Hrvatska i Ratko Mladić: Gnušanje nad zločinima i prigovor Haškom tribunalu

U Hrvatskoj se za Ratkom Mladićem ne žali, ali se prigovara Haškom tribunalu da mu nije sudio i za zločine u toj zemlji.

Smrt ratnog zločinca Ratka Mladića nakon decenija i pol provedenog u doživotnoj zatvorskoj kazni izazvala je više reakcija negoli ijedan usporediv slučaj s prostora zapadnog Balkana. I to krajnje različitih.

Dok je u Federaciji Bosne i Hercegovine i Hrvatskoj ispraćen s gnušanjem, u javnosti RS i Srbije, ali i u Crnoj Gori, nizale su se počasti i iskazi žalovanja. Štoviše, čini se da je nekadašnjikomandant tzv. VRS, ujedno krvnik Srebrenice, danas popularniji negoli je bio u momentu privođenja Međunarodnom sudu u Haagu, početkom prošle decenije.

Trending

Nikšić o radu Vlade FBiH: "Pravili smo greške, ali možemo se braniti pred građanima"

No pored toga upadljivog dojma u Hrvatskoj se proteklih dana moglo čuti i jedan prigovor na račun haškog pravosuđa, tj. tužilaštva. Prije nego što je s početkom rata u Bosni i Hercegovini došao na čelo tamošnjih srpskih snaga gdje će na koncu provesti srebrenički genocid nad Bošnjacima, Ratko Mladić je vodio jedan korpus Jugoslavenske narodne armije u napadu na Hrvatsku.

Ipak nije tužen za ubijanje i razaranje po toj zemlji, uslijed pragmatične odluke tužiteljstva da se fokusira na ona njegova nedjela koja najbrže i najpouzdanije mogu rezultirati najvišom kaznom, piše DW.

Prije oko 14h

Žrtve osuđuju: "Krvnik Mladić više nije među živima, ali za mnoge je i dalje heroj"

Štetna kritika na račun Haaga

"Žaliti danas za tim, pogrešno je i štetno", mišljenja je politolog Davor Gjenero koji odmah napominje i da je u Hrvatskoj svakako bilo dovoljno osnove da se Mladića osudi, mada ne i za genocid. No ističe da se time ne bi ništa formalno promijenilo za npr. Škabrnju, selo pokraj Zadra u kojem su snage pod Mladićevim zapovjedništvom izvele masakr nad Hrvatima.

Gjenero dodaje i da je pogotovo kritika Haaškog suda kao političkog i politički tendencioznog u tom kontekstu duboko netočna. Po njemu, takvim se osvrtima čak omalovažava potpuno nesporna presuda Mladiću, izrečena za Srebrenicu i troipolgodišnju opsadu Sarajeva.

"O judikaturi i efikasnosti Haaga ima smisla raspravljati ali ne u ovom trenu. Onaj tko to radi, radi na štetu kulture mira, suočavanja s prošlošću i civiliziranja odnosa. Svi žalimo što mu nije suđeno i za RH, ali daleko bi veći problem nastao da je tužilaštvo tad propustilo izabrati najdjelotvorniju strategiju. Ne zaboravimo da se to događalo nakon Miloševićeva, praktično, samoubojstva medikamentima, što je tumačeno kao veliki neuspjeh suda", rekao je on.

Da podsjetimo: riječ je o smrti Slobodana Miloševića u Haaškom pritvoru, dok je suđenje tome bivšem predsjedniku Srbije već trajalo.

Prije oko 18h

Britanski komandant se prisjetio pakla iz Srebrenice:"Mladić je bio psihopatski kasapin, zao čovjek"

Genocid kao politički uspjeh

Naknadno se pokazalo da je, pokušavajući manipulirati lijekovima zbog iznuđivanja odlaska na liječenje u Rusiju, Milošević vjerojatno fatalno naškodio vlastitom zdravlju.

"Da su pustili rastezanje procesa Mladiću", postavlja pitanje Gjenero, te nastavlja: "pa se dogodilo nešto slično, tko bi ih opravdao?  Kako bi se tek tumačilo takvo riskiranje, ako se sudu i sad prigovara da je politički sumnjiv? Postupak tako nije bio cjelovit u pogledu obuhvata zločina, ali je definitivno bio efikasniji negoli bi ispao da se inzistiralo na svemu."

"A u pravu ste da njegovo djelo svejedno ostaje živim, na više razina. Posljedice etničkog inženjeringa su gotova stvar, neće se mijenjati, ne nakon 30 godina od rata. Bosna i Hercegovina se od toga nije oporavila, niti će tako skoro. Najstrašnije je to što se upravo genocid, jer što bi drugo, otvoreno slavi kao politički uspjeh i doprinos Ratka Mladića iz perspektive srpskih nacionalista. Naravno, tu su i političari koji na tome obavezno ubiru poene", zaključio je Davor Gjenero.

Tu su, dakle, i dominantne politike, kao i značajni dijelovi javnosti, u okviru kojih se na tome uopće mogu ubirati poeni.

Prije oko 20h

Dragan Bursać: Mladićeva smrt i kraj NVO bajke kako smo "jedni drugima palili kuće"

Katarze nema niti će je biti

I politički analitičar te filozof politike skrenuo nam je pažnju ponajprije na isticanje Mladićeva nekažnjavanja za ratni zločin u Hrvatskoj.

"To prenaglašavanje s obzirom na konačnu njegovu kaznu, ali i na razmjere zločina, izaziva nelagodu. Imam utisak kao da je nekome žao što je naše stradanje od ruke Mladića bilo manje nego ono Srebreničana i Sarajlija, u daleko najvećoj mjeri Bošnjaka, ako hoćete. Neumjereno smo fokusirani na sebe", nalazi Pecnik.

Dotaknuo se i prijema vijesti o Mladićevoj smrti u spomenutim, Hrvatskoj susjednim zemljama ili makar nekim njihovim dijelovima.

"Očekivano, nažalost. Takav ekstremizam je već normaliziran da se opravdava sve što netko može prozvati zastupanjem svog naroda, pa i najgori zločini. Vidjet ćemo hoće li taj sentiment naći svoje mjesto i na idućim izborima u Srbiji, u sklopu Vučićeve politike. No katarze nema niti će je biti. Tako se i u Hrvatskoj danas ustaše doživljavaju prvenstveno kao 'hrvatska vojska'. Zločini 'svojih' prolaze bez moralne osude, nacionalna pripadnost postaje vrijednosti iznad svega", konstatovao je politički analitičar Jaroslav Pečnik.