Njemački mediji o Srđanu Aleksiću: 'Čudo je da postoji bilo kakva priča'

Prije 30 godina ubijen je Srđan Aleksić koji se u Trebinju usred rata usprotivio nasilju prema Alenu Glavoviću, čovjeku druge vjere i nacije. Ovog heroja su se prisjetili u Pančevu.

Sudbina Srđana Aleksića, koji je ubijen zato što je usred rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine odbranio svog komšiju druge nacije, ogledalo je prošlosti, a tendencija da se sjećanje na njega ignoriše, slika je društva u kome danas živimo. Ipak, uprkos pokušajima da se sjećanje na čin Srđana Aleksića zaboravi, priča o njemu opstaje i neka je vrsta inspiracije, ali i opomene i obaveze za sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije, piše dw.com.

To su u petak (27.1.) poručili učesnici debate "Srđan Aleksić - inspiracija i obaveza", održane u Pančevu u organizaciji Građanske akcije Pančevo i Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) uz podršku njemačkog foruma ZFD u Srbiji.

"Oni koji su sada na vlasti se na početku svoje vladavine nisu toliko opirali društvu nastalom poslije 2000. godine, koje nije bilo savršeno, ali je svakako bilo mnogo bolje nego što je ovo danas, između ostalog i zbog odnosa prema ratnoj prošlosti. Ipak, kada su ojačali, rat su počeli da predstavljaju drugačije i tada je počela heroizacija ljudi za koje je dokazano da su izvršili ratne zločine", rekao je novinar i predsjednik Nezavisnog društva novinara Srbije (NUNS) Željko Bodrožić.

U takvom kontekstu, dodao je on, čudo je da uopšte postoji bilo kakva priča o Srđanu Aleksiću. "Ako se ovako nastavi, ne bi me čudilo da se vlasti potrude da sjećanje na Aleksića ode u neki treći, četvrti plan, da sjećanje na njega potpuno izblijedi, a da ono malo ljudi koji na njega podsjećaju u budućnosti nemaju medije na kojima će o tome moći otvoreno da govore", dodao je Bodrožić.

Ubistvo Srđana Aleksića

Srđan Aleksić imao je 26 godina 1993. godine, u vrijeme kada je u njegovom gradu Trebinju organizovan progon muslimana iz tog grada. Papire o njihovom dobrovoljnom iseljenju potpisao je jedan od osnivača Srpske demokratske stranke, tadašnji gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević. Aleksić je bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) ali je, prema pisanju medija, bacio oružje, zgađen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu.

Odluku da 21. januara 1993. godine, zaštiti Alena Glavovića, koga su pripadnici Vojske Republike Srpske u centru Trebinja počeli da brutalno prebijaju, Srđan Aleksić platio je životom – spasio je Glavovića, ali je onda on pretučen i nekoliko dana kasnije preminuo je u trebinjskoj bolnici.

Jedan od onih koji su ga pretukli je nedugo poslije toga poginuo na ratištu, a ostala trojica osuđena su na nešto više od po dvije godine zatvora. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić je 2012. godine Srđana Aleksića posthumno odlikovao medaljom za hrabrost "Miloš Obilić".

Propuštena šansa za katarzu

Direktorka njemačkog foruma ZFD Nataša Govedarica, koja je moderirala debatu u Pančevu, je tendenciju društva u Srbiji da se udaljava od suočavanja sa ratnom prošlošću, umjesto da taj proces dovede do kraja, nazvala propuštenom šansom za katarzu i postavila pitanje koliko umjetnost ima kapaciteta da mijenja društvo i pojedince.

