Milomir Kovačević Strašni o legendi grada: 'Sarajevski Elvis Presley je bio drago lice i rado viđen'

Sarajevo je ostalo bez još jedne legende - muzičar Duško Mandić, kojeg su svi prepoznavali po nadimku sarajevski Elvis Presley, preminuo je u utorak, 12. marta, u 76. godini.

Vijest o njegovoj smrti rastužila je mnoge, jer je riječ o osobi kojeg su u Sarajevu, a potom i šire u Hrvatskoj, gdje je često nastupao po hotelima u vrijeme ljetnih odmora, svi ga prepoznavali kao Duška Elvisa.

Duško Mandić je rođen 1947. godine, a muzikom se počeo baviti još kao tinejdžer. Još od samih početaka bio je opčinjen Elvisom Presleyem, počeo je svirati njegove pjesme, ali se i oblačiti kao on.

U bivšoj Jugoslaviji učestvovao je u programu umjetnika u Ambasadi SAD u Beogradu i tada je dobio poziv okušati se u Americi. Potom je otišao u Ameriku, gdje je nastupao u Las Vegasu, ali i drugim američkim gradovima.

Čak je imao priliku snimati u studiju u kojem snimao upravo Elvis Presley.

Nakon toga, 1997. godine vratio se u Sarajevo te je u tom periodu bio vrlo tražen i često je nastupao. Posljednjih godina teško je živio, pomagao mu je brat, ali je i on preminuo.

O sarajevskom Elvisu Presleyu razgovarali smo sa jednim od najznačajnijih sarajevskih fotografa Milomirom Kovačevićem Strašnim, koji se rado za portal Radiosarajevo.ba prisjetio dana kada je upoznao Duška Mandića.

"Naše poznanstvo je počelo na sarajevskom asfaltu gdje smo se znali sresti. Počeli smo se kasnije češće viđati u zatvorenom prostoru na svirkama sve do rata.

Ako ništa, on je bio jedan od tih likova koji su bili interesantni za mene, što se tiče fotografija. Odmah smo se sprijateljili i svi ti njegovi nastupi i koncerti bili su veoma interesantni.

Za kratko vrijeme, Duško je postao jedno drago sarajevsko lice i rado viđeno", priča nam Milomir Kovačević.

Strašni nam je ispričao i zanimljiv dan kada su nastale fotografije u našoj galeriji...

"U tom prijateljstvu smo se jednog dana dogovorili da pravimo slike za nas. Bio je oduševljen, a i meni je to bilo veliko zadovoljstvo.

Onda smo hodali i slikali se po Jekovcu, Babića bašti, Čaršiji… i to je bio spektakl. Tih dana je obukao crvenu košulju, bijele pantalone, šešir i naravno neizostavna - gitara.

Počeo je privlačiti veliki broj ljudi, svega oko sebe i sa svirkom i bez nje. To druženje je trajalo sve do rata. Bilo je intenzivno, nije bas svaki dan, ali vrlo često.

Onda je, nažalost, došao rat, koliko znam kasnije je Elvis otišao u Ameriku i viđali smo se nekoliko puta", dodao je Strašni.

Zadnji susret su imali na jednoj svirci u Sarajevu, tada je bio prisutan i njegov brat, koji je kasnije preminuo.

"Nažalost, smrt brata ga je veoma pogodila i nakon toga više to nije bio Duško Elvis kakvog sam poznavao, veseo, otvoren i srdačan kakvog sam poznavao. Bila je to jedna tuga velika. To je bila jedna tuga velika. Mislim da je bila 2015. godine.

Kasnije smo se nekoliko puta čuli, dao mi je neke CD-ove koje je snimio. Ostalo je jedno lijepo sjećanje na jednu izuzetnu osobu, velikog Sarajlije, velikog umjetnika.

S jedne strane koliko je čovjek tužan kada odlazi takva osoba, s druge strane si sretan da si je poznavao, da si dijelio jedno vrijeme i prostor s njim u svom gradu, njegovom gradu. Ostat će mi lijepo sjećanje na našeg sarajevskog Elvisa Presleya. Sretan sam da sam ga poznavao", kaže Milomir Kovačević Strašni za Radiosarajevo.ba.