Sinoć, kad se vratih iz topla hamama... Godišnjica smrti Alekse Šantića (VIDEO)

Na današnji dan, 1924, u Mostaru je preminuo jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika - Aleksa Šantić.

Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru gdje je proveo veći dio svog života. Školovao se u Trstu i Ljubljani, a nakon završene trgovačke škole vraća se u rodni grad.

Bio je jedan od osnivača kulturnog lista Zora, te predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle u Mostaru.

Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, te njemački književnik Heinrich Heine. Godine 1903. izabran je za potpredsjednika Gradskog vijeća mostarske općine.

Burne društvene promjene u Bosni i Hercegovini, početkom dvadesetog stoljeća značajno su utjecale na njegov rad što je pojačalo njegovu rodoljubivu notu. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama, Ostajte ovdje i Hljeb, Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet.

"Šantić, međutim, nije ničim zaslužio takvo sortiranje po uskonacionalnoj nomenklaturi. Jer mogao bi, zbog Emine, Šerifa i drugih biti i muslimanski pjesnik. Mogao bi zbog voljene Zorke Šoline i poezije posvećene njoj biti i hrvatski pjesnik. A, uistinu, on je istovremeno i srpski, i muslimanski, i hrvatski poeta, ne odričući mu duboko korijenje etničkog Srbina. U toj simbiozi ljepote svega što je zajedničko i ljudsko on je ono najljepše što Mostar već stoljećima izgrađuje i stvara. Zbog toga, on je bio bosanskohercegovački, evropski, bjelosvjetski...", pisao je o njemu Mugdim Karabeg.

Šantićeva ljubavna poezija razvila se pod jakim utjecajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama su bašte, behari, hamami, šadrvani... Djevojke koje se u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne, ali ipak skrivene ljepote. U njegovim ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.

Takva je i njegova najpoznatija pjesma Emina, koja je bila inspiracija i mnogim muzičarima današnjice. Po predanju, posljednji stih u pjesmi Emina koji je dodat izvornom Šantićevom tekstu, izrekla je Sevda Katica, usmena kazivačica narodnih pjesama, kada joj je Himzo Polovina donio vijest o smrti opjevane Emine.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća snimljena je romantizirana biografija o životu Šantića, pod nazivom Moj brat Aleksa. Glavnog lika je glumio Branislav Lečić, a muziku za film komponirao je Ranko Rihtman.

Šantić je napisao još i pjesme: Ne vjeruj, Pretprazničko veče, Što te nema?, Veče na školju, O klasje moje i druge...

Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesme za djecu.

U toku Prvog svjetskog rata zatvoren je kao talac i optuživan zbog svojih pjesama. Preminuo je 2. februara 1924. godine u Mostaru.

Šantićev lik nalazi se na apoenu od 10 konvertibilnih maraka, a po njemu je nazvano i selo kraj Sombora u Vojvodini. Bivša Njegoševa ulica u Sarajevu danas nosi ime Alekse Šantića, baš kao i jedna osnovna škola u sarajevskom naselju Nedžarići.