Leo Šarić: Rayok je politička satira iz doba Staljina

Leo Šarić jedan je od četiri basa koji nastupaju kao solisti u Šostakovićevoj jednočinki Rayok, novoj predstavi Sarajevske opere. Osim kao opernog pjevača koji je do sada pjevao solističke uloge u operama Traviata, Don Pasquale, Aska i Vuk, Lea poznajemo i kao aktivnog sudionika alternativne elektronske i rock scene u našoj zemlji. On je, naime, jedan od vokalista grupe Sikter, te producent i autor u dvojcu Basheskia i Eq. Još jedna zanimljivost vezana uz ovog Sarajliju - od nedavno je Leo član ekipe RadioSarajeva kao jedan od autora sada već kultne emisije Muzika je najbolja, koja se emitira petkom u 17:00 i nedjeljom u 19:00.

Povod za naš razgovor je posebnost predstave Rayok, njena politička pozadina i značenje. Poznato je da je ruski kompozitor Dmitrij Šostaković često bio žrtva Sovjetskog režima jer je patio od potpunog nedostatka političkog entuzijazma. To je u vrijeme procvata Sovjetskog Saveza bila nepoželjna osobina, pa je autor često morao praviti umjetničke kompromise kako bi, ne samo uspio živjeti od svog rada, već i doslovno izbjegao Sibir i druge metode uklanjanja politički nepodobnih pojedinaca.

Ipak, Šostaković je jedan dio svoje muzike "pisao za sebe" a među takva djela koja su se nalazila u ladici kompozitora je i Rayok, osamnaestominutna satirična kantata za četiri basa, hor i orkestar (originalno za klavirsku pratnju, ali je orkestracija načinjena kasnije).

Među ruskim skladateljima, najviše se divio Modestu Petroviču Musorgskom, čije je opere Boris Godunov i Hovánščina reorkestrirao. Utjecaj Musorgskog najprominentniji je u zimskim scenama Lady Makbet i 11. simfonije, no i u njegovim satričkim djelima kao što je Rayok.

U Rayoku se pjeva na političke govore Zhdanova koji je 1948. uveo politički dektret koji je određivao kakva se muzika smije komponovati i slušati. Partitura Rayoka obiluje citatima "dozvoljenih i poželjnih" ruskih pjesama, kakve su bile Kaljinka ili Staljinu omiljena "Suliko"

Zanimljivo je da je Rayok prvi put izveden nakon autorove smrti 1989. godine, i to u Americi pod dirigentskom palicom Mstislava Rostropoviča, a sarajevska predstava bit će prva izvedba ovog komada na širem području Balkana.

Svi su digli ruke od kulture

O ovoj predstavi Leo Šarić kaže: "Rayok je kompliciraniji u režijskom nego u vokalnom smislu. U predstavi plešemo i igramo. Muzički je jako zanimljiv. Libreto takođe: Jedinjicin, prvi lik koji se pojavljuje, napisan je da ubije u pojam svojim glupostima. On je napisan tako da je i meni, koji sam na sceni, dosadan i jedva čekam da prekine... Onda dolazi drugi - on je malo pijan... i tako redom.

Oni predstavljaju članove sovjetske komisije koja je određivala šta je primjereno. Oni su generalno bili protiv uticaja zapadne muzike na njihovu, firsirali su narodne pjesme. U libretu je Šostaković sebi napisao šta želi od muzike, a na ta pitanja odgovaraju govornici, i uglavnom su to gluposti. Jedan od njih govori kako je muzika kao bor-mašina koja truje mladež, govore o sonatama i drugim muzičkim oblicima sa grozom... Pjeva se na ruskom jeziku, ali će tokom predstave ići prijevod.

U tadašnjem Sovjetskom Savezu makar je neko vodio računa o kulturi i umjetnosti, pa makar i na pogrešan način. Kod nas u ovo vrijeme niko ne misli na to, svi su digli ruke od kulture.

Redatelj je predstavu postavio kao mjuzikl. Sve počinje ozbiljno, mi smo svi u odijelima, sve je strogo, u jednom trenutku se pretvara kao u diskoteku, a završi kao u crtanom filmu", kaže Leo Šarić.


Pogledajte insert iz Rayoka u izvođenju ansambla I Musici de Montreal:

http://www.youtube.com/watch?v=RrKUj4d5O9I



Vezano: Gianni Schicchi i Rayok - dvije operne premijere

vesna, radiosarajevo.ba