi veoma razigranu muziku, punu kontrasta, mašte i virtuoznosti.

U drugom dijelu programa izvest ćemo Musorgskijeve Slike s izložbe, koje su na svoj način također veoma slikovite. Zasnovane su na vizijama i slikama koje je Musorgski imao kao inspiraciju, a riječ je o muzici bogatoj kontrastima i različitim raspoloženjima.

Publiku ne očekuju dugački komadi koje je teško pratiti i razumjeti, već djela sastavljena od kraćih stavova. Mislim da je to dobitna kombinacija za publiku različitih muzičkih ukusa i iskustava.