Terapijsko ronjenje za osobe sa invaliditetom: Jedva čekaju odlazak na more

Primarijus doktor Snežana Kutlešić-Stević, specijalista pulmologije i baromedicine u saradnji sa ronilačkim klubom "Buk" u Banjoj Luci pokrenula je projekat terapijskog ronjenja za osobe sa invaliditetom.

Treninzi su organizovani na Gradskom olimpijskom bazenu, a trenutno u projektu učestvuju Biljana Nedić i Pero Kuzmanović, sportisti sa invaliditetom.

Biljana Nedić, koja se inače bavi košarkom za osobe sa invaliditetom, a okušala se u streljaštvu i plesu, navela je da iako pliva već deset godina, do sada nije ronila, čak ni na dah kada je na moru.

"Fantastičan je osjećaj, da sam znala ranije vjerovatno bi 'kopala' negdje kako mogu da se uključim u ovu priču. Nekako zaista djeluje terapeutski, posebno na psihu jer se pod vodom isključiš i razmišljaš samo o onom pod vodom, a tek smo u bazenu i jedva čekam more, da vidim šta se to nalazi na dnu mora, tako da je super", kaže Biljana Nedić.

Kaže da će se nastaviti baviti košakom sve dok je fizička snaga služi, a da joj je ovaj sport olakšao i plivanje i ronjenje jer joj fizička spremnost olakšava ulaske i izlaske iz vode.

Cilj samostalnost ronilaca

"Cilj i naš i instruktora je da sutra budemo samostalni, da skupim svoju opremu sjednemo u auto i odemo bilo gdje na neko lijepo, atraktivno mjesto i da ronimo i uživamo u svim čarima ispod vode. Tako da se nadam da ćemo to ostvariti jer i meni i Peri se sviđa ovo što radimo očekujemo da ćemo se uspjeti uskoro osamostaliti", kaže Biljana.

Za osobe sa invaliditetom koje se bave ronjenjem organizuju se i takmičenja, ali Biljani to nije prioritet. Objasnila je da u muškom timu igra košarku i takmiči se protiv muškaraca.

"Potrebno je mnogo fizičke spremnosti i svega nečega što se ovdje ne dešava. Ovdje je samo opuštanje i što se tiče takmičarskog dijela ne funkcioniše tako kao što funkcioniše na terenu. Svodi se sve na to da zadržavaš dah, što meni nije primamljivo iskreno dosadno mi je. Vidjet ćemo možda se i okušamo u tome, zašto da ne", navodi Biljana.

Veseli se putovanjima povezanim sa ronjenjem i upoznavanju drugih ljudi, kao i mogućnosti da upozna osobe koje su prema njenim riječima fenomeni, jer mogu roniti na dah po 10 minuta.

"Želim da zaronim na neka egzotična mjesta, da vidim podvodni svijet i željela bih u ledenu vodu - to su mi ciljevi, a takmičenje neka bude po strani", kaže Biljana.

Smatra da je jako važno da se napravi dobra komunikacija između trenera i ronioca kako bi treninzi protekli u redu.

"Stvarno imam povjerenja u svog trenera tako da to ide super", dodala je Biljana Nedić.

Branislav Rađević, član ronilačkog kluba "Buk", jedini instruktor ronjenja za osobe sa invaliditetom u BiH, navodi da pošto je dugogodišnji instruktor za obuku ronilaca po svjetskoj organizaciji CMAS prošle godine se licencirao u Sloveniji kada se edukovao o stvarima na koje treba obratiti pažnju u radu sa osobama sa invaliditetom.

"Što više vremena provodimo u vodi uočavamo neke stvari koje zajedno treba da savladamo. Nije isto ronjenje osoba bez invaliditeta i ovo jer tijelo se drugačije ponaša u vodi i moramo da obratimo pažnju na njegu prilikom ulaska, izlaska iz vode i na koji način izbjeći povrede koje bi mogle lako nastati", rekao je Rađević.

