Ovaj fratar na misama u BiH proziva političare, ratne profitere, nečasne sveštenike...

Bosna i Hercegovina biće zemlja staraca, govore to svi statistički podaci istraživanja. Zemlja se guši u korupciji, nepotizmu i kriminalu, a odliv mozgova ne prestaje. Prema istraživanjima više od 50 posto mladih želi napustiti državu.

Dok se pitamo kakva će država BiH ostati, moramo se upitati otkud toliko nemorala, kriminala, korupcije i drugih pošasti u državi u kojoj je više od 90 posto stanovništva religiozno.

Jedan od odgovora može se pronaći u činjenici da vjerski autoriteti kojima široke narodne mase vjeruju često rade uz i za politiku. Ne protive se onima koji kradu, lažu, manipulišu. Naprotiv, često su skupa na prijemima, teferičima, sastancima i slično. Začarani krug razorne saradnje politike i religije prekidaju tek poneki hrabri entuzijasti. Jedan od njih je i fra Antonio Baketarić. On na svetim misama često govori bolnu istinu koju ostali predstavnici katoličke crkve, ali i pravoslavne te islamske zajednice, prešućuju.

Buka je objavila dijelove s prošlogodišnje prvomajske propovijedi Fra Antonija sa Zahumlja, a mi dio prenosimo:

"Svatko od nas ovdje prisutnih iz određenog je motiva danas došao na Zahum. Motiv nas koji smo na Zahumu proveli manji ili veći dio života zasigurno je i ljubav prema rodnom kraju, zemlji. Iz toga bi razloga valjalo danas ovdje na ovom mjestu promisliti malo o tom našem domoljublju i upitati se je li ono što mi mislimo, govorimo i radimo stvarno ljubav prema rodnome kraju i zemlji ili je to ipak nešto drugo", započeo je fra Antonio svoju propovjed.

Govoreći o poimanju domoljublja rekao je kako bi većina na pitanje šta je za njih domoljublje odgovorila: "U raznim prigodama ističem hrvatske nacionalne zastave, neka vide da nas još ima; u raznim prilikama zapjevam hrvatske domoljubne pjesme, posebno na svadbama, gdje često padne koja žešća da pobudi uspavane nacionalne emocije; na nogometnim utakmicama i drugim sportskim natjecanjima obučem dres i najvatreniji sam navijač; na izborima glasam za one koji stoje na crti obrane nacije i nacionalnih vrijednosti; što bih za druge, ako me krade neka me krade moj, a ne tuđi; svađam se po fejsbucima i drugim društvenim mrežama sa neprijateljima našega naroda…"

Fra Antonio je zatim rekao da sve to možda u jednoj mjeri i treba, ali da to nije ljubav prema rodnom kraju i zemlji: "Pa kako nije? – neko će možda reći. E pa nije. Sve ove pobrojane stvari radimo i mislimo da time pokazujemo i dokazujemo svoju ljubav prema rodnome kraju i zemlji, ali je ne dokazujemo. U najviše slučajeva s ovim pobrojanim radnjama pretjeramo i od sebe pravimo primitivce. A osim toga radimo stvari kojima dokazujemo da o svome rodnom kraju i zemlji uopće ne vodimo brigu, a kamo li da je volimo", pojasnio je.

Šta je bacanjem smeća, sa svim ilegalnim odlagalištima otpada, upitao je fra Antonio.

"Kažem ilegalnim, ali i oni legalni su ilegalni jer kad su napravljeni nisu se poštivali osnovni kriteriji. Koliko se puta vozimo u autu i samo kroz prozor bacimo ono što nam je višak u autu. Pogledajte samo prostor oko naših cesta. Od plastičnih vrećica i bočica, limenki i svega i svačega drugoga. Šta je sa Izlazom. Naša je sramota što svakome tko god stane i pogleda na jezero, ljepotu prizora pokvari ono smeće. Sramota je što smo ono dopustili. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji? Što je sa našim vodama? Znamo iz biologije da voda kruži u prirodi. Ono što bacimo nama će opet doći, a toga nismo ni svjesni. Vode imamo na pretek i vjerojatno je zato dovoljno ne cijenimo i ne pazimo. Kada sam 2016. godine bio u Ruandi u Africi susretao sam ljude koji su svaki dan pješačili više od 10 kilometara kako bi na leđima donijeli kući malo vode za obitelj. A u nas je slučaj i događa se da se iznad izvora vode napravi deponija. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji?"

Fra Antonio podsjetio je vjernike i na njihov odnos prema šumama koje su najsloženiji ekološki sistem na zemlji, čuvari raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta, čuvari tla od erozije.

"Bez obzira na ovo svjedoci smo da je proteklih godina izvršena sistemska kriminalna devastacija mnogih naših šuma djelovanjem neodgovornih i pohlepnih pojedinaca te nebrigom pojedinih šumara i njihovih poduzeća, ali i čak u suradnji s njima. Grkašnica i Prodojnica koje su do rata ličile na nacionalne parkove danas liče na opkoljeno Sarajevo devedesetih. Je li to ljubav prema rodnom kraju i zemlji? Šta je sa prirodnim fenomenina? Uništili smo Raduško jezero, tobože da ga zaštititmo, ali smo ga zapravo uništili. Razina jezera je mnogo manja nego prije desetak godina, a za vrlo brzo vrijeme neće ga biti. Jezeru iz zadnjeg ledenjačkog doba prijeti nestanak, kao i endemskim biljnim i životinjskim vrstama. Je li to ljubav prema rodnome kraju i zemlji?"

Fra Antonio vjernike je podsjetio i o odnosu prema istini od koje mnogi bježe: "Ko će odgovarati za sve silne izrečene laži? Je li nam draža istina ili nam je draža dvaput izrečena laž koja je 'postala istina'. Želimo li čuti istinu koja je ponekad i gorka, ili želimo čuti naručenu istinu koju plasiraju oni koji se danas prave najvećim domoljubima i Hrvatima, koji drže prodike svima, pa i fratrima, a takvima je nekad glavno zanimanje bilo profiterstvo, odnosno pljačkanje hrvatskih kuća po Zvirnjači i srpskih kuća po Vukovsku."

"Je li ovo sve ljubav prema rodnome kraju i zemlji? Neka svatko sebi odgovori, a ja sam uvjeren da nije", zaključio je fra Antonio svoju propovijed.

Fra Antonio je rođen u Livnu 1994. godine. Član je Franjevačke provincije Svetog Križa Bosne Srebrene. Za svećenika ga je 2021. godine u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu zaredio kardinal Vinko Puljić nadbiskup vrhbosanski. Nakon završene gimnazije u Srednjoj školi u Prozoru, postulature u samostanu u Visokom, novicijata u samostanu u Gorici kraj Livna, upisuje filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, kojeg uspješno završava 2020. godine. Trenutno je student dva fakulteta, čime dodatno usavršava svoja znanja iz istorije i geografije. Godinama se bavi humanitarnim radom, a kao student boravio je u Africi u humanitarnim misijama.