Ovako je govorio Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva

Filmski reditelj Veljko Bulajić, najpoznatiji po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu, umro je u utorak u 97. godini života nakon kratke bolesti.

U čast na velikog umjetnika prenosimo intervju koji je u februaru 2013. godine dao agenciji Anadolija i poznatom novinaru i uredniku Faruku Veli.

Rođeni Crnogorac 2012. godine, zajedno sa Lordanom Zafranovićem, na ''Motovun Film Festivalu'' dobio je nagradu "50 godina", a u ekskluzivnom intervjuu otkrio je da radi na dugometražnom dokumentarnom filmu, kao i na jednom igranom filmu.

Riječ je, započeo je Bulajić o ''ljudskoj priči koja se odnosi na sve ratove koji su se događali na ovim prostorima''.  

''Posla je puno, angažman je uvijek veliki. Posebno u današnjim uvjetima kada nema više dobro organiziranih filmskih kuća koje su mogle biti pratnja autoru dok radi na projektu. Tako da je danas mnogo složenije i teže raditi jer ne postoji organizacija kinematografije kakva treba da postoji i kakva je nekad postojala u Bosni, Hrvatskoj, Beogradu... Radim dosta i tako će biti stalno. Volim da radim. Rad me drži'', govorio je Bulajić za agenciju Anadolija nakon dužeg odsustva iz javnosti.

Autor Bitke na Neretvi, Kozare, Vlaka bez voznog reda, Libertasa, filma Skoplje 63 otkrio je za agenciju Anadolija zašto, uprkos njegovoj velikoj volji, nikada nije snimljen film Sarajevo, nesuđena filmska epopeja. Skoro desetljeće i pol otkako je završena, po mnogima, isfabricirana afera o novcu za nesuđeni filmski spektakl, Bulajić je samo podvukao da je ''propuštena velika šansa''.

''Jer, bilo je vrijeme da cijeli svijet sagleda dramu Sarajeva. U tu priču upetljali su se mnogi, počevši od Sacirbeya (Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH), do tadašnjih generala. Bilo je tu raznih interesa i tumačenja, raznih pritisaka. Tako da sam ja poslije dugo vremena, poslije strašno mnogo uloženog truda sa ekipom i dobrim stranim partnerima, koji su htjeli da se napravi priča o drami Sarajeva, bio sretan što sam otišao. Jer, mnoge su se negativne snage upetljale oko filma. Izgubljeno je moje strašno dragocjeno vrijeme. Želio sam da taj film poklonim Sarajevu. Uostalom, ja sam se osjećao Sarajlijom! Bio sam u Sarajevu kao dijete, u Sarajevu sam učio školu, živio. Nosio sam duboko u sebi taj film i te ljude u Sarajevu, u toj velikoj drami Sarajeva'', tvrdio je Bulajić.

Govorio je kako žali i otkrio do tada nepoznate činjenice.

''Jako mi je žao što taj film nije urađen, ali sam vidio da je atmosfera koja je vladala u nekim političkim krugovima Sarajeva bila apsolutno..., bila je takva da se nije mogao snimiti film. Otkrit ću Vam nešto što do sada nikome nisam kazao. Alija Izetbegović je imao dobre namjere za film Sarajevo i bio je čovjek širokih pogleda. Ja sam sa njim razgovarao nekoliko puta. Vjerovao sam da će se zbog njegovog takvog odnosa prema filmu Sarajevo i ostali slično ponašati. Međutim, priče, intrige, ne znam koje sve stvari, učinile su to da je i Izetbegović, na kraju, reterirao. Nije znao što će biti ako da podršku filmu, može li, smije li, imao je dileme... i ljudi oko njega su imali dileme. Očekivao sam da će kazati: 'Dajte autoru da napravi film kad je već došao', objasnio je Bulajić u intervjuu za agenciju Anadolija.

Bulajić je smatrao da je film Sarajevo mogao biti na razini slavne Bitke na Neretvi, što bi bilo izuzetno značajno za to da svijet i kroz film sazna punu istinu o drami koja se dešavala u BiH.

''Pazite, u Sarajevu se desila ogromna jedna ljudska drama. Ne znam grad u suvremenoj povijesti koji je tako strašno stradao od tih agresora, Jugoslavenske narodne armije (JNA), četnika, svega što je krenulo da ga uništi. I ne samo da ga fizički uništi, već da uništi njegovu tradiciju, kulturu, duh... Pa, odbrana Sarajeva, taj otpor, bila je to velika mogućnost za veliki film'', kazao je on.

Priznao je da se zbog negativnog iskustva nikada više ne bi vratio na temu opsade Sarajeva.

''Jer, nažalost, ni danas u Sarajevu ne postoji takva atmosfera, nema onih koji bi rekli: 'Evo, idemo praviti takav jedan film'. Bez takve podrške, slobode stvaranja, povjerenja jednih u druge, takav posao se ne može izvršiti'', isticao je Bulajić.

S otklonom od dvije decenije Bulajić primjetio je da rane nanesene u užasima raspada Jugoslavije teško zarastaju.

''Primjećujem iz dana u dan da sve teže i teže zarastaju rane, iako sam vjerovao da će biti drugačije. To je naš problem. Taj problem će nas, po meni, pratiti. Mislim da se malo čini sa svih strana da se te rane zacijele. Ostaje da to riješe naša djeca, unuci, odnosno vrijeme'', istakao je Bulajić.

S ponosom se sjećao svojih ratnih filmova. Posebno Bitke na Neretvi i Kozare.