Pozitivan utjecaj

Smatra da će Biljana Nedić i Pero Kuzmanović, obzirom da su sportisti, brzo savladati sve potrebne vještine i znanja, a da će im sat vremena boravka u vodi, van kolica, mnogo značiti bez obzira koliko će naučiti.

"Vjerujem da svaka osoba kada provede sat vremena u vodi, da ovakve sportske aktivnosti moraju ostaviti pozitivan uticaj po tu osobu. Ne moramo da roniti možemo da plivamo, da se zezamo, da samo ležimo na vodi, da smo u bestežinskom stanju i da nismo vani, da smo pobjegli od svakodnevnice, to je nama dovoljno", kaže Rađević.

Govoreći o ronjenju rekao je da to jednostavno da li voliš ili ne voliš. On je počeo da roni 2003. godine kada se zaljubio u ovaj sport i nikada ga nije napustio. Inače se bavi pećinskim ronjenjem i u tome najviše uživa, ali voli i da radi sa drugim roniocima, jer mu je važno da je u vodi.

Pero Kuzmanović koji se više od pet godina bavi košarkom, rekao je da za ronjenje ne treba prevelika fizička spremnost, a prezadovoljan je instruktorom i zabavom na bazenu.

"Najteže je natjerati sam sebe da dođeš da vidiš šta je, a poslije vidiš da je to super. Novo iskustvo i lijepo je, voda je opuštajuća i trebao bi svako probati", kazao je Kuzmanović, koji kao i Biljana Nedić mašta o ronjenju na moru.

Naglasio je da nije teško, kao što možda izgleda i da bi trebalo da se uključe i druge osobe bez obzira koji invaliditet imaju.

Osnovni cilj Snežane Kutlešić-Stević je da u ovaj projekat uključi što više osoba sa invaliditetom, te da obezbjedi podršku Grada Banja Luka i Ministarstva porodice, omladine i sporta RS, kako bi nabavili još ronilačkih odjela i omogućili odlaske na takmičenja.

"Ideja je proistekla iz naše saradnje sa kolegom Brankom Ravnakom iz Slovenskih Konjica koji radi godinama projekat sa osobama sa invaliditetom. To nije samo ronjenje nego terapeutsko ronjenje koje njima praktično pomaže da dio dana ne provedu u kolicima, u kućama, nego u vodi", kaže Kutlešić-Stević.

Naglasila je da je ronjenje sport koji podiže mnoge sisteme kod osoba sa invaliditetom, pri čemu je naročito bitan koštano-zglobni sistem odnosno uticaj na mišiće i kičmu pored pozitivno uticaja na psihološko stanje.

Banja Luka domaćin budućim takmičenjima 

Osim što je zaposlena kao ljekar radi ova doktorica mnogo sa osobama sa invaliditetom i bori se za podizanje svijesti o osobama sa invaliditetom.

"Postoje mnogi sportisti, Paraolimpijske igre, gdje smo dokazali da osobe sa invaliditetom mogu da dostignu vrhunske svjetske rezultate", navela je Kutlešić-Stević.

Prvi dio projekta terapijskog ronjenja počeo je prije godinu dana kada su u njemu učestvovale Sanja Jokić i Marija Bilčar, ali je zbog njihovih ličnih i zdravstvenih razloga usporen. Sada je ponovo nastavljen sa dvoje drugih kandidata, a Snežana Kutlešić Stević očekuje da će projekat zaživjeti u široj društvenoj zajednici, da će ostvariti saradnju i za drugim ronilačkim klubovima u Banjoj Luci, ali i da će treapijsko ronjenje biti moguće i za osobe iz drugih gradova Republike Srpske.

U planu joj je da Banjalučani učestvuju na takmičenjima u Sloveniji, Hrvatskoj i Ruskoj Federaciji, a nada se i da će Banja Luka biti dobar domaćin jednom od sljedećih takmičenja.