Otac Kasim ima jednu želju – da njegov sin završi školu

Za jedanaestogodišnjeg Ermina život se promijenio prije godinu dana, kada je u Cazinu otvoren Centar za razvoj inkluzivnih praksi (skraćeno CRIP).  

Dječak rođen s kombinovanim teškoćama u kretanju i govoru, kroz rad ovog centra dobio je poticaj za uključivanje u redovno školovanje. To je ohrabrilo i članove Erminove porodice da mu pruže svu podršku kako bi jednoga dana dobio svjedočanstvo o završenoj školi. 

"Kada je došlo vrijeme za upis u prvi razred, Ermina su poslali na preglede kod doktora, psihologa i logopeda i tada su ga uputili u specijalnu školu. Ustvari, to je bilo specijalno odjeljenje u osnovnoj školi Cazin II. Prošle godine su to odjeljenje rasformirali, a Ermina prebacili na redovno školovanje, a on sada odlazi dva puta sedmično na termine kod logopeda i psihologa u CRIP", kaže njegov otac Kasim Škrgić.

Ermin ima još petero braće i sestara, a žive u porodičnoj kući u selu Ćatići kraj Pećigrada, koji pripada općini Cazin.

Otac Kasim svako jutro sa sinom kreće u pola sedam iz kuće da bi pješice u pola osam stigao na autobus za Cazin, kako bi stigli do škole. Potom čeka da završi nastava, da bi ga odveo na dogovorene termine u CRIP.

"Hodam po školi, čekam, nekad pojedem nešto, popijem kafu... Onda se vratimo kući".

Nisu svi dani jednaki. Iako Ermin voli svoje učiteljice, postoje dani kada mu je teško izaći iz kuće.

"U školi su ga dobro prihvatili, ima prijatelje koji mu uvijek pomažu, ima sve što mu je potrebno, televizor, kompjuter, veliku pomoć nastavnika... Kod kuće ga pazimo majka i ja, i ostala djeca. Nemam se više na koga osloniti. Otac sam mu, ako se neću ja brinuti za njega, ko će?", pita se posvećeni otac.

Njegova supruga je domaćica, a Kasim je već pet godina na birou. Radio je u tvornici bravarije koja je u međuvremenu zatvorena. Sada se pomalo bavi poljoprivredom, a pomaže mu najstariji sin koji je upisao srednju školu, smjer za montažera centralnog grijanja.

"Nezgodno je, ali je situacija u državi takva kakva jeste. Društvo može mnogo toga uraditi da pomogne porodicama, ovo sada je sve slabo. I ono na što imaš pravo, da se nekome obratiš, oni prebacuju na nekoga drugog. Svako skida odgovornost sa sebe", dodaje Kasim.

Protekle godine, Ermin je ostvario veliki napredak. U CRIP-u djeca s poteškoćama u razvoju imaju priliku dobiti sveobuhvatan servis podrške , kako bi se što bolje uklopili u redovno školovanje.

"Ima poteškoće sa govorom, teško mu je i u školi posebno sa riječima koje su teže za izgovoriti. Slično je i sa pisanjem. Ali mnogo mu pomažu ti posjeti, to se stvarno vidi na djetetu".

Djeca s poteškoćama u razvoju mogu pravilnom brigom zajednice, odgojem i obrazovanjem, koje na primjeren način vodi brigu o njihovim potrebama, postati u potpunosti sposobni za ravnopravno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima.

Požrtvovani otac Kasim ne gubi nadu:

"Dajem sve od sebe da barem osnovnu završi, pa ćemo vidjeti. Nešto će biti, nadam se. Ako bude napretka, potrudićemo se i da srednju završi. Možda bude neko zanimanje za koje će se osposobiti“.

Inkluzija iziskuje mnogo upornosti, volje, podršku porodice, vršnjaka i cjelokupne zajednice, ali daje rezultate koji su značajni ne samo za pojedince već i za čitavo društvo.