Nikola Đurek: Samo naš jezik se može zapisati na toliko različitih pisama

A digitalno je doba novim generacijama dizajnera otvorilo potpuno nove mogućnosti u korištenju tipografije.

U Sarajevu je danas promovirao svoju novu knjigu najveći stručnjak na Balkanu za tipografiju Nikola Đurek koji je na Akademiji likovne umjetnosti održao predavanje studentima grafičkog dizajna.

Tom prilikom Nikola Đurek, koji se na profesionalan i izazovan način bavi tipografijom, govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

„U principu ja oblikujem slova. A pismo je zapravo kako jezik izgleda. Jezik moramo na neki način zapisati i to je tipografija“, objašnjava Nikola posao kojim se bavi.

„Devedeset posto mog posla je oblikovanje starih slova na neki suvremen način. Najčešće neko naručuje ta slova, neki novi medij npr. radi redizajn ili neko radi neku knjigu, ali ponekad i sam imam inspiraciju pa crtam neka slova. I onda to prodajem naručitelju. To je moj način finansiranja.“

Nikola je ispričao da je ranije postojao veoma mali broj tipografa, ali da su na fakultetima na kojima predaje iškolovali barem dvadesetak dobrih tipografa koji danas rade veoma kvalitetno.

„Ne znam kakva je situacija u Sarajevu, ali u Hrvatskoj i Srbiji tipografska scena je dosta jaka, ali još uvijek jako malo ljudi živi od toga kao ja. Pored toga oni rade još neke druge stvari“, ispričao je Nikola,  što njega razlikuje od ostalih tipografa sa ovog područja. Mogućnost bavljenja isključivo tipografijom doprinijela je tome da se on usavršio u ovom poslu i da je sada veliki stručnjak u tom području.

Nikola Đurek najmanje radi na Balkanu, a najviše radi u svom studiju u Holandiji.

„Na Balkanu postoji interes za tipografiju, ali ne dovoljan da možeš živjeti od toga. Živimo u dobu kada se fontovi mogu uzimati ilegalno, tako da to dodatno otežava situaciju.“

Studentima grafičkog dizajna Nikola je danas predstavio hibridni sistem pisama nazvan Balkan font koji je objedinio dva aktuelna pisma sa Balkana – latinicu i ćirilicu. Ova aplikacija, kao i aplikacija knjige 'Identitet' može se preuzeti besplatno na njegovoj internet stranici, i može doprinijeti svima koji se žele upoznati sa načinima pisanja na sedam različitih pisama koja su se u prošlosti koristila na Balkanu.

Nikola je studentima otkrio da mu je glagoljica kao pismo najbliža, ali da mu je arebica najinteresantnija. Oba pisma, kaže, može čitati, ali bosančicu može samo slovo po slovo...

Za produkciju slova studentima je rekao da moraju više učiti i čitati knjige.

„Svako ko razumije samo jedno od ta dva pisma, ova aplikacija mu može pomoći da dekodira i ovo drugo“, objašnjava Nikola. „To bih nazvao pomirenjem naroda na razini pisma, to da se može koristiti i jedno i drugo pismo u isto vrijeme.“

Nikola Đurek studentima je promovirao svoju novu knjigu 'Identitet' u kojoj je, između ostalog, predstavio i historiju svakog od pisama koja je obradio.

„Svako pismo sam sa povijesnog aspekta obradio da bih uopće mogao krenuti sa ovim radom. Spominjem i prvu tiskanu knjigu u Hrvatskoj, knjige na glagoljici, bosančici, to je temeljito urađeno“, govori Nikola o istraživanju kojeg je vršio prije nego što će napisati ovu knjigu.

Na pitanje da li su lingvisti i historičari jezika upoznati sa njegovim radom, Nikola kaže da u Hrvatskoj jesu ali da dizajnere uvijek smatraju kao nekakvu vrstu konkurencije.

„Ja radim potpuno drugu stvar od njih. Dizajniram slova, a njihovo je da ta slova čitaju i prate. Dakle, šta je pravopisno i gramatičko tačno, a šta nije. Oni ne vide te neke fine razlike između pisma za knjige, za novine, za poeziju, dok se ja samo time bavim. Dosta njih ne vidi potrebu za tim. Nije isto pismo npr. za znakove na cesti i za knjigu koju trebate čitati, to je potpuno različito“, rekao je Nikola. A za njegov rad pojedini lingvisti su mu i odavali priznanja. Đurekova pisma mogu se vidjeti u brojnim svjetskim i domaćim štampama, a također je višestruki dobitnik prestižnih domaćih i svjetskih nagrada u području grafičkog dizajna i tipografije.

Njegova nova knjiga nosi naziv 'Identitet' za koju se u recenziji navodi da je postupak kojim se ovaj autor poslužio primjer disciplinarnog prinosa nastojanju (ponovnog) uspostavljanja identiteta, ali i o unapređenju pisma. Naslov knjige simboličan je naziv, jer bez jezika nema ni nacionalnog identiteta.

„Na jednom mjestu prvi put imamo svih tih sedam pisama, na jedan način su obuhvaćena sva pisma na Balkanu. Tu je cijeli identitet naše regije, bez toga ne bi bilo ni nas, odnosno naše književnosti ili naših crkvenih knjiga. Pisali bi sve na latinskom vjerovatno. Nastala je baš na osnovu našeg govornog područja gdje je specifično da jedan jezik može biti zapisan na toliko različitih načina, pisama. Tog slučaja u svijetu nema, samo kod nas. Znači, Englezi ne mogu pisati na ćirilici engleski, a mi možemo i na ćirilici, latinici, arebici i bosančici, a sada to može biti i pravopisno ispravno“, rekao je Nikola za Radiosarajevo.ba.

Pitali smo Nikolu i zašto se bavi tipografijom, iako je to besmisleno kao da pitate pjesnike zašto pišu pjesme...

„To je oduvijek bila moja strast. Od početka fakulteta uvijek sam skicirao ta slova, pa sam gledao kako su ljudi prije pisali. Kasnije je to prešlo u posao, predaješ to pa postane i dio tebe. Dok je baka bila živa pokušavao sam joj objasniti šta radim i šta to znači. Teško joj je bilo objasniti da crtam slova. Zar nisu sva slova već izmišljena?“, šali se Nikola.