"Povratak ljudi i političkih partija koji su učestvovali na ovaj ili onaj način u ratu u bivšoj Jugoslaviji i njihov pokušaj da relativizuju strašnu ratnu prošlost je logičan slijed stvari. Sjećanje na Srđana Aleksića je neprijatno za aktuelne vlasti; logično je da oni koji svakodnevno vode ratnohuškačku politiku ignorišu sjećanje na nekog kao što je Aleksić. Tako je i umjetnost nešto što oni ignorišu. Osim toga, stvara se medijski šum u kome istina ima malo šansi da ispliva, jer je zatrpana lažima i glupostima. Ipak, iako me vrijeme u kome živimo demantuje, ja i dalje vjerujem da umjetnost ima smisla, jer djeluje na pojedince koji zahvaljajući umjetničkim djelima, makar malo počnu da mijenjaju svoj stav o nekim pojavama u svijetu", rekao je režiser Srdan Golubović koji je 2013. napravio film "Krugovi", inspirisan Srđanom Aleksićem.

On je ispričao da je, kada je čuo za sudbinu Srđana Aleksića shvatio da je to junak kakvog je tražio cijeli zivot.

"Bili smo godinama opkoljeni lažnim herojima, tim Arkanima, Mladićima i sličnima i odjednom se pojavio čovjek koji je u sebi nosio sve što sam smatrao uzvišenim, ljudskim i humanim. Zanimale su me posljedice kako herojski čin utiče na ljude, da li može da proizvede nešto ljudsko. Tu je bila i ključna rečenica koji je izgovorio Srđanov otac Rade Aleksić - da bi strašna smrt njegovog sina za njega bila manje tragična ako bi to proizvelo neke dobre i pozitivne stvari u budućnosti. On je izgovorio rečenicu koja je veoma važna - kada baciš kamen u vodu, prave se krugovi. To su krugovi dobra, humanosti u ljudskosti kojima smo mi htjeli da se bavimo", rekao je Golubović.

Novinarska nagrada

Šansa da Srđan Aleksic ne bude zaboravljen je i nedavno ustanovljena regionalna novinarska nagrada koja nosi njegovo ime.

"Imamo mnogo ljudi koji su se cijeli svoj novinarski vijek borili protov onoga što se dešavalo uoči i tokom rata. S pravom je Tamara Skroza ponijela tu nagradu, zajedno sa Viktorom Ivančićem, koji je sa cijelom ekipom iz Splita svima nama bio uzor. Da nije bilo njih i drugih novinara poput njih, pitanje je da li bih se ja i neki iz moje generacije i bavili novinarstvom", rekao je Bodrožić koji je bio u žiriju za dodjelu te nagrade.

Promjene brže nego što očekujemo

Izvršna direktorka Građanske akcije Pančevo i antiratna aktivistkinja Ljiljana Spasić zahvaljujući čijoj inicijativi je 2010. godine jedan prolaz u Pančevu nazvan po Srđanu Aleksiću, podsjetila je da je tada jedan profesor građanskog vaspitanja o njemu održao javni čas.

"To nam je dalo nadu. Glas žrtava se tada mogao čuti, a kasnije se veći prostor otvarao za one koji su te zločine činili. Moj utisak je da među mladim ljudima interesovanje za Aleksića danas jedva postoji. To se vidi i po broju mladih koji su danas došli na polaganje cvijeća na spomen ploču Srđana Aleksića u prolazu koji nosu njegovo ime. Ostaje da vjerujemo da svijet mijenjaju male grupe ljudi, na civilnom društvu je da nastave da rade", rekla je Ljiljana Spasić.

Osim prolaza u Pančevu, ime Srđana Aleksića nosi i prolaz u Novom Sadu, po jedna ulica u Sarajevu i Beogradu i trg u centru Novog Pazara. Od nedavno je priča o Aleksiću uvrštena u udžbenike istorije za osmi razred u osnovnim školama u Srbiji.

"Ono što mi daje nadu jeste to da se društvena klima mijenja lakše nego što mislimo, da se mnoge stvari promijene kada se stvore uslovi, kada postoji volja da društvo ima oblik kakav bi trebalo da ima.Velika je stvar što je priča o Srđanu Aleksiču opstala iako je ignorišu. Kroz te prolaze i ulice priča o njemu je postala neka vrsta podsjetnika i mislim da je neuništiva", zaključio je Srdan Golubović.