''Drago mi je da sam radio Kozaru i Neretvu. Ti filmovi su nagrađivani. Vidio ih je cijeli svijet, čak 500 miliona gledatelja. Vrlo sam ponosan na Neretvu. To je svjetski film. Bio je nominiran za Oscara. Nema zemlje gdje nije prikazan, a i danas se prikazuje. Uvršten je, konačno, među deset najboljih ratnih filmova u povijesti svih svjetskih kinematografija po izboru svjetskih kritičara'', govorio je sugovornik.

Tita isključio iz Neretve

Otkrio je da su saradnici Josipa Broza Tita tražili da doživotni predsjednik Jugoslavije bude centralna ličnost filma Bitka na Neretvi. No, reditelj je tvrdio da je to uspio izbjeći na svoj način.

''Imao sam razgovor sa Titom. Otvoreno sam mu rekao da ne mislim da bi trebao biti centralna ličnost filma, jer će se pomisliti da radimo film o njemu, a ne o velikoj i plemenitoj bici za ranjenike. Jer, ako se u filmu kaže da 'svi ranjenici moraju ići sa nama', ako Tito daje nalog da se poruši most na Neretvi... Ja sam rekao: 'Predsjedniče, to je savršeno dovoljno da se vidi da ste Vi, zaista, vrhovni komandant cijele akcije. Ali, hajmo se baviti ranjenicima i običnim ljudima, da ispričamo njihove sudbine'. On je malo razmišljao i rekao: 'Znate, ja mislim da Vi jako dobro razmišljate i molim Vas da više ne razgovarate sa mojim savjetnicima o tome'. Dobio sam, dakle, potpuno slobodne ruke i mogu danas reći da sam Neretvu napravio kao svoj autorski film, potpuno slobodnih ruku, bez osjećaja politike na filmu'', sjeća je Bulajić.

Iako bi mnogi očekivali drugačije, Bulajić je bio kritičan prema partizanskim filmovima i autorima tog žanra uopće.

''Mogu vam reći da je period snimanja ratnih filmova bio period snimanja strašno loših ratnih filmova. Autori su međusobno kopirali filmove. Radio je loše veliki broj loših autora. Tada je bilo takvo vrijeme u Jugoslaviji da je najlakše bilo dobiti pare za ratni film. Svaka republika, svaka pokrajina je htjela da ima svoj film. Novci su se davali šakom i kapom, radili su kojekakvi autori. Ostaje jedna strašna serija loših partizanskih filmova. Naravno, bilo je i jako dobrih, ali je bilo i ogromna većina naprosto negledljivih filmova'', tvrdio je on.

Nisam želio snimati Sutjesku

Zanimljivo je da je Bulajić, kako je istakao, odbio da poslije Bitke na Neretvi režira i film Sutjeska, koji je kasnije snimio Stipe Delić.

''Ja sam poslije Neretve mogao sve. Davano mi je sve i više sredstava nego za Neretvu. Ja nisam htio da radim Sutjesku. Ja sam to izbjegao, malo se i zamjerio. Ali, tadašnje bosansko rukovodstvo je da bi još bolje učvrstilo svoje odnose sa Titom insistiralo na tome da se snimi Sutjeska. I to kao velika partizanska pobjeda!? A bila je veliki partizanski poraz. Ja ne kažem, može se i na porazu snimiti veliki film, ali ne kao pobjeda. A oni su insistirali da to bude film o pobjedi. Pa su onda posebno insistirali da u tom filmu igra Richard Burton. On je tamo odigrao ulogu koja je katastrofalna. I znate šta se onda dogodilo? U Sutjesci je potrošeno više para nego u Neretvi, film nije nigdje prikazan i prošao je vrlo loše. Sutjeska je klasičan primjer što biva kada se političari upetljaju u film i kada oni počnu da diriguju kakav će film biti'', objasnio je Bulajić.

Bosna je imala dobrih filmova

Govorio je i o poslijeratnoj kinematografiji u zemljama bivše Jugoslavije.

''U ovom trenutku, čini mi se, hrvatska kinematografija pravi iskorak naprijed. Bilo je dobrih filmova iz Beograda, dobrih filmova u Bosni. Ali, sada je vrijeme drugačije. Sada se ne zna gdje počinje film, gdje završava televizija. Vjerovatno će se ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju neke stvari promijeniti na bolje. Poslije rasula zemlje i svega što se dogodilo, te strašne tajkunizacije u svakoj sredini, u svakom gradu, možemo biti zadovoljni da je kinematografija uopće ostala živa'', naglasio je Bulajić u intervjuu za agenciju Anadolija.

Kusturica je služio politici

Reditelj Emir Kusturica svojevremeno je ismijao Bulajića u svom filmu Underground, iako Bulajić tvrdi da je Kusturici pomagao na početku karijere. Bulajić je kazao kako gleda na kusturicinu pojavu i učestvovanje u projektima poput izgradnje Andrićgrada u Višegradu.

''Emir Kusturica više uopće nije sineasta, nego ga treba gledati kao nekog poslovnog čovjeka, biznismena. To je izvan posla kojim se mi sineasti bavimo. Ko mu daje podršku, pod kojim uvjetima, s kim to radi i kako, ja ne znam. Ali, kao sineastu, ja ga ne vidim. On je totalno u politici, u biznisu... To je nešto drugo u odnosu na ono što je bio. On je masu toga napravio samo da bi politički pogodovao onima koji su stajali iza njega, koji su ga promovirali... Napadao me vjerovatno zato što su moji odnosi prema Sarajevu i agresiji na BiH bili savršeno drugačiji nego što je bio njegov odnos prema tim događajima. On je služio politici...To je bio razlog što me je napadao. A ja sam njemu dao podršku i strašno utjecao da njegov debitantski film dobije i 'Zlatnog lava' u Veneciji'', zaključio je Bulajić.